Nasljeđuju li pacijenti kojima su transplantirani organi sjećanja i osobnosti donora?

Ovaj fenomen je najizraženiji kod primatelja srca, no i osobe koje su primile bubrege, pluća, pa čak i lica, također izvještavaju o promjenama u preferencijama prema hrani, glazbi, pa čak i seksualnoj orijentaciji. Neki pacijenti primjećuju da novi hobiji i sklonosti nalikuju onima njihovih donora, što je izazvalo raspravu među stručnjacima o tome mogu li primatelji naslijediti i sjećanja svojih donora.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:13

Uz ove trikove možete poboljšati pamćenje | Video: 24sata/pixsell

Jedan od primjera koji su istraživači spomenuli odnosi se na devetogodišnjeg dječaka koji je primio srce od trogodišnje djevojčice koja se utopila u obiteljskom bazenu. Iako dječak nije znao okolnosti njezine smrti, njegova je majka primijetila da je dijete postalo izuzetno uplašeno vodom, piše Daily Mail. Drugi slučaj opisuje sveučilišnog profesora koji je primio srce od policajca upucanog u lice. Nakon transplantacije, počeo je doživljavati bljeskove svjetla ispred očiju i osjećati intenzivnu vrućinu na svom licu, što je opisao kao gorenje.

PROBUDILA JU BOL U TRBUHU Imala je 19 kada su joj rekli da ima još nekoliko sati života, to je bilo prije više od pet godina

Sve više istraživanja sugerira da bi ovo moglo biti povezano s intrinzičnom povezanošću srca i mozga, budući da srce dijeli neurone i stanice slične onima u mozgu. Također, transplantacija može izazvati promjene u genima koji kontroliraju osobine, što dovodi do njihovog drugačijeg izražavanja. U recenziji iz 2024. godine, istraživači su naveli: "Dokazi upućuju na to da transplantacija srca može uključivati prijenos donorovih osobina i sjećanja na primatelja, izazivajući konvencionalna gledišta o pamćenju i identitetu. Također, neuronska mreža srca i njegova dvosmjerna komunikacija s mozgom podržavaju povezanost srca i mozga u oblikovanju pamćenja i osobnosti."

Neki istraživači sugeriraju da bi ove promjene mogle biti rezultat prijenosa stanične memorije, što implicira da pojedinačne stanice mogu imati sposobnost pohrane sjećanja. Iako je mehanizam toga još uvijek nejasan, neki smatraju da bi implantacija novog organa mogla dovesti do drugačijeg izražavanja gena. S druge strane, mnogi stručnjaci smatraju da su ovi slučajevi previše slučajni, a da su promjene psihološki odgovor na oporavak od teških operacija i gotovo fatalnih srčanih bolesti.

VELIKI INTERVJU DR. MIKULIĆA: Prvi put smo pacijentu presadili pet organa. Usred noći sam išao eksplantirati organe od donora

Istraživanja sa Sveučilišta McGill u Kanadi sugeriraju da imunosupresivni lijekovi koje primatelji organa moraju uzimati mogu izazvati promjene u apetitu, što bi moglo utjecati na njihove prehrambene sklonosti. Osim toga, sama spoznaja o mogućem nasljeđivanju osobina donora može izazvati stres koji mijenja ponašanje pacijenta, a operacija koja spašava život može dovesti do promjena u pogledima na različite aspekte života, uključujući odnose. Neki pacijenti također prijavljuju promjene u specifičnim preferencijama.

Jedan primjer iz 2002. godine opisuje ženu koja je, nakon što je primila srce donatora, razvila neobjašnjivu želju za brzim hranom, naročito za pilećim nuggetsima, iako ih prije nije jela. Zanimljivo, u jakni donora pronađeni su nepojedeni nuggetsi. Druga žena, koja je primila srce od vegetarijanca, razvila je naglu averziju prema mesu. Istraživači su također primijetili promjene u seksualnoj orijentaciji: jedan homoseksualni muškarac, koji je dobio srce od gay umjetnice, počeo je privlačiti žene, dok je žena koja je primila srce heteroseksualne žene počela razmatrati svoju seksualnost jer su je počeli privlačiti muškarci.

SAMO U OVOJ GODINI Ovi su liječnici transplantacijom organa spasili čak 300 života: 'Hrvatska je vodeća u svijetu!'

Tim koji je radio na pregledu iz 2024. godine naglasio je potrebu za daljnjim istraživanjima u vezi povezanosti između transplantacije srca i pamćenja. Oni su zaključili da su potrebna interdisciplinarna istraživanja koja bi mogla razjasniti složenosti prijenosa sjećanja, neuroplastičnosti i integracije organa, čime bi se unaprijedila skrb za pacijente nakon transplantacije organa te dublje razumijevanje ljudskog identiteta i postojanja.