Mladi vinari napravili su 10 stilski ujednačenih vina...

Žuti ovnek, vinek, osukač, žutak i škrtec sinonimi su za škrlet, autohtonu moslavačku sortu, koja nije nimalo škrta. Štoviše, mirisom i okusom puno daje.

Prženi som motao se po glavi tijekom ocjenjivanja škrleta u Kleti Romić prošle subote u Kutinskoj Slatini. Lijepo bi tanjurom pokraj čaše škrleta prošetali sirovi rakovi poput kozica ili škampa, ali i zaplivala fina bijela morska riba. Rižoto s bijelim mesom i tikvicama također bi bio dobar prijatelj mladim vinima od ove autohtone moslavačke sorte, a za toplog dana provjereno su pristajala uz sir i domaće salame u prirodnom hladu stabala.

Bilo je dobrih škrleta i prije, no stilski su se dosta razlikovali, pa je malo tko znao hoće li u butelji koju nije prije upoznao dobiti suho ili polusuho vino, čvršćeg ili vitkijeg tijela, s izraženijim finim kiselinama ili bez njih. Danas veseli što je ovih 10 škrleta na istom putu. Vina su osvježavajuća, lijepih cvjetnih i voćnih mirisa, sočna su, poprilično dugo traju u ustima i, što je najvažnije, zovu na novi gutljaj. Dio vinarija su relativno nove i vode ih mladi ljudi, a i u onima koje su desetljećima na tržištu posao preuzimaju nove snage u najboljoj dobi, između 25 i 40 godina. Novi su i trsovi. Klonska selekcija škrleta u suradnji sa stručnjacima Agronomskog fakulteta u Zagrebu počela je 2000. Među 10.000 trsova odabrano je 80 najboljih. Izbor je, prema procjeni uroda, kvalitete i ostalih svojstava sužen na 12 koji su prošli zdravstvene testove u institutima u Njemačkoj i Australiji, a osam je posađeno u pokusnom vinogradu. Prije tri godine odabrana su tri koja su prijavili Zavodu za rasadničarstvo u Osijeku i od njih već rade vina. Vinari kažu da najbolja vina daje miješano grožđe od sva tri klona.

Uspoređivao sam dosad škrlete s rizlingom, sortom koju najviše volim, a ovaj su me put podsjetili i na dobre pošipe.

Škrleta je malo. U Moslavini ga ima oko 65 hektara, u okolnim vinogorjima još pet te vrlo malo u Mađarskoj, kamo se, vjerojatno, preselio s moslavcem, još jednom autohtonom sortom, od koje Mađari u Tokaju rade slavna slatka vina. Moslavca u Moslavini gotovo da i nema, ali ima finih vina od chardonnaya, graševine, bijelog , sivog i crnog pinota, frankovke, cabernet sauvignona... Sve te sorte pristaju riječnoj ribi, divljači te domaćem povrću i voću kojima obiluju Moslavačka gora i obližnje Lonjsko polje. A vinari, ma koliko bili količinama mali, pokazuju i da vina ne moraju biti skupa. Maloprodajne cijene većine butelja su između 25 i 40 kuna. Već zbog toga isplati se doći k njima, barem dok oni, svi zajedno i s vinima, ne dođu k nama.