Život američkih Indijanaca nije bio lagan, a mnoga su plemena zimi bila na rubu gladi. Meso je hrana koju je bilo najteže očuvati, a plemena u Sjevernoj Americi su pronašla formulu uspjeha
PEMIKAN - SPAŠAVAO IH JE
Superhrana starih Indijanaca i recept kako to napraviti doma
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Kombinacije namirnica: Kako pametno kreirati zdrave obroke
Meso divljači je često bez masti, a ako živite uglavnom od mesa, onda vam masnoće itekako trebaju. Tijelo ih pretvara u šećer iz kojeg nastaje energija, piše Outdoorrevival.
Zimi je Indijancima bilo iznimno teško doći do masnoća jer je bilo gotovo nemoguće loviti životinje koje su inače jeli. Zato su se, kao i druge brojne grupe ljudi diljem svijeta, okrenuli načinima kako sačuvati hranu kako bi imali što jesti zimi.
POGLEDAJTE VIDEO: Čvarci postali skupa delikatesa
Pokretanje videa...
01:13
Među najzanimljivijim i najučinkovitijim načinima je bila izrada pemikana. Riječ potječe od izraza pimihkan na jeziku Cree Indijanaca, a znači - mast. Ujedno, to je jedan od glavnih sastojaka pemikana i osnovna razlika između jerkyja, soljenog sušenog mesa. Jerky se tradicionalno izrađuje tako da sadrži što manje ili nimalo masnoća, dok je kod pemikana suprotna situacija. Kako masnoće ne bi pokvarile meso, koriste pročišćenu mast koja se ne kvari, a ljudi su je znali čuvati godinama bez hladnjaka.
Osim masti, drugi važan sastojak pemikana je meso. Meso valja osušiti, a tradicionalno su ga rezali na trake koje su zatim postavljali na tanke štapove i sušili na dimu ili suncu. Američki Indijanci su koristili meso bizona, losa i jelena, a dolaskom bijelaca koji su doveli stoku, počeli su koristiti i govedinu. Nisu bili osobito izbirljivi oko odabira mesa jer za njih je to bila hrana za preživljavanje.
Izrada Pemikana
Potrebno je oko dvije i pol kile svježeg mesa za pola kile sušenog mesa. Prije sušenja meso se može marinirati, no to nije dio tradicionalnog načina izrade. Meso se suši dok ne postane lomljivo, a potom se kamenjem usitnjava u komadiće. Danas se to postiže procesorima za hranu. Pemikan se može pripremiti i od mesa koje je usitnjeno u prah, no to nije uvjet. Smjesi se dodaju orašidi i sušeno bobičasto voće. Nema posebnog recepta jer su Indijanci koristili sve što su imali na raspolaganju.
Dodavanjem bobica su zaokružili nutritivnu vrijednost hrane i omogućili različite okuse pemikana. Kao i meso, bobiće i orasi morali su biti potpuno suhi. Ako kupujete komercijalno proizvedeno sušeno voće za ovu namjenu, poželjno je da ga dodatno osušite, a to ćete najbolje postići stavljanjem voća u dehidrator. Kao i s mesom, orahe i voće valja usitniti.
Potom izmiješajte suhe sastojke. Nema točnih mjera, no računajte da će šalica voća i oraha biti dovoljna za pola kile mesa. A zatim valja umiješati mast. To su obično radili u velikom kotlu iznad vatre, no u današnje vrijeme je i lonac na štednjaku sasvim prihvatljiv. Mast treba zagrijati do točke u kojoj se masnoće izdvajaju iz stanica. Povremeno promiješajte kako biste dobili lijepu teksturu i onemogućili stvaranje grudica. Zagrijavanje će potrajati nekoliko sati, sve dok se prestanu stvarati mjehurići. Dok je još vruća, tekućinu iscijedite kroz cjedilo kako biste odvojili čvrste dijelove.
Prije nego što se mast ohladi, dodajte joj suhe dijelove i dobro promiješajte. Neki pemikan rade tako da koriste omjer jednakog udjela masti i mesa, dok je drugima bolji okus ako koriste omjer od dijela masti na dva dijela mesa. U tom slučaju još je dovoljno masnoća koje drže sastojke na okupu, a okus je nepromijenjen. Možete dodati i neke mokre sastojke poput meda, javorovog sirupa ili maslaca od kikirikija. To se dodaje kako bi poboljšalo okus, ali i zbog dodatne energije. Med je zbog antibakterijskih svojstava izvrstan u namirnicama koje se dugo čuvaju. No imajte na umu da javorov sirup ili maslac od kikirikija neće toliko potrajati te će njihovo dodavanje skratiti rok trajanja pemikana.
Sve sastojke dobro promiješajte, a smjesu protom oblikujte u loptice ili razmažite u protvanj i ostavite da se osuši. Imajte na umu da će sušenje trajati dulje što je smjesa deblja. Prije nego što se potpuno osuši možete narezati manje komade kako bi vam bilo lakše skladištiti i konzumirati jelo. Osušeni pemikan možete spremiti u zatvorenu posudu i čuvati na hladnom i tamnom mjestu. To je važno jer se masnoća na višim temperaturama topi. Ima ljudi koji tvrde kako im je pemikan potrajao i do 50 godina, no smatra se da je uobičajeni rok trajanja oko 10 godina ako se ispravno skladišti.
Recept za pemikan
Portal Marksdailyapple donosi detaljan recept s uputama kako izraditi svoj pemikan ako baš nemate na raspolaganju mjesece i prostor za sušenje mesa na dimu i suncu. Kažu kako vam treba oko kilogram govedine, sol, papar, smrznute ili svježe borovnice i pročišćena mast. Meso narežite na tanke šnite i začinite solju i paprom, a potom ih složite na rešetku pećnice i pecite na temperaturi od 150 stupnjeva uz odškrinuta vrata pećnice kako se ne bi nagomilavala vlaga. Na manji protvanj složite borovnice u stavite u pećnicu da se suše zajedno s mesom.
Meso bi se trebalo sušiti 15 sati ili dok ne postignete hrskavost. U blenderu ili procesoru meso pretvorite u prah, a isto učinite i s borovnicama. Oko 250 grama masnog tkiva ubacite u metalnu tavu i topite na laganoj vatri. Pritom mast treba miješati i paziti da ne zagori dok se topi, a kad se prestane pjeniti proces je gotov. Ocijedite je i uklonite čvrste dijelove, a zatim umiješajte mljeveni prah mesa i bobica u vruću mast. Trebali biste dobiti čvrstu masu koju možete razmazati po pladnju i pričekati da se osuši, a potom rezati na manje komadiće.
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Punjena pohana pileća prsa u prefinom aromatičnom umaku
POGLEDAJTE NOVI KULINARSKI SHOW 'DESERTI OD OKA' S VODITELJEM DEANOM KOTIGOM:
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
