Tko zaista voli Foucaulta, pred sobom ima pravu poslasticu...

Tko voli teške knjige, pred sobom ima poslasticu. Znamenito djelo Michela Foucaulta “Arheologija znanja” (1968.) nalazi se pred hrvatskim čitateljima u izdanju Nusprodukt- Mizantrop. U “Arheologiji znanja” Foucault se, kako pišu priređivači knjige, “prvi put sustavno hvata u koštac s pitanjem što je znanje i kako se ono preobražava kroz povijest, zastupajući stajalište kako je znanje prvenstveno diskurs, materijalni ostvaraj kroz povijest izložen naglim prekidima, preobrazbama, nestancima i nastancima. Raskinuvši tako s dotadašnjim shvaćanjem povijesti znanja kao neprestana razvoja i napretka te subjekta kao njegova privilegiranog mjesta, Foucault, uz druge autore, poput Gillesa Deleuzea i Jacquesa Derridaa, otvara put kritici filozofskih pretpostavki modernosti i moderne filozofije subjektivnosti.

Ovaj klasik francuske filozofije ujedno je zaključak Foucaultove rane faze i spomenik jednoj od najvećih teorijskih kontroverzi dvadesetoga stoljeća...” Drugim riječima, slučaj je u ljudskoj povijesti znatno važniji nego pravilnost ili zakon, kako su mislili Hegel, Marx, Fukuyama, a suviše puno puta ono neracionalno ili iracionalno, ono arbitrarno, presuđuje, e da bismo ga mogli zanemariti. Konačno, i naše svakodnevno iskustvo uglavnom govori u prilog toj tezi. Kontroverze i nemoguć karakter utjecajnog ali šašavog Foucaulta sjajno su ilustrirali Dušan Marinković i Dušan Ristić Holon u radu “Foucalutova geo-epistemologija: geografija, prostori, mjesta: “Foucaultove ideje su”, pišu ova dva znanstvenika, “postale fluid koji se razlio po našim idejama, teorijama, disciplinama. Po tijelu onoga što nazivamo ‘našim’ znanjem.

OBOŽAVA HORORE Prva booktuberica u Hrvatskoj: Čitam oko 50 knjiga godišnje

I upravo onda kada hoćemo da ga uključimo: u ‘naše’ predstave; u ‘naša’ znanja, u ‘naše’ kritike, u ‘naše’ politike, da bismo od onoga što nam je ostavio napravili nešto ‘naše’ – Foucault nam izmiče, sam pritišće off. Mnogo je psihoanalize u vašem diskursu o seksualnosti, porodici, odgoju? – ‘Nikada nisam bio frojdovac.’ Naravno, Vi sve ovo ne biste napisali bez marksizma? – ‘Nikada nisam bio marksist.’ Jedno je ipak neosporno, usprkos historiji, pripadate generaciji francuskih strukturalista? – ‘Nikada nisam bio strukturalist.’. Što je to postmodernost i tko su postmodernisti, Vi nam to najbolje možete reći? – ‘Nisam u toku’. Ali ipak, u Vašim ‘arhivima’, u slojevima Vaše arheologije kao da nestaje vrijeme. Vi ste ipak strukturalist? – ‘Ne vidim tko može biti veći antistrukturalist od mene.’.