Maturantica Alina Kajba iz Luke Poljanske u općini Zagorska sela školuje se za tehničarku staklarstva. Iako je to još uvijek muški posao, žene se sve češće odlučuju za poslove u obradi stakla, kaže
ALINA KAJBA (18)
Alina uči za tehničarku staklarstva i planira i studij povezati s tim poslom
Do zadnjeg trenutka nisam znala koju bih srednju školu upisala. Ništa nije privuklo moju pozornost, sve dok Šolski center Rogaška Slatina u mojoj osnovnoj školi Josipa Broza u Kumrovcu nije došao predstaviti svoje programe. Odmah su me zaintrigirali i već na danu otvorenih vrata te škole sam znala da je staklarstvo posao kojim se želim baviti. I nisam požalila, kaže 18-godišnja Alina Kajba, maturantica iz Luke Poljanske u općini Zagorska sela, koja u Sloveniji završava školu za tehničarku staklarstva.
Kaže kako se oduvijek voljela izražavati kroz fotografiju i crteže, a škola i staklarsko zanimanje za koje se priprema probudilo je još više njenu kreativnost. Alina se slaže da još uvijek vlada stereotip da je u staklarstvu malo žena, odnosno da je to 'muški' posao.
POGLEDAJTE VIDEO: Magično putovanje staklenim vlakom
Pokretanje videa...
00:44
- I ja bih vjerojatno imala isto mišljenje da se nisam sama uvjerila da je drugačije. Naime, staklarstvo je puno više od samog puhanja stakla, koje možemo nazvati muškim poslom. Staklarstvo je i crtanje, brušenje, ukrašavanje na različite načine... i usudim se reći da je sve manje prisutna ta razlika u spolovima – kaže.
Staklarski posao nije težak ako ga radite sa srcem, dodaje. Postoji više tehnika izrade predmeta od stakla, kao i više temperatura na kojima se obrađuje, koje variraju između 800 do približno 1500 stupnjeva.
- Puhanje stakla je vještina koju je potrebno usavršavati još godinama nakon što završimo srednju školu. Svi puhani proizvodi počinju isto: S puhanjem kuglice, na koju se poslije dodaje još stakla i puše u različite kalupe, tj. modele. Postoje različite vrste stakala, tako da baš nema neke 'formule' za to kako raditi sa staklom. Sve je u rukama puhača i u njegovoj vještini i iskustvu, uz puno uloženog truda i vremena, pojašnjava.
Alina je svoje obrazovanje ipak više usmjerila na oblikovanje hladnog stakla, kaže.
- U tu grupu spadaju brušenje, slikanje i graviranje. Nakon što sam posjetila Waterford Crystal preko programa 'Erasmus+' i tamo provela tri tjedna radeći u njihovoj staklarni, zaintrigirala me izrada umjetničkih djela i ukrasa od stakla. Tamo sam prvi put imala priliku izrađivati skulpture i oduševila me sloboda da mogu izraditi što god želim i dati svojoj mašti da se razmaše – priča. Jedna od prednosti škole je i to što je svakodnevno u kontaktu sa staklom, jer je praksa veliki dio školovanja, dodaje.
- Puno stvari se može naučiti samo preko teorije, no staklarstvo definitivno ne. Treba naučiti mnogo tehnika izrade i isprobati ih i više puta. Ponekad probaš pet puta jednu tehniku i četiri puta ti neće uspjeti, ali taj peti put će izgledati savršeno. Sve je u praksi – kaže Alina te dodaje kako o tome najbolje govore riječi njene profesorice, koja kaže: 'Steklo je treba čutiti'. Jednostavno, treba ga osjećati. I sve je stvar vježbanja.
Kaže kako je rad u školi podijeljen zapravo na dvije prakse: Jedna je u školskoj radionici, a druga u Steklarni Rogaška Slatina.
- U tjednu imamo približno 8 sati prakse koja je ukomponirana u raspored. Tako smo oko 2 sata u staklarni, a ostalih 6 u školi, s tim da sati prakse variraju od razreda do razreda. Nastava nam u prosjeku traje od 7.55 ujutro do 14.05 popodne. Nakon nastave imam ručak u đačkom domu. Od 15 do 17 imamo obavezne sate učenja u đačkom domu. Ta dva sata smo u sobama i radimo zadaću ili učimo – priča Alina. A u slobodno je vrijeme, kaže, 'prosječna tinedžerica'.
- Volim provoditi vrijeme s prijateljima i gledati filmove. Ako imamo u školi kakav projekt izrade staklenih predmeta, obično svoje slobodno vrijeme iskoristim za razmišljanje o idejama te za crtanje skica, kaže.
Iako je na školovanje u Sloveniju otišla vrlo mlada, Alini prilagodba na okolinu i jezik nije predstavljala veliki problem. Naime, udaljenost od Rogaške i njenog doma je samo 13 kilometara, pa taj kraj dobro poznaje. Roditelji su joj bili velika podrška, jer su i oni sami pohađali osnovnu i srednju školu u Sloveniji. Svi su bili veoma prijateljski nastrojeni i spremni pomoći, kaže.
Kako je od ranije razumjela slovenski, ali nije znala dobro govoriti, puno joj je koristilo to što je u đačkom domu stalno u kontaktu Slovencima i slovenskim jezikom, a škola je u prvom polugodištu organizirala i besplatni tečaj slovenskog za sve Hrvate iz razreda.
Alina, inače, prima stipendiju Steklarne Rogaška. S njom pokrije troškove đačkog doma i ostane joj za mjesečni đeparac, s tim da će tu stipendiju morati 'odraditi' u staklarni.
- Meni osobno to nije bio ključni faktor upisa u taj smjer, prvenstveno sam se vodila umjetničkom crtom. No, pomogla je da razvijem osjećaj samostalnosti i budem sigurna u to da me čeka posao, koji je danas toliko teško pronaći – priča. I već sada zna da ide i na fakultet.
- Odabrala sam Ekonomsko poslovni fakultet u Mariboru, jer posluje sa Steklarnom Rogaška. Mislim da je to odlična prilika da ostanem u staklarstvu, a steknem višu razinu obrazovanja i znanja na području poslovnog svijeta. Dobro je i to što Steklarna Rogaška potiče da se mladi obrazuju i tako daju svoj doprinos njenom razvoju – ističe Alina.
Općenito joj se čini da mladi u Sloveniji imaju više prilika za napredovanje. Tako u njenoj školi profesori učenike stalno guraju naprijed i potiču da daju 110 posto od sebe te da rade stvari sa srcem, a ne samo zato jer se to mora.
- Živim u Luki Poljanskoj u općini Zagorska Sela. U mojoj općini nema puno potencijala za mlade, mala smo općina pa možda zato. Tako se puno mladih odlučuje za obrazovanje ili rad u Sloveniji. Rogaška Slatina pruža puno mogućnosti za druženje mladih i sport. Imaju npr. odličnu košarkašku ekipu, karate, odbojku, glazbenu školu i razne udruge mladih.
Puno pažnje posvećuju razvoju i napretku mladih. Mislim da stvarno razumiju činjenicu da ostaje svijet na mladima i da treba poticati razvoj mladih i dati im veliki spektar mogućnosti – priča maturantica.
Pitate li je, pak, za najdraži predmet od stakla koji je dosad izradila, ne može odlučiti.
- Kod izrade svakog predmeta vodim se po načelu da ga usavršavam toliko dugo dok nisam ponosna na njega. Svaki predmet je unikat i plod mašte i zato doista mogu biti ponosna na sve njih – zaključuje.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
