Tek 1994. otkriveno je da su znanstvenici namjerno razdvajali bebe u tajnom eksperimentu, nakon što su i drugi razdvojeni blizanci počeli pronalaziti svoju nestalu braću i sestre
Okrutni eksperiment trojčekima je uništio živote, a još se ne zna koliko je djece tako izigrano
Edward 'Eddy' Galland, David Kellman i Robert 'Bobby' Shafran rođeni su 12. srpnja 1961. godine i predani u ruke Louise Wise Adoption Services – organizacije koja se bavi posvajanjem djece. U dobi od 6 mjeseci podijeljeni su trima različitim obiteljima, tako da nitko od njih nije znao da postoje drugo dvoje djece, sve dok se dvojica braće godinama nakon toga nisu sreli u studentskom domu.
POGLEDAJTE VIDEO:
Sve se počelo raspetljavati kad je 19-godišnji Bobby došao u koledž Sullivan County u Catskills u New Yorku. Svako malo bi doživio da mu ljudi prilaze kao da ga poznaju, a djevojke mu dobacuju poljubac uz pozdrav – 'bok, Eddy'.
Jedan je prijatelj povezao konce i odlučio ga spojiti s Eddyjem koji više nije bio u toj školi. Odvezao je Bobbya na susret nakon što su otkrili da on i Eddy imaju rođendan na isti dan i da su obojica posvojeni.
Stvari su postale još čudnije kad im se nekoliko mjeseci kasnije javio treći brat, David, koji je pročitao priču o njima u novinama, jer je i on bio beba usvojena 12. srpnja, i izgledao je baš poput njih.
Postali su medijska senzacija, gostujući u brojnim talk showovima, među ostalim i kod popularnog Phila Donahuea. Dobro su se provodili u noćnim klubovima u gradu jer su ih djevojke svuda prepoznavale.
Potom su čak kratko vrijeme živjeli zajedno u New Yorku, otvorivši restoran pod nazivom 'Triplets Roumanian Steakhouse', kojim su zajedno upravljali. Činilo se kao da nikada i nisu bili razdvojeni.
Međutim, s vremenom su razlike između trojice braće postajale sve očitije i njihovi odnosi su se zakomplicirali. Iako su pronašli dosta sličnosti u svojim životima, to je nerijetko bio i razlog za bijes.
Na primjer, David i Bobby kao dječaci su dijelili isti problem s vidom: Ambliopiju, stanje u kojem mozak i oko nisu sinkronizirani, što rezultira lijenim okom. No, samo se Bobby liječio od te bolesti, zbog čega je David bio ljut. Da su živjeli zajedno, možda bi se i on liječio.
Njihovi životi protekli su zapravo uz veliku dozu bijesa prema sudbini koja ih je snašla, nakon što se nešto što je počelo kao čudesna bajka – priča o tri davno izgubljena brata – pretvorilo u mračnu priču o prijevari i neljudskosti.
Sva trojica su se zbog toga godinama borila s problemima mentalnog zdravlja.
Naime, film otkriva kako se tek 1994. godine otkrilo da su dječaci namjerno odvojeni i usvojeni u različite obitelji.
Braća su razdvojena na rođenju i dali su ih na posvajanje. Imali su i četvrtog brata, ali umro je pri rođenju. Kako su bili rijedak slučaj jednojajčanih četvrki, psihoanalitičar Peter Neubauer, koji je vodio Manhattan’s Child Development Centre odlučio je provesti zloglasan eksperiment kako bi otkrio utječe li na oblikovanje osobe više genetika ili okolina.
Tri brata razdvojena su i posvojile su ih potpuno različite obitelji, a potom su godinama morali dolaziti u Centar na različite testove kako bi se pratio njihov razvoj. Ispostavilo se da sva trojica imaju vrlo visok IQ, a broj dodirnih točaka bio je golem - čak su i nevinost izgubili u otprilike isto vrijeme.
Iako su dolazili u Centar i živjeli u blizini, braća se do fakulteta nisu nikad srela niti su znali jedan za drugog.
Bobby je imao bogate roditelje odvjetnike, Eddy je imao standardan odgoj srednje klase s roditeljima nastavnicima, dok su Davida odgajali roditelji useljenici s engleskim kao drugim jezikom.
Nakon što se otkrilo da su razdvojeni kao bebe, njihovi roditelji imali su brojna pitanja za tada već ugašenu agenciju Louise Wise Adoption, no agencija se isprva branila time da je bilo lakše pronaći posvojitelje za jedno, nego smjestiti troje djece u jednu obitelj.
Tek 1994. otkriveno je da su znanstvenici namjerno razdvajali tri bebe u tajnom eksperimentu, nakon što su i drugi razdvojeni blizanci počeli pronalaziti svoju nestalu braću i sestre.
Ideja eksperimenta je bila da se provjeri teza o djelovanju prirode na blizance koji rastu u različitim društveno-ekonomskim uvjetima, s ciljem da se vidi u kakve će ljude odrasti.
Rezultati studije nikada nisu objavljeni i ostali su zapečaćeni do danas. Ipak, pomoćnik dr. Neubauera, koji je razgovarao s autorima dokumentarca, zaključuje da je bilo šokantnih zaključaka vezano uz unaprijed određeno ponašanje, naslijeđene manire i slične sudbine.
Također, postoje sumnje da je studija istraživala koliko su nasljedni problemi mentalnog zdravlja, a većina njih je patila od različitih dijagnoza.
Do danas se još ne zna koliko je druge djece posvojene putem agencije nesvjesno da imaju blizanca.
Eddy je teško podnosio život kao dio 'trojke'. Priznao je da se osjeća kao da njegov život i razmišljanja više nisu potpuno njegovi ili jedinstveni. Pateći od manične depresije, počinio je samoubojstvo 1995. godine, u svojoj 34. godini.
Odnos Davida i Bobbyja u jednom je trenutku postajao sve napetiji, bili su u posvađani neko vrijeme, no sada su u puno boljim odnosima. Bobby je odvjetnik koji radi u Brooklynu, u New Yorku, djeluje kao praktičar i konzultant za klijente. No, nakon nesreće koju je doživio 2011., radi pola radnog vremena. Sa suprugom ima dvoje djece, sina Brandona i kćer Elyssu.
David radi u prodaji osiguranja, posebno zdravstvenog i životnog osiguranja, u New Jerseyju. Također ima dvoje djece, kćeri Ali i Reynu.
Obojicu je teško opteretio eksperiment koji je nad njima proveden, te činjenica da nikada nisu saznali čemu je to uopće služilo, a nakon što se sve otkrilo mnogi su zarađivali na njihovoj priči.
Većina medija prišla im je uz tezu da žele 'ispričati njihovu životnu priču', radeći od toga senzaciju od koje se dizala čitanost i gledanost, a da to nije pomoglo rasvjetljavanju pozadine slučaja.
Zbog toga su redatelju trebale pune četiri godine da ih uopće nagovori da sudjeluju u dokumentarcu.
Kao rezultat njihovog sudjelovanja u tom filmu, na vidjelo je izašlo mnoštvo novih informacija, piše LA Times. Doduše, Peter. B. Neubauer, koji je vodio eksperiment nad djecom, umro je 2008., a da nikada nije javno progovorio o svojim nalazima. Ostavio je sve vezano uz istraživanje Sveučilištu Yale, gdje će biti zapečaćeno do 2065. godine, vjerojatno kako bi svaki predmet njegova proučavanja bio mrtav prije nego što bi mu mogli pristupiti.
Pristup tim dokumentima kontrolira Židovski odbor za obiteljske i dječje usluge, organizacija koja je svojevrsni nasljednik organizacija koje su pomogle u osnivanju Neubauerovog Centra za razvoj djeteta 1947. godine.
Ipak, nakon što je Wardle krenuo u istraživanja radi snimanja filma, Židovska je uprava Kellmanu i Shafranu ipak dala pristup oko 10.000 stranica iz studije. Bilo je nekih zanimljivih nalaza, poput otkrića o Ambliopiji, ali većina stranica bila je jako redigirana i nije bilo formalnih zaključaka.
Zanimljivo je da je glasnogovornik Židovskog odbora u priopćenju objavio da njihova udruga 'ne podržava studiju koju je provodio Neubauer i duboko žali što se to dogodilo'.
Istaknuli su da prepoznaju hrabrost pojedinaca koji su sudjelovali u filmu i zahvalni su što se time otvara prilika za javni pogled na nju'. Dodao je da će ostati predani tome da pravovremeno i transparentno otvore pristup svojim zapisima svim ljudima koji su bili uključeni u studiju.
Inače, kad su braća tek saznala za studiju, posavjetovali su se s odvjetnikom oko toga mogu li što učiniti da netko plati za to što su im učinili, ali im je rečeno da bi se zastara mogla pokazati kao problem.
- Podaci su prikupljeni, ali rezultati nikada nisu objavljeni, a mi smo došli do točke u kojoj smo sigurni da sve to zapravo nije dovelo do nikakvih rezultata. I u čemu je onda bila svrha ovoga? Sva ta zapažanja, prikupljanje svih ovih podataka, a bez zaključaka? – pita se Robert.
- Ne želim igrati na to da smo danas užasno povrijeđeni ljudi - imamo obitelji, imamo djecu i relativno normalno živimo. No, tretirali su nas kao da smo laboratorijski štakori. Ništa više od toga. A mi smo ljudska bića - rekao je svojedobno za LA Times.
Metro im je nedavno posvetio priču u okviru Mjeseca posvajanja, a dokumentarac 'Three Identical Strangers' iz 2018. godine koji je režirao Tim Wardle, u kojem opisuje njihov život, a dostupan je na Netflixu.