Više od 40% žena sa sumnjom na rak dojke za pomoć se obrati privatniku

Prema statistikama objavljenim na Svjetski dan borbe protiv raka, od te bolesti umire svaki četvrti stanovnik Europske unije, a Hrvatska je u samom vrhu po broju oboljelih i umrlih. Samo Mađarska ima veću smrtnost. Procjenjuje se da godišnje od raka oboli oko 23.000 Hrvata, od čega posljedično umre prosječno njih 11.000. Rak pluća najsmrtonosniji je oblik za muškarce, od raka dojke umire najviše žena. Psihologinja i voditeljica Centra za psihološku pomoć onkološkim bolesnicama udruge Sve za nju, Ljiljana Vukota, u svojim se četrdesetima suočila s ovom teškom dijagnozom, a opisala nam je vlastito iskustvo s liječenjem. 

- Uvijek sam govorila da se veselim četrdesetima nadajući se da ću imati djecu, dobar posao, biti situirana... Sve se to doista i dogodilo, ali 2005., u 45. godini života, s troje maloljetne djece, dogodio se i rak dojke. Kvržicu na dojci našla sam samopregledom, a prvi pregled (ultrazvuk dojki) obavila sam nakon dva tjedna u KB-u Dubrava. To što sam ondje doživjela želim svim ženama koje se nađu u sličnoj situaciji. Liječnica je, vidjevši nalaz ultrazvuka, odmah odlučila obaviti citopunkciju kako bismo potvrdili dijagnozu i sama me predbilježila kirurgu za dalje konzultacije - ispričala je prof. psihologije Vukota.

Nisu svi iste sreće

U njenom se slučaju sve odvijalo u prihvatljivim rokovima, pa je tijekom osam mjeseci od sumnje na rak završila kemoterapijsko i radioterapijsko liječenje te bila spremna za povratak na posao uz nastavak antihormonskog liječenja. Međutim, to se ne može reći za veliki broj žena s istom dijagnozom.

- Prema istraživanju Centra za psihološku pomoć onkološkim bolesnicama udruge Sve za nju objavljenom 2017., pokazalo se da više od polovice žena same posumnjaju na rak jer su primijetile promjene, a potom slijede probirni i sistematski pregledi te slučajno otkrivanje. Prvi pregled nakon suspekcije unutar mjesec dana obavi 70-80 posto žena, s tim da više od 40 posto njih taj pregled obavi kod privatnika, a ne u javnozdravstvenoj ustanovi - kaže naša sugovornica.

- Do plana liječenja i početka liječenja za neke žene prođu i tri-četiri mjeseca. Samo oko 40 posto kaže da je plan liječenja donio multidisciplinarni tim. Kao najveće teškoće žene ističu problem s pravodobnim terminima za dijagnostičke pretrage, koje u pravilu moraju same dogovarati, nedostatak informacija i vrlo često manjkavu kvalitetu komunikacije s medicinskim osobljem, te nedostatak stručne psihološke podrške. Vrlo često ističu kako im je frustracija zbog neuređenih procedura i organizacije zdravstvenog sustava velik izvor frustracije - ističe voditeljica Centra Vukota.

Bolesnici kao izvor informacija

Pacijentice često pitaju za pomoć u izboru bolnice ili liječnika, međutim gđa. Vukota ističe da se bez praćenja ishoda ne može znati s kojim se uspjehom liječi, primjerice, rak dojke u pojedinoj bolnici, a to bi trebao biti najvažniji kriterij kod izbora.

U pojedinim europskim zemljama ishodi se prate već desetljećima i zamjetan je njihov učinak, temeljem kojeg se redefiniraju nacionalne zdravstvene strategije i usmjerava prema najučinkovitijem liječenju. Temeljni ciljevi prikupljanja podataka o ishodima su unapređenje sigurnosti pacijenata i rezultata liječenja te racionalizacija troškova. U Hrvatskoj se ishodi liječenja zasad ne prate sustavno, čime se otežava utvrđivanje pravih rezultata. 

- Za sustav je važno da prepozna najbolje prakse kako bi se one implementirale u ustanove s lošijim rezultatima ili kako se određena zdravstvena usluga ne bi ugovorila s ustanovom koja nema dobre rezultate. To je zdrava i stimulirajuća kompeticija. Osim toga, bolesnici su jedini koji mogu dati podatke o rezultatima ukupne skrbi i kvaliteti života tijekom liječenja. Treba ih pitati i te podatke bilježiti. U tom smislu treba osnaživati i educirati bolesnike za suradljivost, partnerstvo i aktivno uključivanje u liječenje. To možemo učiniti jedino kroz implementaciju strateškog okvira, odnosno Nacionalnog plana, jer je njime predviđeno uspostavljanje onkološke mreže i odgovarajućih registara koji će pratiti ishode liječenja - pojašnjava prof. psihologije Vukota.

Svijetla točka na kraju tunela

Stotinjak naših onkologa, predvođeni svjetski priznatim stručnjakom iz područja onkologije, prof. dr. med. Eduardom Vrdoljakom iz KBC-a Split, pokrenulo je izradu Nacionalnog plana za borbu protiv raka (NPPR), koji bi u sljedećih 10 godina trebao standardizirati postupke liječenja i dijagnostike i time smanjiti pojavnost i smrtnost od raka.

S tim da borba protiv raka na svim razinama od primarne i sekundarne prevencije do palijativne skrbi i rehabilitacije, mora biti prioritet da bi se stvari promijenile, slaže se i Ljiljana Vukota.

- Model suočavanja s epidemijom Covid-19 pokazao je da je moguća zajednička akcija kad se na najvišoj političkoj razini i najširoj društvenoj razini definira prioritet i prate rezultati. Ako bismo na sličan način pristupili borbi protiv raka, mogli bismo postići željeni rezultat, veće preživljavanje i bolju kvalitetu života onkoloških bolesnika, veću vrijednost za potrošenu zdravstvenu kunu - ističe psihologinja i za kraj dodaje da jedino koordinirane promjene u sustavu u kojima sudjeluju i pacijenti mogu dovesti do pomaka. To svakako ima svoju cijenu, ali vrijedi je platiti za spašene ljudske živote.

Da se određeni pomaci događaju potvrđuje i nedavno održana konferencija na temu praćenja ishoda liječenja u organizaciji Inovativne farmaceutske inicijative i Europskog udruženja inovativnih farmaceutskih kompanija. Uz svjetske autoritete na području onkologije na konferenciji je sudjelovao i naš ministar zdravstva Vili Beroš koji je istaknuo da je ishode liječenja potrebno početi pratiti, među ostalim, i radi optimizacije zdravstvenog sustava. Više informacija o samoj konferenciji možete pročitati ovdje.