Redatelj i scenarist s američkom adresom svoja je sjećanja ukoričio u autobiografiju “Neispričane priče”, koju će za nešto više od tjedan dana predstaviti u Zagrebu. Kaže da je prekasno da po njima radi filmove
RAJKO GRLIĆ:
'Neispričane priče želio sam čuvati za unuke, a ne objaviti'
“Neispričane priče” su neka vrsta mog osobnog dokumenta o vremenu u kojem sam radio, o ljudima koje sam volio i idejama za filmove o koje nisam snimio, kaže Rajko Grlić (70).
Redatelj i scenarist s američkom adresom svoja je sjećanja ukoričio u autobiografiju “Neispričane priče”, koju će za nešto više od tjedan dana predstaviti u Zagrebu.
- Preko trideset godina u svoju režijsku bilježnicu upisujem razne bilješke, priče, portrete i zapažanja. Nakupio sam gomilu priča. Neke su bazirane na stvarnim događajima, neke ponikle iz mašte, a među njima su priče iz tuđih, ali i mog života - opisuje Grlić.
Objašnjava kako je u bilježnicu zapisivao sve ono što scenarist zapisuje u nadi da će mu jednoga dana zatrebati pri radu na nekom novom projektu. Ipak, bilježnicu je u počecima nazivao “Mojih sto najboljih filmova koje nikada neću snimiti”, a danas je siguran kako mu priče neće poslužiti za stvaranje scenarija.
- Mislim da je kasno za filmove. Možda jednoga dana netko mlađi u nekoj od ovih priča pronađe nešto što će ga ponukati na film - objašnjava predavač na sveučilištu američke države Ohio.
Priče, prepričava nam Rajko, nije planirao objaviti kao knjigu.
- Bile su to bilješke koje bi u najboljem slučaju jednoga dana mojim unucima mogle reći kroz što im je djed prošao, što je radio te što nije napravio. Prije nekoliko godina dao sam ih na čitanje Anti Tomiću, a on ih je proslijedio književnici i urednici Marini Vujčić, koja je odlučila da će ih objaviti, slagao se ja s tim ili ne. Imam slab karakter, zaigrali su mi na ego i tako je došlo do knjige - prisjeća se Grlić.
Priznaje i da mu je teško odlučiti koja mu je od priča zapisanih u knjizi najdraža.
- Možda mi je najviše pri srcu priča o Honorio Rancañou, Španjolcu koji se borio s Castrom, koji je u njegovoj prvoj Vladi bio zadužen za film i koji je s Che Gevarom krenuo u Boliviju… To je priča o dvije velike utopije, republikansko-španjolskoj i revolucionarno-kubanskoj, te čovjeku koji je kroz njih prošao. Međutim, to je i priča o dobrom prijatelju kojeg više nema - zaključio je Grlić.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
