'Zdraviji' kristalni kamen se zapravo sastoji od - aluminija

U sastavu kristalnog kamena, popularne alternative klasičnim dezodoransima, piše - 100 posto Amonnium alum (amonijev alum), što u prijevodu znači da se radi o bezbojnoj tvari u obliku kristala, komadu jedne vrste spoja aluminija, kemikalije koja se prirodno ne nalazi u ljudskom tijelu.

Ovisno o proizvođaču, kristalni kamen može biti sastavljen i od drugog oblika spoja aluminija - Potassium alum (kalijev alum). Inače, stručnjaci naglašavaju da se u kozmetičkim proizvodima koristi oko 25 aluminijevih spojeva.

Kako je kristalni kamen na glasu kao 'zdravija verzija' u borbi protiv neugodnih mirisa znoja, zapitali smo se - je li to zaista tako? Neki tvrde da je, dok su drugi sumnjičavi jer se tu ipak radi o aluminiju.

- U nekim istraživanjima spominje se moguća povezanost između sastojaka antiperspiranata, primjerice soli aluminija i raka te Alzheimerove bolesti. Postoje i suprotna mišljenja - da te tvrdnje nisu točne. U njihov prilog idu činjenice da u određenom vremenskom razdoblju unosimo aluminij i putem hrane i vode ili primjerice prašinom - pojasnio nam je Ivan Nemet, viši stručni suradnik Zavoda za analitičku kemiju Kemijskog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilište u Zagrebu.

PRIRODA LIJEČI Samo pola sata provedena u šumi štite od raka dva mjeseca

- Znanstveni odbor za zaštitu potrošača europske unije (SCCS) kako je navedeno u 'Mišljenju o sigurnosti aluminija u kozmetičkim proizvodima' od 2014. zapravo ne negira neurotoksično djelovanje aluminija, već smatra da ne postoji dovoljno dokaza za provedbu odgovarajuće procjene rizika zbog korištenja aluminija u kozmetičkim proizvodima - kaže kemičar.

- Vjerojatno je da će istraživanja potrajati godinama, a sami potrošači moraju procijeniti koje proizvode će koristiti. U kozmetičke svrhe trenutno se koristi oko 25 aluminijevih spojeva. Treba imati na umu i činjenicu da aluminij nije prirodno prisutan u ljudskom tkivu, što zapravo navodi na kritičko razmišljanje i sumnjičavost - dodao je. 

'Molekule su prevelike da bi ušle u kožu, ali...'

- Aluminij u kristalnom kamenu je drugačiji tip spoja poznat kao alum, najčešći oblik je kalijev alum, također poznat kao kalijev aluminijev sulfat. Kalijev alum ili amonijev alum (Potassium alum ili Ammonium alum) su prirodne mineralne soli sastavljene od molekula koje su, kažu, prevelike da bi se apsorbirale u vašu kožu. One tvore zaštitni sloj na vašoj koži koji inhibira rast bakterija koje uzrokuju neugodan miris. Ove dezodoranse preporučuju mnogi centri za liječenje raka. No, dok to može biti bolja alternativa većini antiperspiranata i dezodoransa na tržištu, nije u potpunosti bez aluminija - objašnjava dr. Joseph Mercola.

- Što se tiče navodno sigurnih 'alum' antiperspiranata koji se nalaze u većini trgovina zdrave hrane i kozmetike, tvrtke koje ih proizvode tvrde da su mineralne soli prevelike da bi se apsorbirale i time ne bi imale nikakvih opasnosti. Međutim, nismo uspjeli otkriti čvrste dokaze koji podržavaju ovu tvrdnju, tako da bi bilo oprezno izbjegavati ih - dodao je.

- Iako su ti kristali vjerojatno bolji od primjene konvencionalnog antiperspiranta, oni očito nisu bez aluminija te još predstavljaju mogući rizik od Alzheimerove bolesti i doprinose toksičnosti u vašem tijelu. Čini se da je najbolje izbjegavati ove antiperspirante na kristalnoj bazi. Ja osobno nisam koristio antiperspirante već više od 30 godina - napominje dr. Mercola i dodaje da je dobra alternativa kupovnim dezodoransima smjesa soda bikarbone i malo vode.

PO ŽIVOT OPASNA STANJA 7 bolova koje ne biste smjeli ignorirati - to može biti kobno

Još nekoliko detalja o Amonniumu alumu

- Amonnium alum je među ostalim ime za spoj aluminija prema INCI nazivlju (međunarodno nazivlje sastojaka kozmetičkih proizvoda, a radi se o tvari koja je uvrštena među dopuštene sastojke proizvoda protiv znojenja. Radi se o bezbojnoj tvari u obliku kristala koji se mogu pronaći i u Pravilniku o prehrambenim aditivima, a označenoj kao E523. Prema ovakvoj kategorizaciji, radi se o aditivu koji se upotrebljava kao umjetni učvršćivač, stabilizator i tvar kojom se tretira brašno - objasnio nam je kemičar Ivan Nemet.

Dodaje da preporučeni dnevni unos hranom mu iznosi jedan mg po kilogramu tjelesne mase, te se ne preporučuje često konzumiranje. Dopuštena mu je i upotreba u proizvodnji kandiranog, kristaliziranog i glaziranog voća i povrća.

- Prema Londonskom kraljevskom društvu za unaprjeđenje znanosti i njihovoj tezi 'nikome na riječ' što bi u prijevodu značilo da treba vjerovati samo objektivnim dokazima, zapravo se može doći do zaključka da bi ljudi trebali vjerovati institucijama koje se bave zaštitom zdravlja ljudi, što također ima određenu težinu, ali i s druge strane propitkivati i tražiti odgovore - dodaje kemičar.

Recepti za prirodne dezodoranse

Ovi domaći dezodoransi se čuvaju na hladnom i tamnom mjestu gdje mogu stajati i do godinu dana. Donosimo vam dva recepta:

RECEPT BR. 1

Sastojci:

Napomena: Ukoliko nemate ulje čajevca, slobodno možete dodati ono od lavande, ružmarine ili limuna, otkriva Atma.

Postupak:

U staklenu teglicu od otprilike 500 ml stavite shea i kokosov (ili kakaov) maslac te vosak pa uronite u lonac vruće vode da se polako otapaju na laganoj vatri. Kada dobijete jednoličnu smjesu, maknite iz vruće vode i dodajte soda bikarbonu i aru prah (ili škrob). Dobro promiješajte pa dodajte eterično ulje. Toplu smjesu ulijte u kalup ili posudicu.

Željeni oblik dezodoransa možete dobiti na tri načina pa izaberite koji vam je najpraktičniji: Ulijte smjesu u silikonske kalupe za kolače, ohladite da se stisne pa izvadite. Stavite ih u neku posudicu (npr. staklenku) pa utrljavajte direktno na kožu po potrebi. Ili, ulijte smjesu u staru, praznu ambalažu kupovnog antiperspiranta, ili ulijte smjesu u male, plitke limene kutijice i nanosite dezodorans prstima.

RECEPT BR. 2

Sastojci:

Priprema:

Pomiješajte soda bikarbonu i aru prah (ili škrob) pa dodajte maslac od kokosa. Po želji ubacite eterično ulje, ali i ne morate. Smjesu stavite u posudicu i nanosite prstima.

Budite oprezni i s aluminijskom folijom

Kada se aluminijska folija zagrijava, u hranu ispušta aluminij koji na kraju završi u našem tijelu, pokazala je to nedavna studija. Liječnici upozoravaju kako se radi o količinama koje su izuzetno štetne za zdravlje. Opasno je pripremati hranu u aluminijskoj foliji, podgrijavati i ostaviti da se na njoj hladi.

- Što je temperatura veća, više aluminija završava u hrani. Takva folija nikako nije pogodna za kuhanje ili za korištenje kod nekih namirnica, kao što su rajčica, agrumi ili začini - objašnjava dr. Zubaidy, jedan od autora studije i upozorava kako gomilanje aluminija u tijelu može dovesti do ozbiljnih bolesti kao što su, primjerice, osteoporoza i Alzheimerova bolest.

STRUČNJAK OBJAŠNJAVA Može li dijete dobiti dijabetes ako jede previše slatkiša ili ne?

Dovodi i do visokih razina kalcija u krvi, što je i najčešći pokazatelj da se u tijelu nalazi previše aluminija. To vodi do problema s taloženjem kalcija u kostima pa ga se previše nalazi u krvi. Također, u ranijim studijama je pisano o tome kako je kod oboljelih od Alzheimera pronađeno aluminija nataloženog u moždanom tkivu. Utvrdili su to nakon njihove smrti kada su obdukcijom proučili mozak.

Doktor Zubaidy kaže kako aluminijska folija nije opasna za zdravlje ako se u nju stavlja hladna hrana. Napominje kako treba izbjegavati i aluminijski pribor za jelo te posuđe. Za kuhanje je bolje koristiti masni papir, prenosi simplecapacity.com.

Sutra ulazimo u sezonu Strijelca: Kakve promjene drugi znakovi zodijaka mogu očekivati u tom razdoblju?