'Osjećam, dakle jesam' od Deni Balete - otvoreno, ranjivo, krhko, ali snažno i inspirativno

„Umirem,
ali i živim
samo zato
što sve (previše)
osjećam.“

Nakon prvijenca Život piše poezije, domaća autorica Deni Baleta ponovno je ogolila dušu. Otvorila je svoje srce i um te dopustila čitateljima da opet zavire u njezine misli, sročivši ih u pitke stihove kojima se mnogi od nas mogu poistovjetiti. Naziv druge zbirke, Osjećam dakle jesam, kao da sažeto opisuje Deni Baletu. Kada bih ju trebala opisati u jednoj rečenici, vjerojatno bi upotrijebila nešto slično tome.

Deni me osvojila i prije nego li su njezine zbirke ugledale svjetlo dana, prije nego li se znalo tko se krije iza tih stihova punih suosjećanja. Svoju poeziju i misli dijelila je s pratiteljima na Instagram profilu @zenakaoti. Nakon razdoblja anonimnosti, otkrila nam je tko se krije iza pjesama koje izazivaju bujicu emocija i nagnaju na razmišljanje.

RECENZIJA KNJIGE 'Sjeme tame' Ive Kolege napeti je psihološki triler inspiriran stvarnim događajem

U ovoj zbirci, koja je podijeljena na šest segmenata, provlače se prepoznatljivi motivi o kojima autorica često progovara u svojim pjesmama i na društvenim mrežama. Često sam u životu znala pomisliti: da sam barem ovo znala ranije; manje bih se živcirala i grizla, manje bi sebe krivila, manje bih, više bih… Upravo u prvom djelu ove zbirke, Deni piše o bitnim stvarima koje je naučila kroz život a za koje bi voljela da joj je netko rekao ranije. Toliko sam se mogla poistovjetiti s ovim stihovima; to su čak neke stvari koje su bile u kutku mojeg uma, u mraku skrivene, koje je Deni pomoću svojih riječi osvijetlila i naglasila njihovu važnost.

Voljela bih
da mi je netko rekao ranije
da je sudbina
ono što mi se događa,
a život
moj pogled
na to što mi se događa.“

Kao što na poleđini knjige piše “U ovoj sam zbirci osjećala. Duboko.” I osjetila sam to. Volim kako Deni piše – otvoreno, ranjivo, krhko ali i snažno, inspirativno. Nažalost, u našem društvu još uvijek prevladava mentalitet “ili si snažan ili si osjećajan” ali ne možeš biti oboje. Ta dva pojma, stavljaju se kao dvije krajnosti nekog kontinuuma, u kojem je “osjećajan” sinonim za slab. Autorica razbija tu iluziju svojim stihovima, naglašavajući kako je sposobnost osjećanja, naša snaga.

„gdje su ostali
išli razumom
ja sam išla osjećajem,
zato sam i griješila
provodeći vrijeme
svoga života,
zato sam i uvijek bila
na pravome mjestu.
gdje su ostali išli egom,
ja sam išla dušom,
zato sam se davala previše,
a nikad me nije manjkalo.
gdje su ostali išli taktikom,
ja sam išla snovima
sanjajući budno,
širom otvorenih očiju.

gdje su ostali išli s maskama,
ja sam išla srcem na dlanu,
iskreno,
ranjivo
ne žaleći ni na trenutak.“

Deni Baleta često svoje pratitelje i čitatelje voli podsjetiti na samopoštovanje, samoostvarenje i ljubav koju pružamo sebi samima i da u tome nema ništa egocentričnog; da su naše potrebe i želje jednako važne. U svojoj poeziji priča o razvijanju odnosa sa samim sobom. Smatram kako je taj odnos vrlo bitan – ako je on klimav, nestabilan teško da sve ostalo može biti u nekakvom skladu i balansu. Jedna od naših psiholoških potreba je upravo potreba za bliskošću i povezanošću s drugim bićima; no čvrsto stojim kod toga da je u upitna kvaliteta tih odnosa ako onaj glavni odnos (sa samim sobom) ne štima. Po prirodi sam osoba koja voli društvo, ali volim i samoću – jako. Deni je napisala jednu pjesmu za koju sam pomislila “da, baš tako. Točno tako bi i ja to sročila. Ni riječ više, ni manje” a glasi:

„samoća je
blagost,
refleksija,
bonaca,
medeni mjesec
i terapija,
nazvati samoću
usamljenošću
podcjenjuje njezinu
ljepotu.“

Dok autorica spominje ljubav, govori nam da ona ne stanuje samo u osobi i da ima više oblika. Deni Baleta ljubav prepoznaje u svemu: u gradovima, moru, sebi, partneru, malim ritualima… Dok sam čitala određene pjesme, uhvatila sam samu sebe kako mi bježi onaj sitni, iskreni osmijeh kojeg nisi cijelo vrijeme svjestan.

„moj muškarac
nije dobar s riječima
i rijetko mi kaže
ono što djevojka u meni
želi čuti,
ali uvijek mi pokaže
kako žena u meni
želi biti voljena.“

Često govore kako je Deni Baleta naša Rupi Kaur. Definitivno se u njezinoj zbirci može prepoznati utjecaj Kanadske pjesnikinje; direktnost, jasnoća i jednostavnost ove suvremene poezije koja u svega nekoliko redaka pokušava dati odgovore na aktualne probleme koji muče današnje društvo, čine da ove pjesme budu shvatljive većem broju populacije.

RECENZIJA KNJIGE I sunce je zvijezda, Nicola Yoon - od znanosti do istinske ljubavi

Kada se sve ovo sažme (iako bih imala još puno toga za napisati), samo vam mogu reći da od mene imati preporuku. Uživala sam u čitanju; neke pjesme, kao da su moj glas – no ustvari i jesu jer Baleta daje glas svima nama, svakoj ženi, “ženi kao ti”. Izdavač ove zbirke je Fragment; a zbirku možete nabaviti i na njihovoj stranici.

Uskoro se čitamo!