Mnogima u zemlji su europski tužitelji poremetili miran san

Afere oko pretvorbe i privatizacije devedesetih pa do afera u najnovije vrijeme u kojima su nestajali milijuni javnoga novca bez ikakve odgovornosti, a u kojima su se pojedinci besramno bogatili na račun društva i građana, uglavnom su prolazile lišo. Povijest odnosa pojedinaca prema javnom dobru i novcu odavno je u jednoj rečenici opisao Ljubo Ćesić: “Tko je jamio, jamio je”. To je model koji je u Hrvatskoj inauguriran od postanka i kao da se činilo sve da se taj model bitno ne naruši, iako su se političke strukture zaklinjale da će raščistiti s kriminalom i korupcijom. Iz afere u aferu, umjesto sankcioniranja odgovornih, jedino čemu smo svjedočili jest kreativnost onih koji su javni novac transferirali na osobne račune, a institucije koje su to trebale razotkriti i sankcionirati su za to vrijeme spavale snom pravednika. Istini za volju, rijetki su kažnjeni, ali očito samo kao pokazna vježba, da bi se opravdao smisao postojanja.