Čehoslovačka vlada u egzilu imala je te 1942. godine samo jedan cilj - likvidirati Reinharda Heydricha, čovjeka toliko okrutnog da ga je i sam Hitler nazivao Čovjek sa željeznim srcem
Atentat na 'Praškog koljača': Zbog njegove smrti Hitler je dao smaknuti tisuće čeških seljaka
Reinhard Heydrich, jedan od vodećih ljudi Gestapa i prvi čovjek okupirane Češke i Moravske cijeli je život o sebi mislio da je poseban, bolji i inteligentniji od drugih, da je miljenik sreće.
Bio je toliko uvjeren da je neuništiv da se praškim ulicama vozio u kabrioletu, bez osiguranja.
Sve dok mu dva mlada čehoslovačka patriota na 27. svibnja 1942. godine nisu postavila zasjedu.
Naime, čehoslovačka vlada u egzilu koja je za vrijeme rata bila smještena u Velikoj Britaniji poslala je svoje agente koje je trenirala britanska tajna služba da ubiju Heydricha - Praškog koljača.
Padobranima su izbačeni nad Češkom s ciljem da Heydrichu naprave zasjedu.
Odlučili su je postaviti na jednom zavoju gdje je njegov automobil morao usporiti. Kad se automobil približio agent Jozef Gabčík otkrio se i htio zapucati iz svoje automatske puške, ali se ona zaglavila.
Samouvjereni Heydrich, umjesto da naredi vozaču da ubrza, zapovjedio je da automobil stane i pokušao je pucati na napadača. Tada je drugi agent Jan Kubiš bacio bombu na stražnji dio automobila.
Eksplozija je teško ranila Heydricha, ali je on izašao iz vozila i pucajući pokušao uhvatiti napadače. Tek nakon što je pretrčao pola ulice srušio se od zadobivenih rana.
Umro tjedan dana nakon atentata
Najteže ozlijede zadobio je na lijevoj strani tijela.
Puknuće dijafragme, slezene i pluća te slomljeno rebro. Liječnici su odmah operirali te se, unatoč blagoj temperaturi, činilo kako oporavak ide bez problema. No ipak nije izdržao. Heydrich se pomirio sa svojom sudbinom, citirajući dio jedne od očevih opera:
„Svijet je samo kugla koju okreće Gospod Bog.
Svi mi moramo plesati kako bubnjevi sviraju."
Angažiran je bio i Hitlerov osobni liječnik Theodor Morell koji je preporučio uzimanje novog antibiotika sulfonamida, no to nije učinjeno. Heydrich je umro tjedan dana nakon atentata. Pao je u komu i više se nije probudio. Preminuo je u 4:30 sati ujutro, 4. lipnja 1942., u 38. godini života. Autopsija je potvrdila kako je umro od sepse.
Hitler je bio bijesan te naredio osvetu za atentat.
Oko 13.000 Čeha je uhićeno, deportirano, zatvoreno ili ubijeno. Dana 10. lipnja, svi muškarci stariji od 16 godina u selima Lidice i Ležáky su ubijeni.
Nakon njegove smrti započeo je najsmrtonosniji dio Holokausta, nazvan Operacija Reinhard u Heydrichovu čast. Izgrađena su tri logora smrti Treblinka, Sobibór i Belzec. Naređeno je da se 'stvar ubrza'.
'Zli genij'
Poznat kao jedan od najkrvožednijih SS-ovaca i ključni arhitekt Holokausta Heydrich je imao više nadimaka. Zvali su ga Praški koljač i Plava Zvijer. Hitler ga je pak zvao Čovjek sa željeznim srcem
Istinska siva eminencija nacističkog režima, “zli genij” za kojeg se špekuliralo da je sposoban svrgnuti i samoga Führera rođen je u dobrostojećoj katoličkoj obitelji u njemačkom gradu Halle an der Saale, tridesetak kilometara od Leipziga.
Otac mu je bio poznati skladatelj i operni pjevač Richard Heydrich, a majka kći osnivača i direktora kraljevskog konzervatorija u Dresdenu. Ime Reinhard je dobio po liku iz očeve opere.
Njegov najdraži instrument bila je violina koju je izvrsno svirao. Heydrichov je otac bio njemački nacionalist te je te ideje prenio i na svoje troje djece. Disciplina i strogoća su u obitelji bili na visokoj razini, a kažnjavanje djece nije bila rijetkost.
Osim glazbom Reinhard se kao mladić bavio i sportom. I u tome je bio jako uspješan. Kao gimnazijalac bavio se mačevanjem, a često je imao dvoboje s mlađim bratom Heinzom.
Bio je izvrstan i u plivanju, a uspješno se bavio i jedrenjem. Ipak, bio je česta meta zlostavljanja zbog visokog glasa i svoje katoličke vjere jer je tamošnja zajednica bila većinski protestantska.
Supruga Lina usmjerila ga prema nacistima
Karijeru je započeo u mornarici, a prije ženidbe sa Linom von Osten, pripadnicom nižeg plemstva, stekao je reputaciju ozloglašenog ženskara. Iza sebe je imao mnogobrojne afere. Jedna od njegovih bivših ljubavnica, kći direktora brodogradilišta, napravila je skandal kad je čula da će oženiti drugu pa je otpušten iz mornarice zbog optužbi za lažno obećanje braka. To se u tadašnjoj pruskoj mornarici smatralo nečasnim činom. Osuđen je na 'otpust zbog bludničenja'.
Linu (19) je upoznao kao 26- godišnjak kad je prisustvovao balu veslačkog kluba. Nakon samo četiri dana ju je zaprosio.
Ona je prihvatila ponudu. Odlučila se udati za njega i kad je nakon objave njihovih zaruka nečasno otpušten. Ostao je bez posla i bez ikakve nade za napredak u karijeri.
No promućurna, ambiciozna i častohlepna Lina, već tada oduševljena nacistkinja i članica stranke od 1929., u svom je novopečenom mužu vidjela potencijal. Usmjerila ga je u drugom pravcu. Zapravo, ona je bila ta koja je položila temelje njegove ubilačke karijere. Shvatila je da je njenom suprugu mjesto u SS-u - oružanoj nacističkoj organizaciji.
Dogovorila mu je preko svojih veza sastanak sa Heinrichom Himmlerom, zapovjednikom SS-a i Gestapa i jednim od najbližih Hitlerovih suradnika.
Himmler je instantno bio impresioniran ambicioznim i inteligentnim Heydrichom te mu je posao dao odmah. Tako se Reinhard već 1931. uključio u osnivanje kontraobavještajne službe unutar SS-a.
Lina je sastanak svog muža sa Himmlerom opisala kao 'najbolji trenutak u mom životu, u našem životu!'
Samo godinu kasnije Heydrichova je protuobavještajna služba postala moćan aparat straha i terora. Nakon toga karijera mu je išla je samo uzlaznom putanjom..
Prvi se dosjetio žute zvijezde
Arogantni i samouvjereni Heydrich, kojeg je Hitler smatrao prototipom savršenog nacista, istovremeno krvoločnog i efikasnog, a k tome još i plavokosog i visokog, prvi se dosjetio žute zvijezde. Shvatio je da će pomoću nje biti puno lakše pronalaziti Židove i transportirati ih u koncentracijske logore kad za to dođe vrijeme.
Ubrzo poslije noći pogroma u studenom 1938. (Kristalne noći) kada su svuda u Njemačkoj gorjele sinagoge i uništavane židovske trgovine, Heydrich, tada direktor Glavne službe sigurnosti Reicha napisao je: „Svaki Židov bi u skladu s Nirnberškim zakonima morao nositi posebnu oznaku. To je mogućnost koja olakšava mnoge druge stvari.“
Tvrdokorni i revni nacist Heydrich regulirao je tada i sve pojedinosti pa nije bilo nikakvih problema ili komplikacija oko provedbe odredbe o obaveznom nošenju znaka za raspoznavanje. Naime, sve je bilo spremno jer je Heydrich prije svega bio temeljit čovjek.
Šestokraka zvijezda veličine dlana, žute boje, s crno izvučenim konturama i natpisom „Židov“ mora se nositi vidljivo na lijevoj strani grudnog dijela odjeće, za koji mora biti zašivena“
Naredbu o 'žutoj zvijezdi' on je i potpisao a samo pet dana nakon naredbe da svi Židovi moraju nositi "žutu zvijezdu" unaprijeđen je u još viši čin SS -Obergruppenführera.
Lina je bila silno ponosna na suprugovu karijeru, Pomno ju je pratila i podupirala. Aktivno zanimala za posao svoga muža, za razliku od većine supruga nacističke elite, te je uvijek nastojala i sama sudjelovati u njegovim odlukama.
Tehničar ubijanja za potrebe moći
Heydrich, smatraju povjesničari, svijet nije htio niti uništiti niti promijeniti, nego samo podrediti. On je bio tehničar ubijanja za potrebe moći. Kod njega nije bilo sadizma ni zadovoljstva u ubijanju, ali ni ikakve milosti prema životu...
Iako je potjecao iz ugledne i čiste njemačke obitelji rasni ideali zapravo mu ništa nisu značili. Ideološki on nije podržavao ideju čistoće krvi i nacije i u svom radu nikad nije bio vođen tom idejom. On je želio vlast zbog vlasti same, a ne zbog ideala te je sve svoje intelektualne mogućnosti podređivao cilju svoje vlastite egzistencije i osobnog napretka. On je bio poslušnik režima, ali bez tih ideala koji su drugi imali.
Tijekom Kristalne noći 1938., poslao je telegram brojnim časnicima SD-a i Gestapa: '.. što više Židova.. pogotovo bogatih Židova...uhiti u svim distriktima i zatvori u pripadajuće kaznionice... Odmah nakon uhićenja, trebaju se kontaktirati prikladni koncentracijski logori kako bi se Židovi što prije smjestili u njih...'Nakon Kristalne noći, Göring mu je osobno dodijelio titulu šefa Centralnog ureda za emigraciju Židova.
Himmlerov mozak zove se Heydrich
Heydrich i Himmler su imali vrlo čudan, ali iznimno praktičan radni odnos. Heydrich je bio glavna Himmlerova uzdanica i njegov zamjenik. Ali, iako je Himmler bio šef, Heydrich je bio prava snaga iza SD-a i Gestapa.
Iako se osobno nisu podnosili njih su dvojica formirali čvrsto partnerstvo i postali sveprisutna sila unutar stranke. Obojica su bila gladna moći, posebno Heydrich čija je inteligencija imala važnu ulogu u njegovom manipuliranju Himmlera. To je rezultiralo poznatim akronimom H.H.H.H., koji je značio Himmlers Hirn heißt Heydrich ( Himmlerov mozak zove se Heydrich). Heydrich je itekako bio spreman iskoristiti Himmlera i odbaciti ga čim bi se domogao čelne pozicije u SS-u, koju Himmler nije u potpunosti koristio. U tome ga je spriječio atentat koji ga je 1942. koštao života. Da je ostao živ pitanje je bi li Himmler ostao neosporivi i jedini vođa SS-a tijekom rata...
Heydrich je sa svojim suradnicima pola godine prije smrti detaljno isplanirao Holokaust na sastanku u vili na jezeru u berlinskom predgrađu Wannsee. Na sastanku poznatom pod imenom 'Konferencija u Wannseeu', trebalo se židovsko pitanje riješiti 'jednom za sva vremena'.
Oni su se skupili kako bi organizirali i detaljno dogovorili, tj. 'tehnički' riješili 'židovsko pitanje'. Heydrich je predložio da se Židovi transportiraju iz svakog dijela Europe u koncentracijske logore u Poljskoj te da ih se izrabljuje do smrti.
Život obitelji nakon njegove smrti
Godinu dana nakon atentata na Heydricha njegov prvorođeni sin Klaus poginuo je u prometnoj nesreći kad ga je s bicikla srušio i pregazio kamion.
Poslije rata supruga Lina vratila se u svoj rodni kraj. Tvrdila je da nije znala što je njezin pokojni suprug radio i da ne vjeruje da je on bio upletan u bilo kakve ratne zločine. Oduzeta joj je imovina, ali joj je ipak nakon nekoliko godina vraćena. Sredinom šezdesetih udala se za finskog kazališnog redatelja Mauna Manninena. Jedno vrijeme vodila je i pansion gdje su se skupljali njezini i Reinhardovi nekadašnji poznanici, kolege i prijatelji. Poslije je objavila knjigu pod nazivom "Život s ratnim zločincem."
Žena koja je položila kamen temeljac suprugove zločinačke karijere umrla je 1985. u 75. godini.