Promjena u prehrani ključna je za borbu protiv pretilosti i klimatskih promjena, smatra Eric Lambin, član skupine glavnih znanstvenih savjetnika Europske komisije
ODRŽIVA HRANA
Mijenjajmo navike: Biljna hrana bolja je za zdravlje i naš okoliš
Ljudsko zdravlje neodvojivo je povezano s hranom i okolišem. Svijet, uključujući Europu, suočava se s hitnim situacijama na sve tri fronte. Sadašnji sustav prehrane šteti zdravlju ljudi te pridonosi pretilosti i uništava okoliš, između ostalog, uzrokuje emisije stakleničkih plinova i gubitak bioraznolikosti.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:52
S obzirom na visoke uloge i izazove, časopis Horizon planira seriju članaka od pet dijelova o „održivoj hrani” do kraja 2023. Cilj je istaknuti obećanja donošenja temeljnih poboljšanja u ovom području, uključujući istraživanja i inovacije.
Današnji početak serije postavlja pozornicu intervjuom s Ericom Lambinom, profesorom geografije i znanosti o održivosti na Université catholique de Louvain u Belgiji.
Lambin je također član Grupe glavnih znanstvenih savjetnika Europske komisije (GCSA), koja je u lipnju 2023. izradila znanstveno mišljenje pod naslovom „Prema održivoj potrošnji hrane“. Mišljenje je zatražila europska povjerenica za zdravlje i sigurnost hrane Stella Kyriakides.
Sljedeći članci u seriji bit će usmjereni na promjene u prehrani, urbane prehrambene sustave, mikrobiom i ulogu zakonodavstva.
1. Hrana, zdravlje i održivost povezani su tisućama godina. Zašto bi ljudi danas trebali obratiti posebnu pozornost na ovo područje?
Sada se suočavamo s javnozdravstvenom krizom, s raširenim problemima prekomjerne težine, pretilosti i pothranjenosti, i globalnom ekološkom krizom.
Danas stoka čini više od 14% emisija stakleničkih plinova koje uzrokuje čovjek, što je više od emisija svih svjetskih automobila i kamiona. Proizvodnja mesa, posebno govedine, izravno pokreće klimatske promjene emitiranjem metana, a neizravno pretvaranjem tropskih šuma u pašnjake i proizvodnju stočne hrane. Pretvorba šuma ne samo da povećava emisije, već uzrokuje i gubitak bioraznolikosti. Zamišljamo da su većina zelenih polja pokraj kojih prolazimo usjevi za prehranu ljudi, dok su zapravo dvije trećine svjetskog poljoprivrednog zemljišta pašnjaci, a 40 % svjetskog zemljišta za usjeve je za stočnu hranu.
Naše znanstveno mišljenje poziva na promjene na razini cijelog sustava kako bi se to ispravilo.
2. Što bi konkretno značio održiviji prehrambeni sustav?
Za većinu Europljana, prehrana bi se trebala više bazirati na biljnoj osnovi jer često sadrži previše mesa i mliječnih proizvoda, koji imaju mnogo veći utjecaj na okoliš od biljne hrane.
Za prelazak na zdraviju i održiviju prehranu preporučuje se unos više mahunarki, voća, povrća, orašastih plodova i sjemenki te manje mesa, osobito crvenog i prerađenog mesa, manje hrane bogate zasićenim masnoćama, soli i šećera, manje međuobroka slabe nutritivne kvalitete i manje ultraprerađene hrane, slatkih i alkoholnih pića.
Što se tiče hrane životinjskog podrijetla, trebali bismo dati prednost konzumaciji ribe i plodova mora iz održivih izvora.
Također moramo smanjiti bacanje hrane kako bismo smanjili nepotrebnu upotrebu resursa za uzgoj, žetvu, transport i pakiranje hrane koja završava na odlagalištima.
3. Koju ulogu može imati EU u osiguranje zdravije i zelenije hrane?
Znanstveno mišljenje preporučuje da se političke mjere usmjerene na promjenu ponašanja potrošača trebaju usredotočiti na cjelokupno „pehrambeno okruženje”. To je bilo gdje, gdje ljudi dobivaju, jedu i raspravljaju o svojoj hrani.
Stoga bi se političke mjere trebale odnositi ne samo na potrošače, već i na dobavljače hrane, proizvođače, distributere i trgovce. Nadležnosti potrebne za ubrzavanje prijelaza na održiviju i zdraviju prehranu raspoređene su na svim razinama upravljanja, od EU-a do država članica, regija i općina.
EU može dati smjernice, prilagoditi subvencije, razviti oznake, proširiti svoj trenutačni sustav određivanja cijena ugljika, između ostalog, i potaknuti države članice da djeluju na svojoj razini.
4. Što GCSA preporučuje u smislu djelovanja EU-a u ovom području?
EU bi trebala usvojiti kombinaciju komplementarnih politika koje se temelje na određivanju cijena, informacijama i regulativi.
Zdrava i održiva prehrana trebala bi biti najlakši i najpristupačniji izbor. Države članice EU-a trebale bi razmotriti nove poticaje uključujući niži porez na dodanu vrijednost na voće i povrće, kao i destimulativne mjere kao što su porezi na meso i šećer.
Pružanje pouzdanih informacija o utjecajima različite hrane na okoliš i zdravlje olakšava potrošačima donošenje zdravih i održivih odluka. Ovdje se radi o stvarima kao što su prehrambena pismenost, nacionalne prehrambene smjernice i naljepnice na prednjoj strani pakiranja.
Nove političke mjere također bi trebale učiniti zdravu i održivu prehranu dostupnijom i pristupačnijom. To znači, primjerice, istaknuti plasman zdravih proizvoda u maloprodajnim objektima.
5. Kakvu ulogu imaju znanstveni savjeti, uključujući GCSA, u donošenju politika?
Znanstveni savjeti podupiru donošenje politika utemeljenih na dokazima analizom znanstvenih otkrića o određenoj temi, temeljenih na visokokvalitetnoj znanosti.
Znanstveni savjetnici posrednici su između znanosti i politike. Moraju pokazati svoju pouzdanost slijedeći transparentan i nepristran proces analize dokaza. GCSA blisko surađuje s konzorcijem znanstvenog savjeta za politiku europskih akademija, skraćeno SAPEA. SAPEA okuplja multidisciplinarne skupine najboljih europskih stručnjaka o temama za koje Kolegij povjerenika traži savjete.
Što se tiče pitanja kao što su prehrambeni sustavi, za koje jaki interesi imaju utjecaj na donošenje politike, bitno je dati neovisne, znanstveno utemeljene preporuke.
6. Kako potrošači mogu pomoći u pokretanju promjena?
Potrošači mogu doprinijeti donošenjem dobro informiranih odluka o kupnji koje su u skladu s njihovim vrijednostima.
No, modeli promjene ponašanja prepoznaju da sama motivacija nije dovoljna za promjenu prehrane. Potrošači također trebaju imati sposobnost i priliku usvojiti nova ponašanja.
Na ponašanje potrošača utječu i osobni čimbenici, poput preferencija okusa, stavovi i znanje, te vanjski čimbenici, uglavnom cijena, informacije te društvene i kulturne norme.
Potrebno je razmotriti sve čimbenike. Otuda potreba za nizom različitih mjera usmjerenih na cjelokupno prehrambeno okruženje koje se međusobno nadopunjuju.
7. Kakva bi trebala biti ravnoteža između međunarodne i lokalne trgovine hranom?
Dokazi pokazuju da lokalno proizvedena hrana nije uvijek održivija od hrane uvezene iz inozemstva. Na primjer, neko povrće uzgojeno u Europi u staklenicima može upotrebljavati više energije nego povrće uzgojeno u Africi.
Ipak, kako bi promicala održivu potrošnju, EU bi trebala ograničiti uvoz prehrambenih proizvoda s mjesta gdje proizvodnja hrane uzrokuje veliku štetu okolišu, na primjer, hrana iz ekosustava bogatih bioraznolikošću i ugljikom, usjeva koji zahtijevaju puno vode proizvedenih u područjima s nedostatkom vode i plodovi mora dobiveni iz neodrživo upravljanih zaliha.
Neka od tih ograničenja već su obuhvaćena novim zakonodavstvom EU-a o proizvodima bez krčenja šuma.
8. Kako EU može pomoći da se prema malim poljoprivrednicima postupa pravedno?
Mala poljoprivredna gospodarstva možda će imati problema s prilagodbom novim propisima jer im možda nedostaje kapaciteta za ulaganje u nove prakse i proizvodne sustave.
No ipak, ona igraju ključnu ulogu u nekim europskim regijama u opskrbi hranom, održavanju kulturnih krajolika i održavanju ruralnih područja društveno atraktivnima.
Mali poljoprivrednici nisu uvijek tako dobro zastupljeni u političkim dijalozima s više dionika kao njihovi veliki pandani. Stoga bi nove političke mjere trebale predvidjeti moguće štetne učinke na mala poljoprivredna gospodarstva i trebale bi se pratiti i povremeno revidirati kako bi se osiguralo da nemaju neželjene posljedice.
9. Koji su glavni društveni i politički izazovi za promjene?
Kao u svakom procesu transformacije, postoji otpor interesnih skupina koje imaju koristi od statusa quo. Ključno je stvoriti okruženje koje svim dionicima omogućuje rad prema cilju zdrave i održive hrane.
Ovaj pristup također može pomoći u prevladavanju protivljenja onih koji profitiraju od trenutačnog sustava, uključujući neke velike organizacije iz privatnog sektora s moćnim glasovima. Na primjer, predstavnici prehrambene industrije imaju mnogo više resursa za obranu svog slučaja nego, recimo, buduće generacije, stvarajući tako neravnotežu u raspravi.
Organizacije civilnog društva imaju važnu ulogu u predstavljanju onih koji nemaju glasa.
10. Kakvu ulogu u svemu tome ima dobrobit životinja?
Dobrobit životinja ključna je etička dimenzija održivosti. Također je ključna za perspektivu „Jedno zdravlje” koja integrira zdravlje ljudi, životinja i okoliša.
Ljudi prelaze na biljnu prehranu zbog zdravlja, okoliša i/ili dobrobiti životinja. Sva tri motiva jednako su važna i usmjerena su prema istom smjeru: smanjenju potrošnje proizvoda životinjskog podrijetla i smanjenju intenzivnog uzgoja životinja.
To stvara priliku za tvrtke s fokusom na kvalitetne proizvode i visoke standarde dobrobiti životinja. Za politiku, porez na meso uobličen kao „namet za dobrobit životinja” mogao bi biti društveno prihvatljiviji od ekološkog poreza.
Autor UREDNIŠTVO ČASOPISA HORIZON
Više informacija
Ovaj je članak izvorno objavljen u časopisu Horizon, časopisu za istraživanje i inovacije EU-a.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
