Osoblje dječje onkologije iz Klaićeve, smještene na Klinici za tumore, stvorilo je pravu adventsku kućicu u kojoj djeci i roditeljima, ali i zaposlenima, kuhaju čaj, kavu, kakao... Djeca su presretna
Advent je stigao i na onkologiju Klaićeve: 'Djeci je odmah ljepše'
Koliko god raskošne i skupe bile, adventske kućice na ulicama i trgovima Zagreba i drugih gradova u Hrvatskoj nisu ni približno posebne kao što je adventska kućica na dječjoj onkologiji Klinike za tumore u Zagrebu. Najljepša je i najposebnija, najtoplija, jer je bolesnoj djeci, koja na gradske advente ne mogu, u bolnicu donijela pravu božićnu čaroliju. Recept za nju je, kaže nam psihologinja Sara Lulić Kujundžić, puno ljubavi, i malo dobre volje.
- Svake godine za Božić ukrašavamo našu dnevnu bolnicu i odjel, no ove smo godine htjeli za djecu, njihove roditelje, ali i cijelu bolnicu, učiniti i nešto više. Ideja adventske kućice nastala je u našoj radnoj sobi, u kojoj je i kolegica psihologinja Mateja Dodig, fizioterapeutkinja Ana Nenadić i radni terapeut Mihael Cerovečki - kaže nam psihologinja Lulić Kujundžić. Kad su, posve slučajno, u nekoj prostoriji pronašli odbačenog, pod stvarima zatrpanog kartonskog anđela, to je bio znak.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
- Znak da nam advent doista može, i treba doći ovamo! Krenuli smo slati mailove, zivkati, slagati koncept, popisivati što nam sve treba, i uspjeli smo, od 2. prosinca imamo adventsku kućicu u kojoj je sve besplatno! U dnevnu bolnicu djeca dolaze na kontrole, ili djeca koja su i dalje u aktivnom liječenju no otpuštena su kući odnosno na smještaj. Dok vade krv, čekaju pretrage ili transfuziju, svrate s roditeljima u kućicu, razvesele se, na lijep način skrate čekanje, napominje psihologinja Sara. Sve bolja u kuhanju adventske kave - dodaje kroz smijeh.
Poslužuju i čajeve od jabuke i cimeta, jagode, vanilije, koječega još, kuhaju i cappuccino koji smo i sami probali, jako fini kakao također, a toče i sokove. Najljepša adventska kućica u državi smjestila se na trećem katu Klinike za tumore, gdje se od 2015. godine nalazi dječja onkologija Klaićeve bolnice, službeno Zavod za onkologiju i hematologiju. Kućica je odmah pored lifta pa dijete koje dolazi na terapiju ili kontrolu ne izlazi iz lifta u bolnicu nego u - čaroliju!
- Aaaaaaaaaa, kako lijepo! - bio je oduševljen dječak koji je s mamom došao na kontrolu, i nije jedini, jer čarolija oduševi svako dijete. Najvažnije, umanji mu strah od terapije, od medicinskih postupaka kojih se djeca boje, od stvarnosti.
- Upravo to, ova je kućica svojevrsni bijeg od stvarnosti u kojoj smo - kaže nam Ivana Vidačković, mama četverogodišnjeg Tome koji je završio s terapijom, ali ovamo dolazi na stalne kontrole.
- Jedno smo se poslijepodne zatekli ovdje kad su postavljali lampice, sjeli smo i gledali u njih, bio je to baš poseban, prekrasan osjećaj, kaže mama Ivana. U stvaranju kućice - govore nam psihologinje, najveći su doprinos dali upravo roditelji, kako izliječene djece, tako i malih bolesnika koji sad borave ovdje, ili dolaze u bolnicu.
- Lampice nam je postavljao jedan tata električar, aparat za kavu nam je poklonio tata koji se time bavi, mame, bake i tete peku domaće kekse, jedna nam je medicinska sestra pekla fritule, tvrtke su se pak odazvale našem pozivu pa nam donirale slatkiše, kao i nagrade za kolo sreće - kaže psihologinja Sara. Da, kolo sreće je najveća atrakcija ove adventske kućice, a nagrade za njega ovdje nikad ne presahnu, koliko god puta djeca došla i kolo zavrtjela. Jedna od nagrada je posjet zagrebačkom Zoološkom vrtu za četiri osobe, zatim odlazak u Muzej iluzija, kupon za dvije pizze iz obližnje pizzerije, ruksak sa slatkišima, svega ima...
Toma je zavrtio super nagradu - ulaznice za Zoo, kaže nam da jedva čeka ići, Trogodišnji Borna Babić se veseli slatkišima koje je osvojio.
- Svaki dan smo u bolnici, i otkad je tu adventska kućica, Borna dolazi s puno manje straha od 'pikanja'. Čekanje i primanje terapije je lakše kad zavrti kolo sreće, dobije nagradu, prekrasno su to uredili - kaže Bornina mama Željka Babić. Dječak je tu, dodaje, u najboljim rukama, u utorak ga čeka zadnja kemoterapija, a onda odlaze na zračenje u Švicarsku.
- Dođi, Borna, zavrti kolo još jednom - zovu "tete" psihologinje dječaka, a on se spremno odaziva. Božićna čarolija je stigla ovamo zbog njega, i brojne druge djece koja se tu liječe. Pravi Djed Božićnjak i pravi vilenjaci zapravo su ljudi koji ovdje rade, ne Laponci.
- O da, nikad prije nismo imali ovako nešto lijepo - kaže liječnik koji je svratio po adventsku kavu, hvali ekipu koja je sve osmislila i organizirala, a ekipa pak hvali sinergiju čitave bolnice, zahvaljujući kojoj je projekt i uspio.
- Najviše na svijetu zahvaljujemo pak roditeljima koji su se uključili - osim već spomenutih, hvala i tati koji nam je donio prekrasnu božićnu lampu, zatim tati koji nam je donio karton mlijeka, zahvaljujemo učenicima medicinske škole koji su zamatali poklone, a posebno veliko hvala ide djeci koja su sve ovo zaslužila, i koja u ovome toliko uživaju - poručuju psihologinje. Radni terapeut Mihael se, kaže nam, specijalizirao za spravljanje "najboljeg kakaa na svijetu".
- Moj je posao ovdje, unatrag jedanaest godina, s djecom provoditi njihove svakodnevne aktivnosti, za koje su preslabi, ili ih lokalizirana bolest onemogućuje u njima, pa vježbamo. Osim toga, osmišljavam njihovo slobodno vrijeme, društvene igre, sve to pomaže u poboljšanju motorike - kaže radni terapeut.
Na fini čaj je s mamom svratila i 16-godišnja Dorija, presretna jer je sad izliječena, dolazi na kontrole.
- Kućica je prekrasna!, oduševljeno će djevojka. Svakodnevni gost tu je i desetogodišnji Luka, kaže nam da je on pomogao postaviti lampice.
- Pomagao sam barbi koji ih je postavljao! A sad mi recite u koliko ću sati biti u vašim novinama, molim vas - znatiželjno će ovaj jako simpatični dječak. Objašnjavamo mu kako će na kiosku biti sutra, i kako novine nastaju, pažljivo nas sluša. Koja mu je najveća želja za Božić, pitamo ga, na što skromno odgovara kako nema nikakvih želja, osim da ode kući, u Split. Na liječenju u Zagrebu je od svibnja, i jako je željan svog mora, sunca, obitelji na okupu najviše. I mi najviše na svijetu želimo da se Lukina želja ostvari, želje sve djece ovdje. Luka treba odraditi još nekoliko zračenja, prošao je i operaciju, a onda će kući.
- Moja omiljena narudžba u adventskoj kućici su - napolitanke! - otkriva nam Luka. Djeca na odjelu, koja do kućice ne mogu doći, kaže nam psihologinja Sara, naruče što žele pa im se nosi u sobu.
- Imamo jako dobre povratne informacije od roditelja, kažu nam kako sve ovo jako dobro utječe na njihovu djecu. Oni koji dolaze prvi put, kažu nam kako im se dijete brzo opustilo, jednako tako i oni koje čeka hospitalizacija - dodaje psihologinja Mateja.
Njena kolegica Sara zaključuje kako ih je i same iznenadilo koliko je kućica dobro djelovala na djecu, ali i na djelatnike, koji im također svrate.
- I to nam je bila namjera, da razveselimo i djelatnike. Pročulo se za nas i po drugim bolnicama, koje pozivamo da za svoje pacijente organiziraju nešto slično, ne samo za djecu već i za odrasle - poručuje psihologinja Sara.
Doista nema ničeg ljepšeg od osmijeha na licu bolesnog djeteta, a ovdje ga, u ovoj najljepšoj adventskoj kućici u Hrvatskoj, uspiju izmamiti na svakome licu. Ponovimo njihov recept, jako je jednostavan i svima nama jako potreban: šalica ljubavi, šalica dobrote i još šalica dobre volje. Potrebno je tako malo da se stvori - pravo božićno čudo.