Neuropsihijatar: 'Ne pričajte o bolestima i klonite se liječnika'

Splitski neuropsihijatar prof. dr. sc. Borben Uglešić ove će godine napuniti 90 godina, a od toga i 60 rada u struci, o čemu upravo piše knjigu. Iako je još 1998. otišao u mirovinu s mjesta predstojnika Psihijatrijske klinike, ostao je raditi kao sudski vještak, pa i danas mjesečno provede 6-7 psihijatrijskih vještačenja iz domene teških zločina i procjena sposobnosti.

Predavao je na Medicinskom i splitskom Pravnom fakultetu, napisao 222 rada s područja neuropsihijatrije, među njima i četiri stručne monografije, te proveo oko 1500 sudskih vještačenja. Dok je radio na Psihijatriji, Splićani bi često znali jedni drugima reći “ići ćeš ti meni kod Borbena” ili “jedino te Uglešić može spasiti” jer je bio sinonim za ustanovu koju je vodio desetljećima.

- Psihijatar sam postao slučajno. Naime, nakon zagrebačkog Medicinskog fakulteta u Splitu su se raspisale specijalizacije, a nitko nije htio na neuropsihijatriju, pa sam na kraju ja pristao. Otišao sam je završiti u Zagrebu, a pamtim da mi je teta tada govorila: ‘Nemoj se, sine, time baviti... Isus je mrtve vraća u život, ćoravima vid, al’ u lude se nije pača!’ - prisjetio se dr. Uglešić.

Ivo Čagalj/Pixsell

Tijekom specijalizacije u Zagrebu sredinom prošlog stoljeća na klinici Rebro upamtili su ga kao liječnika koji je dočekivao tzv. dalmatinske konvoje. Radilo se o ljudima iz Splita i s Brača koji bi mu se predstavljali kao daleki rod da bi im sredio mjesto u bolnici.

- Uglavnom bi u pitanju bio neki mlađi pacijent kojeg bi pod ruku vodio otac da mali ne padne, a mater bi išla iza njih i nosila jastuk za sina. Iza njih obavezno bi iša rođak s demižonom vina da ‘likari’ ne budu žedni. Starije kolege nazvali su to dalmatinskim konvojima, a znali bi me pitati: ‘A koliko to u Dalmaciji ima ludih?’ Nakon što sam se vratio u Split raditi, tuklo mi je po glavi ima li stvarno u Dalmaciji više psihičkih bolesnika - ispričao je dr. Borben Uglešić.

To je postao njegov prvi i najveći rad. Istraživanje provedeno u tadašnjoj Općini Trogir, a potom i na području Sinja, pokazalo je da Dalmatinci po duševnim bolestima sa 7,1 promilom spadaju u europski prosjek. Kod Uglešića su na odjelu boravili i prvi splitski ovisnici o heroinu početkom ‘70-ih.

- Dugovječnost dugujem dobroj obiteljskog genetici, evo, sestra mi ima 95 godina, ali i dobroj volji. Prije svega treba puno raditi, biti aktivan, a nedaće dočekivati s humorom. Ljudima u godinama preporučujem da izbjegavaju razgovore o bolestima i da ne idu liječniku bez razloga. Držim se one Lincolnove: ‘Nije važno koliko čovjek ima godina u životu, nego života u godinama’ - poručio je.