Život naših predaka bio je mnogo više obilježen fizičkim radom, što profesionalno što privatno, u odnosu na današnje generacije. Dani su često bili posvećeni mnogobrojnim zahtjevnim kućanskim poslovima, na koje se trošilo vrlo mnogo vremena i energije. Upravo su zato mnoge imućne obitelji, koje su to sebi mogle priuštiti, imale pralje, vešerice ili perilice.

Od pranja na potoku do uređaja 'Thor'

Tako su do polovice 20. stoljeća bogatim zagrebačkim obiteljima svake nedjelje oko podneva Šestinčanke donosile čisto i odnosile blatnjavo rublje, koje su potom morale ručno prati na potoku. To je bio poprilično težak fizički posao, koji su radile isključivo žene, i to tijekom cijele godine, neovisno o godišnjem dobu. Posebno je teško bilo zimi, kad bi potoci bili zaleđeni. Tad su praljama u pomoć priskakali muževi, koji su sjekirama razbijali led i donosili im toplu vodu, kojom bi žene barem malo mogle ugrijati ruke. 

Kako bi im posao brže prošao, žene su nerijetko znale međusobno prepričavati najnovije zgode i nezgode u gradu i na selu. A kad su prale najzgodnije djevojke u selu, često bi na potok dolazili i neoženjeni mladići pod izlikom da moraju isprati bačve. 

Trebalo je nekoliko stoljeća da ova društvena praksa pranja rublja izumre. Prvi ozbiljniji patenti za perilicu rublja datiraju iz 18. stoljeća, kad je Nijemac Jacob Christian Schäffer osmislio dizajn perilice, koji je 1752. godine javnosti bio predstavljen ni manje ni više nego u britanskoj publikaciji za muškarce The Gentleman's Magazine.

Na izumu perilice radilo je još mnogo muškaraca, a jedan od najzapamćenijih sigurno će ostati William Blackstone, američki trgovac koji je povodom suprugina rođendana 1874. godine izumio perilicu rublja za kućnu uporabu. Bio je to prvi uređaj koji je mogao ukloniti i isprati prljavštinu te se prodavao po cijeni od samo 2,50 dolara.

Ubrzo je drvenu bačvu zamijenila metalna te je uređaj dobio električni motor. Prva perilica rublja na električni pogon, Thor, patentirana je 1910. godine, a nakon Drugog svjetskog rata ovaj su uređaj počeli smatrati osnovnim kućanskim aparatom.

Perilica posuđa izum američke udovice

Osim pranja rublja na ruke, prije 19. stoljeća isključivo se ručno pralo i posuđe - sve dok tome na kraj nije stala američka bogata udovica Josephine G. Cochrane, koja je zbog svojeg visokog statusa u to vrijeme često priređivala večernje zabave, poslužujući hranu na skupom porculanu. Iako je imala sluge za obavljanje kućanskih poslova, Josephine je sama prala svoj fini porculan jer su ga sluge često znali slučajno okrhnuti u pranju. 

Međutim, s obzirom na to da je bila riječ o bogatoj dami, praksa pranja posuđa ubrzo joj je dojadila, a i budući da se i ona uvjerila u to koliko je porculan krhak, došla je na revolucionarnu ideju - stroj koji će umjesto nje prati posuđe. I tako je 1886. godine nastala prva komercijalno uspješna perilica posuđa.

Ovaj je uređaj pokušalo napraviti nekoliko izumitelja prije Josephine, ali svi su bili neuspješni jer su koristili ribače, a novi se izum temeljio na pritisku vode. Mnogi potencijalni ulagači tražili su od Cochrane da proda tvrtku kako bi je mogao voditi muškarac, ali ova inatljiva udovica to je odbila te je sama nastavila uspješno financirati posao.

Prvi usisavač morao je vući konj

Kad smo kod kućanskih poslova koji zahtijevaju fizički napor, svakako treba spomenuti i brisanje, odnosno metenje prašine s podova i tepiha.  Prvi usisavač koji je radio prema načelima današnjih nastao je 1901. godine, a izumio ga je Britanac Hubert Cecil Booth. Inspiraciju je pronašao u čistaču na benzin iz 1898. godine, koji nije usisavao nego je puhao zrak i tako čistio. 

Ideja o usisavanju sinula mu je jednog dana u restoranu, kad je stavio rupčić na stolac, prislonio usta na njega i uvukao zrak. Kad je vidio koliko se prašine sakupilo na rupčiću, Booth je shvatio da je došao do pravog otkrića - od kojeg se umalo čak i ugušio! Njegov prvi model imao je motor s unutarnjim izgaranjem te je bio toliko velik da ga je morao vući konj, pa nije mogao ulaziti u zgrade i kuće nego je s ulice uvlačio svoje cijevi kroz prozore tuđih kućanstava i tako čistio. Ova usluga nije bila nimalo jeftina, ali u to je vrijeme bila najučinkovitija.

Uz mnoge njegove, ali i tuđe dorade, usisavač kakvim se danas koristimo izumljen je u konačnici 1926. godine te je, baš poput perilice rublja, postao dijelom gotovo svakoga kućanstva nakon Drugog svjetskog rata.

Za pravu učinkovitost je potrebno još nešto

Koliko nam ovi proizvodi olakšavaju život, toliko to čine i oni bez kojih nema smisla koristiti perilicu rublja ili posuđa te usisavač, a takve uvijek možete pronaći u dm-u. Praškove, deterdžente i omekšivače za pranje rublja, gelove i kapsule za strojno pranje posuđa te vrećice za usisavače i razna druga sredstva za uklanjanje prašine pronaći ćete po odličnim cijenama u svim dm trgovinama.

Osim toga, znajte da u dm-u kupujete povoljno u svako vrijeme. Sa 16.000 proizvoda po trajno dobrim cijenama i uz novih 700 dodatno sniženih od 2. 1. 2023., kupnja uz euro bit će još povoljnija. Također, u dm katalogu svakog mjeseca možete provjeriti koje proizvode možete naći po još boljim cijenama. Kupujte sa zadovoljstvom, čak i u eurima, budući da u dm-ovoj ponudi nema nikad kraja iznenađenjima, kao ni sniženjima.