Ne samo da mi se roman svidio već na prvoj stranici, nego me osvojio na prvoj rečenici koja kao da je dio zakona i ne dopušta niti jednu drugu sugestiju
RECENZIJA KNJIGE
Moja baka vas pozdravlja i kaže da joj je žao, Fredrik Backman
“Biti poseban, najbolji je način da budete drugačiji.”
Napokon vam donosim osvrt na knjigu „Moja baka vas pozdravlja i kaže da joj je žao.“ Vjerujem da sam u prošlom životu bila ljenjivac. Nakon skoro četiri mjeseca, napisala sam recenziju. Nadam se kako klikom na ‘objavi’, neću izazvati momentalni smak svijeta.
To bi bila neopisiva šteta jer doista želim da imate sve vrijeme svijeta kako biste mogli pročitati ovu prekrasnu knjigu.
Ovo je prva knjiga koju sam pročitala od svjetski poznatog švedskog autora Fredrika Backmana, koji je dokaz da Skandinavci ne pišu samo izuzetne trilere i kriminalističke romane. Ovo je u potpunosti dirljiva knjiga koja će vas između redaka tugovanja i mudrih opaski, jako dobro nasmijati.
Ne samo da mi se roman svidio već na prvoj stranici, nego me osvojio na prvoj rečenici koja kao da je dio zakona i ne dopušta niti jednu drugu sugestiju.
„Svi sedmogodišnjaci zaslužuju superjunake. To je jednostavno tako.“
Elsa je sedmogodišnja djevojčica, koja nije poput svojih vršnjaka. Iznimno je inteligentna za svoju dob, a na svijet gleda drukčijim očima zbog čega nije prihvaćena u društvu. Prava i jedina prijateljica je njezina bakica.
Baka je isto tako za svoje godine drugačija od uobičajenih bakica na koje su unuke/unuci naviknuti. No, to je sasvim u redu jer kao što i ona sama kaže, svi najbolji ljudi su drugačiji. Iako ima 77 godina, često sam pomislila kako nikada nije prošla kroz fazu puberteta i da ju je sustigao 65 godina kasnije. Ona je Elsina superjunakinja koja ima nevjerojatne supermoći. Neke od njih su često upadanje u probleme, npr. kao kada je provalila u zoološki vrt i policajce gađala kakicama ili kada je vozila auto bez vozačke dozvole i istovremeno jela kebab i pušila cigaretu.
“Spašavanje života i izluđivanje ljudi Bakičine su supermoći, što je vjerojatno čini pomalo disfunkcionalnim superherojem.”
Njezina najveća supermoć je stvaranje posebnog svijeta „Zemlja Gotovo Budnih“ sastavljena od šest kraljevstava. Svako je kraljevstvo nastalo s određenom svrhom i s isprepletenim mitologijama. U Zemlji Gotovo Budnih, Elsa ne mora brinuti za probleme s ovog svijeta. Sve svoje probleme ostavlja u hodniku, poput cipela koje izuvamo kako ne bismo uprljali savršenstvo doma. Tada je potpuno nebitno što nije prihvaćena, što su joj roditelji rastavljeni i majka ponovno trudna.
Nakon što bakica zauvijek napusti ovaj svijet, Elsa će imati važan zadatak; dostaviti pisma isprike ljudima iz bakinog života. S vremenom će shvatiti da „Zemlja Gotovo Budnih“ sadrži obilježja ljudi i nekih situacija iz njezine stambene zgrade. Također će steći prijatelje koji će joj pomoći u njezinom tugovanju za osobom koju je voljela najviše na svijetu…
„Bakica nikada ne kaže zbogom, samo vidimo se.“
Teško je ne nasmijati se na bakičine mnogobrojne dogodovštine. Ne znam što mi je bilo bolje; kada je prolila fantu po mobitelu pa ga pokušala osušiti u tosteru ili kada je očijukala s policajcem ili pak kada je tvrdila da je svoj Renault dobila na pokeru.
Iako bi baka trebala predstavljati neku vrstu autoriteta, dogodilo se kao da su zamijenile uloge. Elsa je u većini slučajeva odgovorna i zrela te se trudi držati baku podalje od nevolja.
Cijela ta priča o odnosu između bake i unuke, podsjetila me na odnos između mene i moje bake. Neobičan i šašav, ali toliko dragocjen. Sigurna sam da bi Elsina i moja baka bile besties iliti, partners in crime.
Knjiga je podsjetnik da svi ljudi jednom moraju otići, pa čak i oni koje volimo svim srcem. Iako me to rastužilo, u drugu ruku me potaknulo da više vremena posvetim svojoj baki i ostalim ljudima koji mi znače.
“Kad imaš baku, to je kao da imaš cijelu vojsku. To je najveći privilegij unuka – znati da je netko na tvojoj strani, uvijek i bez obzira na sve. Čak i kad si u krivu. Zapravo, pogotovo tada.”
Fredrik Backman je izvrstan narator koji piše na jedan karizmatičan i uvjerljiv način. U ovih 340 stranica, stavio je naglasak na moć odnosa između bake i unuke koji izaziva cijeli spektar emocija. Sada jedva čekam pročitati ostala djela! Također, obožavam knjige s dugačkim naslovima pa je to bio jedan od razloga zašto sam žarko željela pročitati ovu knjigu.
Izdavačka kuća koja je publicirala ovu knjigu je Fokus, a zahvaljujući Tamari Kunić, imamo odličan prijevod. Knjiga ima 340 stranica, a godina izdanja je 2017.
Nadam se da ćete uživati u čitanju! I da, pokažite svojim bakicama koliko su bitne i koliko ih volite
“U cijeloj ovoj priči problem je s junacima koji bi na kraju priče trebali “živjeti sretno do kraja života”. Tu postaje zeznuto, iz narativne perspektive, jer ljudi koji dođu do kraja života moraju ostaviti one koji moraju do kraja života živjeti bez njih. Jako je teško biti onaj koji živi do kraja života bez njih.“
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
