Starovjerje je najstariji pretkršćanski oblik duhovnosti kod nas. Naši su se pretci s posebnim poštovanjem odnosili prema svetim životinjama, od kojih su najvažnije orao, sokol, vuk i zmija
PRIJE KRISTA
Što je bilo prije? Drevni su se Hrvati molili bogu groma i neba
Pitate li se ikad u što su Hrvati vjerovali prije nego što su postali kršćani i jeste li čuli za starovjerje? Slavensko starovjerje je najstariji oblik duhovnosti u slavenskih naroda, zasnovan na kultovima štovanja prirodnih sila, božanstava koja su najčešće utjelovljenje tih prirodnih sila i predaka.
No osim što starovjerje označava izvorna vjerovanja, duhovnost i vjersku kulturu u slavenskih naroda, ono postoji i kao religijski pravac u modernom vremenu. Međutim, kad govorimo o prakticiranju starovjerja danas, treba reći da oni koji ga prakticiraju sebe nazivaju rodnovjercima, odnosno kako nam je to objasnio naš sugovornik Luka Žuženić.
POGLEDAJTE VIDEO: U Slatini su napravili bunar od automobilskih guma
Pokretanje videa...
01:11
- Starovjerje je vjera naših predaka koju zbog nedostatka povijesnih izvora nismo (još) u mogućnosti u potpunosti razumjeti i rekonstruirati. Kao zamjenu imamo rodnovjerje - pokušaj rekonstrukcije starovjerja prema dostupnim saznanjima s punim osjećajem za sadašnje okolnosti u kojima živimo. U praksi to izgleda, primjerice, ovako: starovjerac će prilikom obreda za žrtvu ubiti i prinijeti neko živo biće kao, primjerice, kozu, dok će rodnovjerac za taj isti obred za žrtvu prinijeti kruh jer, eto, danas znamo da ubiti ovcu više nije prihvatljivo ni za jelo, a kamoli za žrtvu - kaže.
U svete životinje koje uživaju posebno poštovanje spadaju orao i sokol te vuk i zmija. Tijekom obreda je česta upotreba “žive vatre” (vatra dobivena drevnim načinima - trenjem dva komada drveta ili pomoću kremena) i rituala vezanih uz kult vatre (kao što je paljenje svetog ognja - krijesa, preskakanje plamena i sl.) te upotreba vode (bacanje vijenaca cvijeća u vodu, ritualno kupanje i sl.). Vatra i voda se koriste u cilju obrednog pročišćenja. Tijekom svetkovina se prave vijenci od bilja, posebno ljekovitog, jer biljka u vijencu ima svoju simboliku. U obredima sudjeluje čitava zajednica. Svetkovine se održavaju u kapištima ili trebištima, svetim prostorima u prirodi oko kipova starohrvatskih božanstava.
Glavni praznici slavenskog rodnovjerja vezani su za prividno kretanje Sunca tijekom godine (ljetni i zimski solsticij i jesenski ekvinocij). Veliku ulogu igra i narodna predaja koja je česta inspiracija u gotovo čitavoj našoj književnosti.Prema sustavu Saveza hrvatskih rodnovjeraca, smatra se da su starohrvatski bogovi stvaralačke i uništavalačke energije prirode od kojih je stvoren sav vidljivi i nevidljivi svijet. To su svi procesi unutar i izvan čovjeka, a koje zbog svoje energije i svjesnosti, njihova utjecaja na ljudski život, kao i zbog njihove posebnosti treba slaviti i usmjeravati u svrhu poboljšanja kvalitete ljudskoga življenja i čišćenja ljudskoga duha.
U Savezu smatraju da je priroda neutralna u svojoj biti, a da su kategorije dobra i zla stvorene od čovjeka, čije je generaliziranje u povijesti izazvalo mnogo podjela, ne samo među ljudima, nego i u općem stanju života na Zemlji.
- Trojstvo trojednoga svijeta tih energija na kojima počiva naša stvarnost jest ono koje nazivamo svjetovima Prava (svijeta bogova), Java (svijeta ljudi) i Nava (svijeta predaka) te su osnova vjerskog hrvatskog rodnovjernog promatranja svijeta. Mi sve božanske, prirodne energije prepoznajemo kroz primarna tri božanstva i njihovu božansku djecu (božanski par). Nazivamo ih imenima Perun, Veles, Mokoš te Jarilo (Svarožić, Juraj, Ivan) i Morana (Mara), koji zajedno pokrivaju sve duhovno-energetske aspekte hrvatskog rodnovjernog bogoštovlja - objašnjavaju u Savezu hrvatskih rodnovjeraca.
U kampu na Velebitu moguće je osjetiti kako su živjeli naši preci
U svim pretkršćanskim vjerama isticao se kult prirode, ističe voditelj kampa na Velebitu Luka Žuženić
Ako ste ne samo za povezivanje s prirodom i duhovima naših predaka, nego i za nešto aktivniji odmor, onda trebate krenuti prema kampu obitelji Žuženić na Velebitu. Atrakcija su i hobitske kućice koje pružaju poseban doživljaj života na Velebitu, kao i veliki platneni šatori koji podsjećaju na one indijanske.
Do kuda sežu naši korijeni, upitali smo Luku Žuženića, koji vodi kamp u Baškim Oštarijama.
- Rodnovjerje možemo definirati kao našu izvornu politeističku vjeru. Starovjerska tradicija skrivena je ispod kršćanske simbolike, a arheološki dokazi su gotovo nepostojeći. Tek u posljednjih desetak godina svjedočimo pomacima u znanstvenom istraživanju starovjerja zahvaljujući našim akademicima kao što su Radoslav Katičić, Vitomir Belaj, Tomo Vinščak i Deniver Vukelić. Njihov rad je po meni neprocjenjiv jer su iz skoro ničega uspjeli oživiti našu staru kulturnu baštinu i pružiti Hrvatskoj jedan potpuno novi (a zapravo stari, izvorni, autentični) identitet.
Prakticiram rodnovjerje kako je definirano prema Savezu hrvatskih rodnovjeraca, a otkrio sam ga tražeći novu tematiku za uređenje kampa. Želio sam iskoristiti nešto lokalno i autentično, i tako sam se sjetio slavenske mitologije. Otkrio sam bogatstvo koje posjedujemo u smislu naše kulturne baštine. Moj interes je postao opsesija, a tematika se pretvorila u vjeru. Dobar sam primjer kako u kontekstu tržišnog natjecanja i borbe za opstankom uz jaku konkurenciju čovjek može postati produktivan i inovativan te kroz poslovnu potrebu pronaći sasvim novi životni smisao. Puno sam putovao i živio vani, puno sam čitao (Kuran i Bhagavad Gitu, između ostalog), pohađam edukaciju za učitelja joge, a kao magistar znanosti mogu koliko toliko kritički sagledati željenu materiju.
Upitali smo ga i koji ga bogovi i rituali posebno oduševljavaju...
- Najbliži i prema tome najdraži su mi bogovi koji su dio našeg panteona po hrvatskom rodnovjerju - Perun, Veles, Mokoš te Ivo i Mara, odnosno Jarilo i Morana. Kad govorimo o običajima i ritualima, treba imati u vidu da mnogo naših današnjih običaja vuče podrijetlo iz pretkršćanskog razdoblja, odnosno iz tradicije starovjerja. Isto vrijedi i za velike blagdanske obrede kao što je, primjerice, današnji Božić. Radi se o proslavi rođenja mladog boga sunca, božića Svarožića, a odvija se tijekom zimskog solsticija. Ritual koji me najviše oduševljava je oblačenje čiste mirisne narodne nošnje usred divljine gdje se rituali održavaju. Nema ljepšeg načina da se prirodi oda naše poštovanje. Kao što je normalno da se sredimo i uljepšamo za poslodavca, tako bi trebalo biti normalno srediti se i uljepšati za našeg životodavca - prirodu.
Pod rizikom pojednostavljenja, mogu reći da je univerzalna nit vodilja u rodnovjerju, kao i u većini pretkršćanskih indoeuropskih izvornih vjera - kult prirode. Prema tome, rodnovjerje možete proučavati u intimi svojega doma, ali ako ga želite prakticirati, to biste trebali raditi u prirodi. Bilo je nekoliko obreda u kampu, a sve što mogu reći je da izgledaju predivno. Obredi uključuju puno mladih koji odjenu narodnu nošnju iz svog zavičaja, okite se cvijećem, pjevaju narodne pjesme, plešu kolo, pale krijes, skaču preko vatre te sviraju tradicionalne i moderne instrumente. Zapravo se obredi ne razlikuju puno od nastupa folklornog ansambla - ističe Luka.
DREVNI STAROHRVATSKI BOGOVI
PERUN je vrhovni vladar neba, groma, snage, plodnosti, kiše, ljudske časti i ideal ratničkog načina života, zaštitnik poljoprivrede i prirode same, naša unutarnja energija stvaranja i borbe s preprekama i problemima. Njegov si fokus predstavljamo u liku starijeg mudrog kneza naoružanog sjekirom (lukom i strijelom ili kopljem), koja predstavlja njegov atribut munje.
VELES je gospodar zemlje, stoke, čuvar podzemnoga svijeta i naših predaka, zaštitnik stočarskog načina života, energija tajne i tmine, kaosa i prkosa, vječnosti. Predstavljamo ga si u liku rogate životinje, rogatog čovjeka ili pak medvjeda, a katkad i kao goleme zmije koja čuva korijen stabla svijeta - Nav.
JARILO (Svarožić/Juraj/Ivan) mlado je sunce, muška mlada energija poretka, stvaranja, pobjede i snage, muške energije čovjeka. Predstavljamo ga si kao Perunova i Mokošina sina, mladog boga vegetacije, mlado sunčano božanstvo rođeno o Koledo nebeskim roditeljima Perunu i Mokoši, otetog i posinjenog od Velesa. U proljeće bježi iz podzemnog svijeta, otpušta vodu skrivenu u podzemlju i ženi se sestrom Moranom u božanskim dvorima. Zamišljamo ga kao mladog ratnika na konju ili kao konja samog, oboružanog mačem i prekrivenog zelenilom. Ključar je vegetacije, a donositelj je rodnosti i plodnosti te vučji pastir.
MORANA (Mara) dio je energije sunca i neba, ali i duša prirode, suština ženske energije plodnosti i rodnosti, rađanja i stvaranja, ali i smrti, uništavanja i rastvaranja. Predstavljamo si je kao kćer Perunovu i Mokošinu, mladu božicu proljeća i ljeta, rodnosti i plodnosti u jednom aspektu, ali i božicu zime, zimu samu, smrt svega na Zemlji u drugome. Predstavljamo si je u liku mlade, lijepe i jedre djevojke u prvom aspektu, a nemilosrdne starice u drugom.
MOKOŠ je naša Velika Majka Mokra Zemlja, stvoriteljica svega, žarko sunce, plodna zemlja i hladni izvor, utjeha i milost, Priroda sama iz koje je sve nastalo, od koje je sve dio i čemu se sve vraća. Ženski je princip svijeta, božanski parnjak, suprotnost, ali i nadopuna, središte i ishodište, kako Perunu, tako i Velesu, majka je Jarilova i Moranina. Predstavljamo si je u liku zrele i mudre žene majčinskih atributa.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
