Liječnik koji je operirao pacijenta s rakom slučajno je 'presadio' bolest u sebe, što je, kako se vjeruje, jedinstven događaj - stručne statistike o 'transplantiranom' raku uopće ne postoje
Prvi slučaj: Nevjerojatno, kirurg se 'zarazio' rakom od pacijenta
Muškarcu iz Njemačke (32) dijagnosticirana je rijetka vrsta raka i bio je na uklanjanju tumora iz abdomena. Liječnik koji je izvodio zahvat slučajno si je posjekao ruku, ali rana je odmah dezinficirana i previjena. Međutim, pet mjeseci kasnije, 53-godišnji kirurg primijetio je kvržicu koja se razvija na mjestu gdje se ozlijedio mjesecima ranije i potražio je njegu.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Ispostavilo se da je kvržica zloćudni tumor, a testovi su pokazali da je genetski identična raku od kojeg je bolovao njegov bivši pacijent. To je navelo medicinski tim koji ga je liječio da zaključi da je dobio rak kada su tumorske stanice ušle u posjekotinu na njegovoj ruci.
Autori izvješća o ovom slučaju nazvali su ovo uobičajenom situacijom jer kod tradicionalne transplantacije tijelo pokreće imunološki odgovor i odbacuje svako strano tkivo, a isto su očekivali i u slučaju liječnika. Međutim, s obzirom na razvoj i rast tumora, sugerira se da je tijelo kirurga imalo „neučinkovit antitumorski imunološki odgovor“. Premda je ovaj slučaj prijavljen 1996. godine, ponovno je izronio s novim interesom struke.
Liječnici su detaljno opisali „slučajnu transplantaciju“ pacijentovog malignog fibroznog histiocitoma u The New England Journal of Medicine - rijetkog tipa raka koji se formira u mekom tkivu te ima samo 1400 dijagnoza godišnje.
Liječnici su primijetili da je slučaj zanimljiv jer se transplantirano tkivo razlikuje od tkiva domaćina i obično je na meti imunološkog sustava domaćina u pokušaju da ga uništi. Zbog toga primatelji organa moraju uzimati imunosupresivne lijekove kako bi bili sigurni da njihovo tijelo ne odbacuje presađeni organ. Ali, dok je kirurg razvio upalu oko svoje izvorne posjekotine, njegov imunološki odgovor nije zaustavio rast tumora.
Slučajevi poput ovog iznimno su rijetki, a statistika o „transplantiranom“ raku nema.
Tekst iz 2013. godine, objavljen u časopisu Cold Spring Harbor Perspectives in Medicine, navodi da ne postoji procjena rizika za prijenos raka s donora na primatelja te da postoje ograničeni podaci o toj temi.
Autori izvješća napisali su: „Učestalost bilo kakvog prijenosa raka je toliko niska da su sporadični izvještaji o slučajevima glavni izvor informacija.“
Raniji pregled iz 1993. koji je proučavao podatke iz 1970-ih također je otkrio da postoje samo povremena izvješća o raku koji se prenosi donacijom organa.
U pregledu iz 2013. dodano je: „Niska učestalost i vrlo varijabilni stadij raka znači da su konačni izračuni rizika nemogući.“ Međutim, nastavili su autori, podaci „vrlo vjerojatno podcjenjuju pravu incidenciju.“
Koristeći ograničene dostupne podatke, autori izvješća iz 2013. godine otkrili su da karcinomi za koje se zna da su se barem jednom prenijeli s donora na primatelja uključuju rak dojke, rak debelog crijeva, rak jetre, rak pluća, melanom, rak jajnika, rak prostate i rak bubrega.
Premda je prva operacija pacijenta s rakom bila uspješna, on je umro nakon komplikacija nakon zahvata. Pet mjeseci kasnije, tvrda oteklina poput tumora od 3 cm pojavila se na dnu doktorovog lijevog srednjeg prsta pa je posjetio specijalista. Proveden je opsežan pregled, uključujući brojne laboratorijske i krvne pretrage, koji nisu otkrili abnormalne nalaze. Tumor je ipak uklonjen, a ispitivanje mase pod mikroskopom otkrilo je da se također radi o malignom fibroznom histiocitomu.
Liječnik koji je liječio i pacijenta s rakom i kirurga postavio je pitanje jesu li tumori povezani. Uzorci obaju tumora dodatno su analizirani i utvrđeno je da su identični. Oba su imala iste vrste stanica i raspored tih stanica, što znači da je kirurg možda nesvjesno prenio stanice raka s pacijenta na posjekotinu na svojoj ruci, dopuštajući bolesti da pusti korijenje i raste u njegovom tijelu.
Autori su napisali: „Normalno, transplantacija alogenog tkiva s jedne osobe na drugu izaziva imunološki odgovor koji dovodi do odbacivanja presađenog tkiva. U slučaju kirurga razvila se intenzivna upalna reakcija u tkivu koje okružuje tumor, ali se masa tumora povećala, što ukazuje na neučinkovit antitumorski imunološki odgovor.“
Autori nagađaju da je tumor izbjegao imunološkom uništenju kroz nekoliko mehanizama, uključujući promjene molekula u njegovim stanicama i neuspjeh u tijelu kirurga da prepozna i učinkovito napadne tumorske stanice.
Dvije godine nakon što je kirurg uklonio vlastiti tumor, nije bilo znakova da se rak proširio ili vratio.