Obitelji ubijenih na Ovčari održale su u srijedu 17. mimohod u počast svojim najmilijima
Mimohod za žrtve: 'Hodam za djeda, nikad ga nisam upoznao'
Udruga djece ubijenih, poginulih i nestalih branitelja Domovinskog rata u Vukovaru je organizirala 17. mimohod "Vi ste naš ponos, mi smo vaša snaga", kojim odaju počast žrtvama Ovčare, ali i svima ubijenima u Vukovaru. Na mimohodu je sudjelovao i Borna Burčak (12) iz Vukovara, koji je na crnoj majici nosio vidljivo otisnut lik svojeg djede Tune Čibarića, kojeg nikad nije upoznao jer je ubijen 14. rujna 1991.
- Rekli su mi da je bio jako dobar, da je volio djecu i da bi bio ponosan na mene. Mama mi je puno pričala o njemu; znam da je branio naš grad i svoju obitelj. Hodam za njega do Ovčare jer želim time dati podršku i svima drugima koji su u ratu izgubili svoje djedove i očeve - kazao je Borna.
- Živjeli smo u Borovu naselju, mama, tata, tri brata i ja. Tri dana nakon što je tata poginuo, došla su po nas tatina braća i izveli nas kroz kukuruzni put iz Vukovara. Tata je bio branitelj; poginuo je u velikom napadu koji je uslijedio od Trpinje, gotovo na kućnom pragu. Prvo je bio ranjen na cesti, pao je i pokušavao se dovući do kuće, no naišao je tenk JNA i pregazio ga. Brat ga je našao taj dan nakon što su naši branitelji vratili tu obrambenu liniju. Prevezli su mu tijelo u bolnicu, u mrtvačnicu. Tamo je ostao u sanduku nakon pada. Ekshumirali smo ga 1997. godine na groblju. Tog dana kad je tata ubijen, baka i djeda, Mika i Cecilija Čibarić, odvedeni su iz kuće i od tada se vode kao nestali - kazala nam je Bornina mama Nikolina Burčak.
Jedna je to od niza teških vukovarskih priča ljudi povezanih istom sudbinom, a koji svake godine dolaze na Memorijalno groblje zapaliti svijeće za svoje nestale i ubijene te potom hodaju do mjesta masovne grobnice na Ovčari, gdje su mnogi od njih i završili.
Svake godine pridruže im se i obitelji ubijenih branitelja i civila iz Škabrnje, kao i vojska i policija.
- Ako dopustimo zaborav na njih i njihova herojska djela, gubimo identitet. Mi nosimo odgovornost za traženje 1787 i dalje nestalih osoba. Na današnji dan dogodio se najveći zločin u Domovinskom ratu jer je na ovaj dan iz bolnice odvedeno 250 osoba koje su ubijene na Ovčari. Njih 58 još tražimo - rekla je Sandra Rapčak Škomrlj i dodala kako za taj ratni zločin još nema osuđujuće presude.
Sandra je predsjednica Udruge djece ubijenih i nestalih, koja je prije 17 godina pokrenula ovaj mimohod. Ni ona još nije pronašla oca, Borisa Rapčaka, koji je odveden s farme u Jakobovcu.
- Unatoč svemu, živim u Vukovaru, imam svoju obitelj, troje djece, i jedno od njih nagodinu će krenuti djedovim stopama služeći domovini u policiji - dodala je Veronika.