Većina nas s vremena na vrijeme razmišlja o starenju, primjećujući kako godine prolaze i brojeći sijede. Neki od nas čak se pokušavaju boriti protiv toga, utrljavajući kreme protiv starenja i okrećući se idejama poput posta
ZAUVIJEK MLADI?
Naše stanice kriju tajne starenja
Biolog dr. Martin Denzel nije nimalo drugačiji, iako nije sklon obećavati instant-rješenja.
- Probao sam povremeni post i nisam postigao rezultate. Stoga sam se vratio uživanju u obilnim doručcima - kaže.
POGLEDAJTE VIDEO: Navike koje ubrzavaju starenje
Pokretanje videa...
01:35
Više ga zanima razumijevanje temeljnih mehanizama u našim stanicama koji vode starenju. Shvatimo li ih, smatra on, mogli bismo pronaći način da uspješno usporimo starenje.
Zamislite da je starenje poput lošeg održavanja stanica, kaže dr. Denzel, ranije zaposlen na Institutu za biologiju i starenje Max Planck u Kölnu u Njemačkoj, a sada u istraživačkoj kompaniji Altos Labs u Cambridgeu u UK-u.
Održavanje stanica
Brojni su poslovi koje stanice moraju uspješno obavljati da bi sve funkcioniralo. Oni obuhvaćaju svašta, od zaštite DNK i komuniciranja s drugim stanicama do stvaranja pravih proteina i kontroliranja da se oni pravilno oblikuju kako bi mogli odigrati svoje uloge. Međutim, kako starimo dolazi do pogrešaka u metaboličkim procesima odgovornim za to održavanje.
Dr. Denzel usmjeren je na održavanje proteina, jednu od stvari koje najprije pođu po krivu kako starimo. Provodeći svoja post-doktorska istraživanja otkrio je način kako promijeniti jednu jedinu aminokiselinu u vrsti oblića C. elegans na način da dio njegova metabolizma nazvan heksozaminski put bude intenziviran zbog čega su oblići živjeli dulje. Taj je put sastavni dio funkcioniranja brojnih stanica, no ljudi obično ne obraćaju pozornost na to.
Čini se da je dr. Denzel otkrio da ima važnu ulogu u starenju. Kako bi bolje shvatio metabolizam starenja, dr. Denzel je u sklopu projekta MetAGEn uronio duboko u ulogu proteina. U sklopu svog rada čak je tražio kandidate koji bi primili lijek protiv starenja, no za sada bezuspješno.
Kad su dr. Denzel i njegov tim provodili genetske eksperimente na miševima koji su uključivali heksozaminski put u mozgu, otkrili su da promjene nisu utjecale na proces starenja nego da je, iznenađujuće, došlo do značajnog poboljšanja u pamćenju životinje.
Kognitivna rezerva
U međuvremenu, kognitivna neuroznanstvenica dr. Méadhbh Brosnan na Sveučilištu u Oxfordu istražuje smanjenje kognitivnih sposobnosti vezano uz dob. S obzirom na to da se očekuje da će broj ljudi koji diljem svijeta žive s Alzheimerovom bolešću porasti s 46 na 132 milijuna u sljedećih 30 godina, to je problem koji utječe na sve više i više nas.
Znamo da ljudi koji žive kognitivno i društveno bogatijim životom mogu podnijeti više 'habanja' mozga prije no što im se počnu smanjivati kognitivne sposobnosti. Taj bogatiji život podrazumijeva mnoštvo društvenih interakcija, stimulativan posao, visoke razine obrazovanja i nove hobije. Ta ideja poznata je kao kognitivna rezerva.
No koja je fizička osnova te otpornosti?
- Ne znamo kako kognitivna rezerva zapravo funkcionira u mozgu - kaže dr. Brosnan.
Da bi to istražila, njezin je projekt AGEING PLASTICITY, proveden pod okriljem stipendije Marie Skłodowska-Curie Actions (MSCA), bio usmjeren na hipotezu koja kaže da obogaćujuće aktivnosti u koje se često upuštaju ljudi s većom kognitivnom rezervom, novi hobiji i slično, jačaju veze u dijelu mozga koji se naziva desnom fronto-parijetalnom mrežom (rFPN).
Poznato je da je to područje mozga uključeno u neke od zahtjevnijih zadataka koje mozak obavlja. Ono djeluje kao kontrolna mreža temeljnih procesa u mozgu, uključujući pamćenje i održavanje pozornosti, koji slabe kako starimo.
Dr. Brosnan i njezini kolege proveli su eksperimente s 50 odraslih osoba u dobi između 65 i 84 godine. Nakon intervjua i upitnika bodovali su njihovu kognitivnu rezervu, između ostalog na temelju njihovih odgovora, razine obrazovanja i vrste hobija kojima se bave.
Siva tvar
Ona i njezini kolege potom su skenirali njihove mozgove magnetskom rezonancijom (MR) kako bi izmjerili udio sive tvari u cijelom mozgu. Otkrili su da udio sive tvari u područjima rFPN iskazuje najveću korelaciju s razinom smanjenja kognitivne sposobnosti odraslih osoba.
Istraživanja u sklopu projekta podržala su hipotezu da je rFPN ključan za izgradnju kognitivne rezerve.
- Sugeriraju da ta mreža ima ulogu u kognitivnoj rezervi - kaže dr. Brosnan. Da bi se došlo do uvjerljivijih argumenata bit će potrebna dugotrajna studija koja prati razvoj starenja mozga.
Iako je projekt upravo dovršen, dr. Brosnan nastavit će proučavati moguće mehanizme s pomoću kojih mozak stvara kognitivnu otpornost. Osim toga, zainteresirana je za proučavanje može li se rFPN medicinski potaknuti da štiti od učinaka starenja mozga. Znamo da je neurotransmiter noradrenalin (poznat i kao norepinefrin) usko povezan s rFPN.
- Kad bismo ga mogli farmakološki modulirati da pojačamo rFPN, to bi moglo biti zanimljivo - kaže dr. Brosnan.
Uistinu, neki znanstvenici već su pružili dokaze da bi to moglo biti moguće. U sklopu jedne studije objavljene 2021. promatrao se lijek Atomoksetin koji učinkovito podiže razine noradrenalina u mozgu, a koji je Agencija za hranu i lijekove (FDA) već odobrila za upotrebu u liječenju poremećaja hiperaktivnosti i deficita pažnje (ADHD). Zaključeno je da bi se isplatila dodatna analiza tog lijeka kao sredstva za liječenje Alzheimerove bolesti.
U tijeku su istraživanja s ciljem razumijevanja staničnih procesa koji dovode do starenja te odgovora koje bi dodatna znanstvena istraživanja mogla dati kako bi se usporilo propadanje, ako ih uopće ima.
Istraživanja u ovom članku financira EU. Ovaj je članak izvorno objavljen u časopisu Horizon, časopisu za istraživanje i inovacije EU-a.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
