Mirela: Ljudi s kojima radim su izgubljeni u vremenu i prostoru

- Riječ je o ljudima koji boluju od Alzheimerove bolesti i drugih oblika demencije, u različitim fazama. Iako ima dodirnih točaka s poslom njegovatelja u drugim ustanovama, ovdje je sve nekako koncentrirano i ta je skrb intenzivnija. Naime, u drugim ustanovama, poput domova, njegovateljica uđe u sobu korisnika, odradi svoje i ode. Mi smo ovdje zajedno cijeli dan i provodimo vrijeme u zajedničkim aktivnostima – započinje ona objašnjavajući kako se u poslu njegovatelja nije pronašla slučajno.

POGLEDAJTE VIDEO:

Naime, više od 20 godina brinula se o majci oboljeloj od Alzheimerove bolesti i njegovala je.

- Shvatila sam da jako dobro razumijem pacijente, ali sam u stanju također pružiti kvalitetnu podršku obitelji oboljelog s obzirom na specifičnosti koje ta bolest nosi sa sobom. Riječ je o ljudima koji su uplašeni i zbunjeni svime što im se zbiva. Izgubljeni su u vremenu i prostoru, ponekad do te mjere da su u stanju zaboraviti vlastito ime. Mi koji radimo ovdje za njih smo sve – i sestra, i doktor i prijatelj. Ponekad moramo prepoznati njihove potrebe koje nisu u stanju sami verbalizirati, pa smo zato i njihov glas – objašnjava ona uvodeći nas u veliku blagavaonicu u kojoj su korisnici ručali.

OD ISPRAĆAJA DO URNE Posao mu je vezan uz smrt: 'Ovo ne može raditi svatko'

Medicinske sestre i njegovateljice užurbano hodaju od stola do stola baveći se specifičnostima svakog pojedinog korisnika. Neki strpljivo čekaju da osoblje dođe do njih i nahrani ih jer ne mogu samostalno jesti. Drugi su već završili objed i moraju na toalet, treći čekaju terapiju, a četvrti sjede pred praznim tanjurom jer su možda zaboravili da su upravo ručali.

- Kako ste danas? Hoćemo pojesti juhicu? Fina vam je, s puno povrća – obraća se Mirela korisnici koja čeka da je nahrane. Žlicu po žlicu Mirela joj prinosi zalogaje. Tek što je završila s njom, već je čeka treća korisnica kojoj nakon kupanja treba napraviti frizuru.

- Meni je ovdje jako lijepo, moram reći da su ovdje svi prema meni jako dobri i osjećam se odlično – kazala nam je korisica Boravka (80). Mirela je zapričava anegdotama, hvali frizuru u nastajanju i objašnjava kako će nakon počinka prošetati po dvorištu. Druga korisnica priča nam kako je iz Zagreba i na prvi pogled djeluje potpuno lucidno, da bi već u sljedećem trenutku zaboravila imena svoje djece.

NA POSLU STALNO NA OPREZU Radi uz peć koja gori na 1250 stupnjeva: 'Volim svoj posao'

- Naš dan koncipiran je tako da se korisnici do ručka bave raznim slobodnim aktivnostima, ponekad vježbamo, pjevamo, trudimo se da im lijepo prođe vrijeme. Kupamo ih i njegujemo, od osobne higijene do evo, frizure. Većina nije samostalna pa im pomažemo prilikom odlaska do toaleta. Sestre brinu da svatko dobije na vrijeme svoju propisanu terapiju. Imamo prekrasan vrt u kojem naši korisnici nerijetko i sami donesu pokoju biljku pa je posade, a onda poslije uživamo u ljepoti cvijeća i ukrasnog bilja. Nakon poslijepodnevnog počinka nastavljamo s druženjem do njihova odlaska kućama. Cilj i svrha našeg posla je što duže održati njihovo trenutačno zdravstveno stanje na istoj razini, da nema pogoršanja – nastavlja Mirela.

Smatra kako je njezin posao dar i ne ga može raditi svatko, puno je emotivnih trenutaka koji čovjeka dotaknu. U poslu njegovatelja vrlo je bitna komunikacija te je potrebno imati strpljenja i razumijevanja - govori Mirela navodeći da je to posao za posebne ljude. Ipak, zahvaljujući profesionalnom pristupu i nastojanju da svakome pomognu najbolje što mogu, ostvaruju povjerenje pacijenata.

- Ima svakakvih smiješnih situacija koje moramo razumijeti jer proizlaze ih njihove bolesti. Dio naših korisnika uvjeren je da im je ovdje radno mjesto pa tako ih obitelj svaki dan dovozi "na posao". Recimo, imamo gospođu koja me tijekom jednog našeg razgovora počela propitkivati o mom poslu, plaći i slično. Onda je na kraju razgovora zaključila kako njezin sin ima firmu te da će me ona zaposliti tamo. I tako svaki dan kad se vidimo ona mene zapošljava. Imamo još jednu korisnicu koja se fiksirala na ideju da mora oženiti svog sina, pa nam ga nudi kao ženika i hvali pritom njegove osobine uvjerena da je njezin plan ostvariv i moguć. Važno ih je razumjeti i slušati te pokazati da su vam važni, pa čak i u takvim situacijama koje se nekome tko ne razumije bolest čine sulude – smije se Mirela.

Njezin radni dan započinje ujutro u 6.30 kad stižu prvi korisnici, a završava u poslijepodnevnim satima kad posljednji korisnik ode kući. U džepovima uglavnom nosi ključeve jer se sva vrata zaključavaju radi sigurnosti korisnika kako ne bi odlutali.

- Naš odnos se zasniva na poštovanju i povjerenju jer trenutačno ispunjavamo njihove neposredne potrebe. Osmijeh s kojim na kraju dana odlaze kući i sljedećeg se jutra ponovo vraćaju k nama sve nas motivira u ovom poslu i to je ono što i mi nosimo sa sobom kući – zaključila je.