Koga će poslušati birači SDP-a: Zvonu Bobana koji s desnice poručuje da će glasati za Milanovića ili Ivančića koji s ljevice kaže da će "radije pokušati rušiti Milanovića"?
Prošloga vikenda brojni su SDP-ovci trijumfalno dijelili po društvenim mrežama najavu nogometaša Zvonimira Bobana, obožavatelja Franje Tuđmana, samoproglašenog desničara i pripadnika nekadašnje udruge Miroslava Tuđmana i Andrije Hebranga, da će glasati za Zorana Milanovića.
"O da, glasat ću za Zorana Milanovića, a nisam mislio nikad", priznao je Boban u intervjuu književniku Miljenku Jergoviću, navodeći za to nekoliko razloga ("sazrio je ljudski i državnički, nije kompromitiran i čini se pošten, njegova ljubav prema Hrvatskoj nije urlatorska, orator je i intelektualac"), od kojih je najvažniji ovaj: "Ključno je da i zbog bolje desne opcije pobijedi lijeva. Jer, možda tako dobijemo praviju desnu opciju koja mi je bliža u mnogim pogledima. Ova sada nije ni u jednom".
Manje zlo i veće zlo
S druge strane, ti isti SDP-ovci propustili su po društvenim mrežama dijeliti najavu Viktora Ivančića, bivšeg urednika Ferala i kolumnista tjednika Novosti, da će "radije pokušati rušiti Milanovića, pa neka dođe Karamarko".
"Ne volim što se stavljam u situaciju da zbog toga što dolazi fašist Karamarko ja moram glasati za SDP zbog toga što je to manje zlo", kazao je Ivančić prije nekoliko dana na okruglom stolu u Banja Luci. "Oni koji se opredjeljuju za politiku manjeg zla u pravilu zaboravljaju da manje zlo također zlo".
I tako, dobili smo zanimljiv kontrapunkt.
Zvonimir Boban će u svrhu bolje desne opcije glasati za lijevu, odnosno za Zorana Milanovića, a Viktor Ivančić će se u svrhu bolje lijeve opcije boriti protiv tog istog Milanovića.
A birači, naročito SDP-ovi, trebaju odlučiti za kojim će se od ove dvojice politički, svjetonazorski i ideološko kilometrima udaljenih osoba, povesti na narednim izborima.
SDP-ova zvona Zvone
Hoće li poslušati osobu koja smatra da je Milanović izdao ljevicu te stoga ne zaslužuje njegovu podršku ili osobu koja je priznati desničar i u Milanoviću nalazi brojne kvalitetne osobine dobrog domoljublja?
A možemo pitanje postaviti i ovako: može li Bobanov medijski "outing" privući na SDP-ovu stranu dovoljno glasova kojima bi nadomjestili one koji će se na biralištima povesti za Ivančićem?
Situacija je možda za nekoga bizarna, ali je zapravo na tragu Milanovićeve politike na vlasti, a naročito u ovoj kampanji.
Toliko se trudio odmaknuti od ljevice da nije samo počeo odbijati ljevičare, već i privlačiti desničare.
Premda, ruku na srce, sadašnji predsjednik SDP-a puno je bliži Bobanu nego Ivančiću.
Zajedno uz Franju
S njim dijeli ljubav prema Franji Tuđmanu, prema poštenom domoljublju, ruci na srcu, hrvatskim generalima i Domovinskom ratu, kao i prezir prema Tomislavu Karamarku ("Ne glasa mi se za detuđmanizatore koji tuđmaniziraju", kaže Boban).
A u kampanji se dodatno odmaknuo do svega što Ivančić i njegovi istomišljenici na ljevici očekuju od SDP-a: u odnosu prema Tuđmanu, Katoličkoj crkvi, domoljubnoj patetici, uz veću kritičnost prema nacionalistima i snažniji otpor prema fašizmu...
Umjesto da se odlučnije suprotstavlja desnici - ne samo u kampanji nego i proteklih nekoliko godina - Milanović je počeo sve naglašenije preuzimati od nje ključne elemente. Pravdajući se kako time samo neutralizira Karamarkovu izbornu strategiju.
Naravno, netko će reći da je Ivančić najobičniji politički nihilist koji će rušiti manje zlo s kojim se ne slaže pa i pod cijenu dolaska većeg zla, drugi će podsjetiti da je i Boban najobičniji kalkulant koji je ušao u legendu po napadu na jugoslavenskog milicajca čime je navodno simbolički otpočeo rat za samostalnost, da bi onda do ljeta 1991. godine nastupao na reprezentaciju Jugoslavije. I da je na prvim izborima glasao za Savku, a onda se uvukao pod Tuđmanov šinjel.
Jedan uz Tomu, drugi uz Zoku
No, u ovom kontekstu je posebno zanimljivo da SDP reklamira izjave čovjeka kojem je Ivo Sanader bio previše liberalan, pa je stoga pristupio udruzi koju su vodili Andrija Hebrang i Miroslav Tuđman, a istovremeno ignorira primjedbe, upozorenja, pa i prijetnje uglednog novinara koji je za mnoge na ljevici neka vrsta vrijednosnog svjetionika.
Usput budi rečeno, Miro Tuđman danas je uz Tomislava Karamarka, dok je njegov sudrug Zvone Boban uz Zorana Milanovića.
Uglavnom, iste kritike Viktor Ivančić je godinama upućivao i na račun Ivice Račana koji se zbog svog komunističkog kompleksa popustljivo odnosio prema radikalnoj desnici, pa nije ni čudo da je tu kritičnost proširio i na Milanovića za kojeg su čak otvoreno počeli navijati oni koji se godinama nisu micali s desnice.
Pitanje, dakle, glasi: ako je Milanović dobar Bobanu, a nije Ivančiću, kojem će onda biračkom tijelu odgovarati - lijevom ili desnom?
"Umjesto da se s nacionalizmom uhvati u koštac", izjavio je Viktor Ivančić prije dvije godine, "da ga svim sredstvima prokaže i odbaci, SDP uzgaja stalnu tlapnju da će ga uspjeti servirati u ljepšem i prihvatljivijem izdanju. To je zbilja infantilno, ali s praktičnog stajališta je glupo dodvoravati se nacionalistima jer njih sigurno neće pridobiti, a mnoge će pristojne ljude od sebe odbiti".
SDP je, međutim, svejedno obavio trampu: dobio je Zvonu Bobana na desnici, a propustio šansu da pridobije Viktora Ivančića na ljevici.
