Misterij oporuke je sudski riješen, no ukradeno blago Mare Bareze još nisu pronašli

Unatoč žalbi rođaka pokojne Mare Bareze, Viktora Flatza i Vesne Flatz-Stransky, Županijski sud u Zagrebu potvrdio je presudu Općinskog suda u Koprivnici kojom je sin Branimira Glavaša, Filip Glavaš, ostao jedini nasljednik. Spor oko njezine ostavštine vodio se od njezine smrti 19. siječnja 2016. godine. Sudskom presudom sad je i pravomoćno potvrđeno kako je Mara Bareza prijateljicama Darinki Mikačić i Mirni Jurković tri dana prije smrti u KB-u Merkur usmeno rekla da svu svoju imovinu ostavlja dugogodišnjem prijatelju Filipu Glavašu, kojega je nazivala svojim sinom.

Završetak suđenja ponovo je u prvi plan gurnuo gotovo filmsku priču o Mari Barezi, bivšoj direktorici Belupa, velikoj humanitarci i utjecajnoj sportskoj djelatnici. Najviše medijske pažnje Bareza je dobila pred kraj svojeg života i nakon smrti. Na stranice crne kronike došla je krajem ožujka 2014. kad su joj lopovi iz kuće ukrali zlatni nakid vrijedan najmanje 800.000 kuna i neke druge stvari. Lopovi su kasnije pronađeni i uhvačeni. Krađu je organizirao Enrico Đorđević zvan Ringo, a izveli su je njegov maloljeni sin i također maloljetni rođak.  Ringo je nepravomoćno osuđen na godinu dana zatvora, a kažnjeni su i maloljetnici. No impresivnoj zbirci nakita koju je moćna menadžerica deseljećima skupljala s kolekcionarskom strašću, i dalje nema ni traga ni glasa. Filip Glavaš je tu presudu 2017. godine ogorčeno komentirao smatrajuči da su kazne previše blage. 

Time je misterij krađe djelomično riješen, no sve do sada vodio se i sudski postupak zbog ostavštine koja je, po nekim procjenama, vrijedna oko sedam milijuna kuna. Bareza je nekoliko dana prije svoje smrti, 18. siječnja 2016., svu imovinu ostavila Filipu Glavašu, sinu Branimira Glavaša.

- Mara mi je bila kao druga mama. Upoznao sam je kad sam imao tri godine, kad je prvi puta došla u Osijek tijekom rata jer je dovezla humanitarnu pomoć. Od tada je često bila naš gost, ponekad i danima. Oduvijek me je zvala sine te mi govorila da kod nje mogu doći kad god poželim i tražiti što god trebam. Bila je iznimno brižna prema meni, sakrivala od tate moje nepodopštine, dolazio sam kod nje u Koprivnicu s društvom i tamo bio danima. Bila je odlična i kao baka kad se rodio moj sin Borna. Svakodnevno smo se čuli telefonom - rekao je nakon Barezine smrti Filip Glavaš.

No njezini daljni rođaci su osporili njezinu usmeno danu oporuku na samrtničkoj postelji, a pisana oporuka je nestala iz kuće pa je slučaj i dalje na sudu. Zna se da je Bareza posjedovala kuću u Koprivnici pored potoka, dva stana i apartman na Jadranu, ponešto zlatnine i umjetnina te nešto vrijednosnih papira, kao i sivi Mercedes S-klase s personaliziranim tablicama, na kojima su se isticali inicijali MB. Filip Glavaš je nakon njene smrti rekao kako će dio naslijeđa sigurno donirati u humanitarne svrhe.

Mara Bareza bila je velika humanitarka i mnogo je pomogla Slavoniji. U Osijek je tijekom Domovinskog rata dovezla više od 200 kamiona pomoći. Potkraj rujna 1991. godine predvodila je konvoj s pomoći okruženom Vukovaru, a nakon njegova pada organizirala je konvoje za Osijek i Vinkovce. "Odmah na početku rata shvatila sam da se Hrvatska ne brani u Koprivnici", rekla je Bareza jednom prilikom.

Zahvaljujući njoj, u ratom zahvaćenu Slavoniju otišlo je više od 200 kamiona s hranom i lijekovima, ali i vojnom opremom i oružjem. U jednoj pošiljci, primjerice, bilo je 700 uniformi za hrvatske vojnike. "Bilo je posve prirodno da pomažem onima kojima je bilo najteže, a ja sam dobro znala da su u Slavoniji divni ljudi, jer sam uz taj kraj godinama bila i poslovno vezana. U vrijeme kad je Hrvatska krvarila to je bila moja dužnost. Od prvih dana sam članica HDZ-a, ali moja stranka uvijek je bila – Hrvatska. Često sam dopremala pomoć i u druge ratom zahvaćene krajeve", rekla je Bareza jednom prigodom o početku svojeg humanitarnog angažmana. Kod prikupljanja pomoći bila je nevjerojatno uporna.

SPOR TRAJAO GODINAMA Filip Glavaš sad je i službeno nasljednik milijunske imovine

- Nema direktora poduzeća u Podravini, a i šire, koji nije pristao potpisati donaciju koju bi zatražila. A kad je oružje u pitanju, kako bi pala koja vojarna, evo Mare Bareze ondje sa zahtjevom da se dio oružja pošalje u Osijek", ispričao je 2016. godine Barezin prijatelj za Večernji list. Branimir Glavaš, kojega je od milja zvala Mišek, poznaje je od 1991. godine. "Puno je pomagala te ju je zbog toga odlikovao Tuđmana, koji joj je bio kućni prijatelj - rekao je Branimir Glavaš.

O tome svjedoči i događaj od 4. travnja 1990. godine. Tad je u Novigradu Podravskom, 15-ak kilometara od Koprivnice, održan središnji predizborni skup HDZ-a za Podravinu. Na igralištu lokalnog Nogometnog kluba Drave 4000 ljudi ovacijama je prekinulo govor Franje Tuđmana u trenutku kad je uzviknuo da hrvatska puška mora biti na hrvatskom ramenu, a hrvatska lisnica u hrvatskom džepu. Nakon mitinga prvi hrvatski predsjednik s najbližim suradnicima otišao je u Koprivnicu, gdje je večer proveo u kući Mare Bareze. 

Bareza se krajem osamdesetih angažirala u politici. Ne spominje se među osnivačima HDZ-a u Koprivnici ili Podravini, no bila je, kako je 2016. objavio Večernji list, u dobrim odnosima s dr. Ivanom Mesićem, prvim koprivničkim saborskim zastupnikom, i dr. Mijom Bardekom, dugogodišnjim ravnateljem županijske bolnice, stranačkim prvoborcima u Podravini. Zahvaljujući tim vezama bilo je moguće da Franjo Tuđman večer nakon velikoga novigradskog skupa sa suradnicima provede večer u kući srednjerangirane menadžerice u koprivničkoj farmaceutskoj tvrtki.

Bareza je rođena 1950. godine u bogatoj obitelji koja je posjedovala kuću u središtu Koprivnice. Krajem 60-ih završila je srednju školu u Zagrebu pa otputovala na kozmetičarski tečaj u London. "Ondje je doživjela, kako je znala govoriti, ljubav svojeg života. Godinama poslije, kad bi se opustila nakon koje čašice pića, znala bi spominjati svojeg Ahmeta i tad bi joj potekle suze", ispričao je lani njezin dobar poznanik.

 Ahmet je bio sin arapskoga šeika. S njim je obišla mnoga svjetska jet-set odredišta. Bio je, navodno, toliko bogat da je u jednoj noći u kockarnici mogao ostaviti i nekoliko milijuna funti. U jednom švicarskom kasinu, primjerice, imao je vlastiti, samo za njega rezerviran prilaz automobilom. "Bio je stariji od nje, u svojim 60-im godinama, a strastvenu vezu prekinula je njegova smrt. Mari je, koliko znam, osim uspomene, ostao i jedan prsten vrijedan 50.000 funti. Iz veze nije izašla bogata, a i taj prsten kasnije su joj ukrali", rekao je njezin poznanik.

Pričalo se, bez da je to potvrđeno, i da je u London otišla kao djelatnica Genexa, tvrtke koja je u bivšoj državi osnovana kako bi plasirala jugoslavensku robu na zapadna tržišta, ali je navodno istodobno bila i paravanom za obavještajnu djelatnost. Bareza se potkraj 70-ih vratila u Koprivnicu i kao kozmetičarka dobila posao u Belupu, najprije kao prodajna referentica, a potom i kao direktorica zadužena sa slavonsko tržište.

Uporna i probojna, godinama je bila angažirana u upravi nogometnog prvoligaša Slaven Belupa, što je bila pozicija rezervirana za lokalne političke šefove i čelnike uprava poduzeća sponzora. "Podravka je bila najveći sponzor pa smo po tom ključu oboje ušli u upravu Slaven Belupa. Ja sam u upravi kluba bio od 2000. do 2003., kad sam otišao, a ona je aktivniju ulogu imala nakon mojeg odlaska", rekao je Damir Polančec. Dodao je i kako se baš nije previše razumjela u nogomet. "Bila je jedna od glasnijih članova, a zastupala je interese ljudi koji to baš i nisu zaslužili", rekao nam je Polančec. Bareza je jedno vrijeme bila je i predsjednica NK Starigrad.

Zbog toga jer je uvijek govorila što misli, 2000.-ih se sukobila s dvojicom tadašnjih čelnika županijskog HDZ-a. "Rekli su joj da idu Sanaderu i da će je 'maknuti'. No nije bilo tako. Otišla je Sanaderu skupa s njima i iz njegova ureda su njih dvojica izašli smijenjeni. Ako išta, mora se priznati da je, kako se to kaže, uvijek imala muda", ispričao je 2016. godine njezin poznanik za Večernji list.

Politički angažman nastavila je kao članica HDZ-ovih tijela u Koprivničko-križevačkoj županiji, no njezin utjecaj je nadmašivao formalne pozicije članice Županijske skupštine ili gradske vijećnice. Na jednoj od večera u njezinoj kući, između ostalih, bilo je i nekoliko direktora iz Ine. Nakon nekog vremena Bareza im je rekla da njihova benzinska postaja ni na što ne sliči.Ubrzo je Ina donijela odluku o renoviranju koprivničke postaje, koja je postala prva uređena prema novom kompanijinu vizualnom identitetu – prisjetio se sudionik te večere.

Bivši ministar u vladi HDZ-a i bivši menadžer u Podravci Damir Polančec s Barezom je surađivao i stranački. "Znala se zalagati za neke ljude koji to nisu uvijek zasluživali", rekao je Polančec dodavši kako je i oko nje, kao i kod svih istaknutih ljudi, dolazilo do polarizacije. "Takve pojedince ljudi ili vole ili ne", rekao je Polančec, koji je doživljava kao osobu koja je imala veliko srce i humanitarku. "Bila je i buntovnica koja je uvijek vodila tuđe 'ratove' za određene skupine u Podravci, s tim da su oni od tih 'ratova' uvijek imali više koristi nego ona", rekao je Polančec.

Od prikupljanja pomoći u obrani domovine početkom 90-ih Bareza je nastavila s humanitarnim radom i do smrti je pomogla mnogim potrebitim obiteljima. Djeci preminulog branitelja Nike Lončara dala je sagraditi kuću, a zahvaljujući Mari Barezi Belupo je uredio koprivnički dom za djecu bez roditelja. Želja joj je bila i da se njezina kuća u Koprivnici prenamijeni u dječji vrtić.

Što se tiče privatnog života, dio njezinih poznanika kaže kako se osjećala pomalo zakinutom što je sama. Imala je dobra primanja i uvijek je držala do svojega stila, a posebnu pozornost posvećivala je nakitu. U njezinoj zbirci, koju je sama nakon krađe 2014. godine procijenila na 800.000 tisuća kuna, bilo je unikatnih komada nakita od zlata i drugih plemenitih metala, svih vrsta dragog kamenja te žada, i to iz svih dijelova svijeta. O njezinoj strasti prema nakitu znali su brojni Koprivčani, a očito i lupeži.

Naime, u njezinu kuću u Koprivnicu upali su 31. ožujka 2014. godine usred dana, i to između 15.15 i 15.35 sati. Prema izjavama susjeda, oni su primijetili kako se nekoliko dana ranije oko kuće smucaju sumnjive osobe. "Imam alarmni sustav u kući, ali ga zabunom taj dan nisam uključila. U kuću su mi ušli tako što su dvije stolice vrtne garniture stavili jednu na drugu i popeli se. Nakit su stavili u dvije jastučnice koje su bile na krevetu te u cijeli šlifer. Osim nakita, dakle, uzeli su mi dvije jastučnice i šlifer marke Joop te jedan pokrivač od sirove svile, ukupne vrijednosti oko 8000 kuna", ispričala je tada Bareza. Šest i pol godina nakon krađe skupocjenoj zbirci nakita i dalje nema ni traga.