Radi uz peć koja gori na 1250 stupnjeva: 'Volim svoj posao'

- Radim svakim dan puno radno vrijeme, osam sati. Tijekom tog vremena uglavnom se stoji jer morate biti iznad predmeta koji izrađujete. Primjerice, danas ću vam pokazati kako izgleda izrada nagrade za filmski festival u Puli – objašnjava nam Zoran Konta (59) iz Zagreba, ljevač umjetnina u Ljevaonici umjetnina Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Taj posao radi već 39 i pol godina, a nada se kako bi sljedeće mogao u zasluženu mirovinu. Tijekom života okružen je umjetninama i sudjeluje u njihovom nastanku, no i sam se bavi kiparstvom. No o tome ne želi javno. Miješa topljeni vosak i pokazuje kako se on ulijeva u kalup.

- To je vrlo precizan posao koji zahtijeva mirnu ruku, strpljivost i dobro oko. Kad se vosak stvrdne, vadimo ga i retuširamo, odnosno uklanjamo sve nedostatke i popravljamo kako bi sve bilo savršeno. Konkretno, ta se nagrada izrađuje po principu izgubljenog voska što znači da se voštana figura zatim ubacuje u šamot, zagrijava kako bi vosak iscurio, a zatim lijevamo broncu koja ispunjava prostor gdje je bio vosak. Tu broncu se još dodatno obrađuje do finalnog izgleda nagrade, a ovisno o formi, riječ je o poslu u trajanju od dva do četiri dana – pokazuje nam on objašnjavajući sve faze proizvodnje.

OD ISPRAĆAJA DO URNE Posao mu je vezan uz smrt: 'Ovo ne može raditi svatko'

Moramo govoriti glasno jer Zoran slabije čuje. Kaže kako mu je to zbog posla.

- Čujete li ove peći za taljenje vani? To je nesnosna buka, i tako svaki dan već godinama. Da, stradao mi je sluh zbog posla. Već
i slabije vidim, a prije desetak godina imao sam dvije teže ozljede kad mi je na prsa pao vrući, tekući aluminij, a na nogu se izlila bronca. Završio sam na ambulantnom liječenju s opeklinama trećeg stupnja. Tekuća bronca uglavnom uzrokuje površinske ozljede, opeče vas i to je to. No aluminij je puno gori, on prži tkivo dubinski. U svakom slučaju, kao trajna uspomena ostala su mi dva ožiljka – objašnjava stoički kako je i to dio posla, jer kad radiš s tekućim metalom svašta se može dogoditi.

- Evo, sad se trenutačno tali bronca kako bi moji kolege izradili neke plakete i medalje. Peć gori na oko 1250 stupnjeva Celzijevih, a to je ujedno temperatura na kojoj je tekuća bronca idealna za lijevanje. Prvo s nje skidamo šljaku kako bi ostao samo čisti materijal, a potom je lijevamo u kalupe. Kraj peći je nesnosno vruće, osobito tijekom ljeta kad su i vani visoke temperature, a vi morate imati zaštitnu odjeću i obuću kako ne bi kapnulo na vas – govori on i baš u tom času iz posude s broncom krene štrcati na sve strane, poput užarene lave.

- Evo vidite, o tome govorim. Dođe zrak u broncu i onda se dogodi ovo. Čovjek mora stalno biti na oprezu – mrmlja on sebi u bradu i vraća se u svoju radionicu.

Radi se u teškim uvjetima, posao je slabo plaćen

Ondje je nekoliko mačaka. Kaže kako ih svi radnici hrane pa rado dolaze i vraćaju se, a tretiraju ih poput kućnih ljubimaca. Mudre su i ne prilaze pećima ni opasnim mjestima. No nas je ipak zanimalo kakav je to osjećaj kad je čovjek tik do umjetnika, a ostvaruje nečiju tuđu ideju bez mogućnosti ikakvog utjecaja.

- A čujte, to je taj posao. Vidite, danas više nema ljudi poput mene jer se već dugo ne školuje mlade za tu struku. Nema interesa jer je posao slabo plaćen i puno se radi u teškim uvjetima. No kad vidim da je autor zadovoljan kako sam ostvario njegovu zamisao, to mi imponira. Nije u novcima sve. Ovaj posao jednostavno morate voljeti i imati osjećaja za njega. Da ga nisam volio, radio bih nešto drugo, prekvalificirao bih se – objašnjava Zoran dodajući kako je surađivao sa mnogim velikim hrvatskim kiparima i umjetnicima. Ipak, jedan rad bio mu je najizazovniji i najzahtjevniji.

- Apoksiomen. Kad je stigao, surađivao sam s najboljim svjetskim restauratorima. Morske struje su ga prilično oštetile i bilo je mjesta na kojima se bronca potpuno izlizala. To je baš bio osjetljiv posao u koji sam unio cijelog sebe – hvali se on.

Posao koji nikad ne prestaje

Pitali smo je li posjetio Apoksiomena na Lošinju kad je konačno stigao kući, no kratko odgovara da nije. Specifičnost njegova posla je i u nesebičnosti, jer tijekom cijelog procesa proizvodnje mora razmišljati o tome kako će kolege nakon njega nastaviti rad na toj skulpturi.

- Poseban je problem ako zeznete negdje u koracima, nešto napravite krivo, a niste na vrijeme primijetili. Onda se dogodi da cijeli posao možete baciti u smeće i krenuti ispočetka. Znalo je biti i takvih situacija, u svakom poslu se griješi, no s vremenom i iskustvom sve je manje problema – kazao je.

Ima suprugu i kćer, ali one nisu zainteresirane za njegov posao. Tko će ga naslijediti kad ode u penziju, ne zna. - Svi koji su nešto znali raditi u tom poslu već su odavno otišli van jer ondje je naša struka na cijeni. A valjda će naći nekoga – smije se i odmahuje rukom za kraj.

TOTALNI JOOMBOOS:  Najveći Youtube spektakl u Europi!

21.10. Arena Zagreb postaje središte Youtube scene! Dovodimo najjačeg svjetskog youtubera KSI-a i više od 50 najpopularnijih regionalnih Youtube zvijezda.

Kupi karte na totalni.joomboos.hr prije nego što poraste cijena!