Stručnjaci za mentalno zdravlje pomažu kod razlčitih vrsta tegoba, a ovisno o polju djelovanja, ustanovite koji će vam tip stručnjaka najbolje pomoći kod vaših tegoba
Naučite koja je razlika između psihologa, terapeuta i psihijatra
Zbog korona virusa i pandemije mnogi su se susreli s novim tipom stresa kakav do sad još nisu preživjeli, i zato je mentalno zdravlje mnogih ljudi pod visokim rizikom, piše HuffPost.
Mnogi su se susreli sa simptomima depresije, anksioznosti ili drugih teškoća. A prevladavanje tih simptoma u pojedinim situacijama zahtijeva stručnu pomoć.
POGLEDAJTE VIDEO: Savjeti prof. Mije Nikića kako preživjeti pandemiju
Pokretanje videa...
- Sad kad je mentalno zdravlje u fokusu i široko je prihvaćeno kao pojam, nadam se da će se ljudi više nego ranije okretati zdravstvenim djelatnicima na tom polju. Mi smo ovdje kako bismo im pomogli - pojašnjava Adriana Mufson, licencirana socijalna radnica u Massachusettsu.
No nije lako potražiti psihičku pomoć. Treba ustanoviti tko će u specifičnoj situaciji pomoći i koji tip stručnjaka nam zapravo treba. Je li to terapeut, psihijatar ili psiholog? Licencirani socijalni radnik možda? I u čemu je razlika?
Iako se isprva čini kao da svi oni pružaju isti tip usluga, među stručnjacima postoje velike razlike. Stoga donosimo pojašnjenje tko se čime bavi i kod kakvih vam tegoba može pomoći.
Psiholog: stručnjak za upravljanje emocijama
Psiholozi se bave mentalnim zdravljem, a završili su studij psihologije. Na njihove tretmane dolaze ljudi sa psihičkim tegobama, ali i poremećajima te problemima oko svakodnevnih stresora.
- Primjerice, ako se nose s tugom, napadima panike, glavoboljama, problemima sa spavanjem i sličnim simptomima koje ne mogu riješiti sami. Ako pacijent misli da ima neobjašnjive promjene u raspoloženju ili mu treba pojašnjenje zašto ne može funkcionirati u odnosima s drugima, otići će psihologu. Standardna je procedura i kod mnogih liječnika opće prakse uputiti pacijente psihologu prije nego što ga upute psihijatru - pojašnjava psihologinja QuaVaundra Perry iz Teksasa.
- Psiholog je vješt u kliničkim razgovorima i razumijevanju psihološke procjene kako bi potvrdio ili isključio dijagnozu psihičke bolesti. Razgovor sa psihologom pomaže rasvijetliti ljudima uzrok njihovih simptoma, pogotovo jer mnogi nemaju iskustva kakva se nalaze u udžbenicima i nisu uvijek jasna - nastavila je Perry.
Kad je psiholog procijenio simptome i ustanovio plan tretmana, obično pristupa terapiji. - Najčešće je riječ o kognitivno bihevioralnoj terapiji koja vam pomaže da se usredotočite ne na ono što se zbiva oko vas, nego na razumijevanje odnosa između vaše percepcije i negativnog utjecaja tih zbivanja na vaše ponašanje i emocije - pojasnila je.
Joy Lere, psihologinja iz Kalifornije, kaže da im u SAD-u odobrenje za rad daju državna tijela nakon završenog studija. - Zahtijeva se da određeni broj sati provedu radeći pod nadzorom prije nego što dobiju licencu nakon koje slijedi državni ispit i tek tada mogu raditi kao psiholozi - istaknula je.
Aimee Daramus iz Chicaga nastavlja kako u pojedinim državama psiholozi imaju ovlasti limitiranog propisivanja lijekova ukoliko su diplomirali i psihofarmakologiju, no takve su prakse iznimno rijetke.
Psihijatar: Propisat će vam lijek koji trebate
Psihijatar je licencirani liječnik medicine koji je specijalizirao psihijatriju i bavi se dijagnosticiranjem psihičkih bolesti te propisivanjem lijekova poput antidepresiva.
- Mnogi psihijatri osposobljeni su za terapiju razgovorom prije nego što propišu lijek - ističe psihoterapeutkinja Fran Walfish iz Kalifornije. Kaže da će rado govoriti o odnosima u partnerskim zajednicama, kao i analizirati vaš odnos s vašim roditeljima, no ukoliko je to potrebno, uputit će vas psihologu ukoliko vam ne trebaju lijekovi nego terapija razgovorom.
Oni moraju završiti medicinski fakultet i specijalizaciju iz psihijatrije, a država u kojoj žive u SAD-u im daje licencu za rad.
Terapeut: Pomaže prebroditi teškoće
Savjetnik ili terapeut su dva najčešća pojma koja se koriste za ovaj tip zdravstvenih djelatnika, a uključuje socijalne radnike, bračne i obiteljske savjetnike te kliničke terapeute. Obično su nakon završetka srednje škole pohađali još dvije godine programa u SAD-u koji ih osposobljava za ova zanimanja.
- Postoje male razlike između akademskih stupnjeva u obrazovanju ovih stručnjaka, no terapeuti uglavnom rade individualne i grupne terapije koje uključuju privatnu praksu, škole, bolnice, klinike, centre za mentalno zdravlje i zatvore - kaže Emin Gharibian, psiholog iz Los Angelesa.
Ted Chan iz zdravstvenog centra Care Dash napominje kako stručnjaci s ovim stupnjem obrazovanja ne mogu propisivati lijekove.
- Za pacijente kojima je potrebna terapija kako bi se nosili sa svakodnevnim tegobama, lakše je doći do savjetnika nego psihologa, i u privatnim praksama su jeftiniji - dodao je.
Razlika u privatnim praksama ovisi o sadržaju kojim se terapeuti bave, pa tako Amy Rollo, vlasnica Height Family Counseling iz Houstona objašnjava što je točno drugačije.
- Obiteljski i bračni terapeuti se još prilikom školovanja fokusiraju na odnose i sustave kao i na pomaganje parovima i čitavim obiteljima. Kad terapeut radi s pojedincem, pokušava razumjeti kakav utjecaj veza ima na njegov život i raspoloženje - pojasnila je.
Licencirani klinički socijalni radnik omogućuje terapiju i dijagnostičku evaluaciju onima kojima je potrebna emocionalna potpora ili imaju psihičkih tegoba.
- Mnogi socijalni radnici su specijalizirani za rad s ranjivim i marginaliziranim ljudima. Zahvaljujući vještinom upravljanja pojedinačnim slučajem, oni mogu omogućiti terapiju te koordinirati i upravljati dodatnim izvorima pomoći konkretnom pojedincu - nastavlja Rollo.
Oni mogu raditi u različitim ustanovama. Lynn Zakeri je klinička socijalna radnica koja ima privatnu praksu u Illinoisu, a prije toga je radila sa udomiteljskim obiteljima te u sustavu obrazovanja.
- Nikad ne odustajem od borbe za ono što je pravedno za mojeg klijenta. Pomažem im otkriti koji je njihov najbolji interes, samopoštovanje i sposobnost da rastu i razvijaju se - pojasnila je.
Ostali terapeuti mogu se baviti obiteljskim nasiljem, poremećajima u ponašanju, alkoholizmom ili poremećajima u prehrani. U SAD-u postoji i pastoralni terapeut koji će uz usluge koje pruža klinički terapeut dodati i teološku te vjersku dimenziju terapiji. Pastoralni terapeuti pomažu ljudima oko vjerskih pitanja, braka i drugih osobnih teškoća. Obično su članovi klera te uz teološko obrazovanje imaju i obrazovanje za terapeuta.
Kako biste procijenili kakav tip stručnjaka vam može pomoći, razmislite što vam od svakoga od njih treba i tko bi vam mogao omogućiti najbolje rješenje.