ZLATKO HABRIC vlasnik je konja s kojima svakog Adventa u baroknoj kočiji vozi turiste oko Zrinjevca. Njegovi konji dresirani su da se ne boje automobila i tramvaja, ali i petardi
ADVENT NA ZRINJEVCU
Lipicanci Sokol i Javor prave su zvijezde Adventa u Zagrebu
Zlatko Habric na Adventu je svake godine, a svojom baroknom kočijom turiste vraća u neka prošla vremena. Njegovi konji, Sokol i Javor, posebni su ne samo zato što je riječ o hrvatskim lipicancima, već i zato što imaju vozačke dozvole.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:12
- Došao sam ovdje preko turističke zajednice i svake godine sam tu tako da sam već ušao u tradiciju Adventa. Ovi konji su bili jako mladi kad smo počeli tu raditi s njima i eto već su dosta ostarjeli. Mislim da je ovo već osma ili deveta godina Adventa. Ljudi su nas prepoznali i stalno dolaze. Sad sam imao posjetitelje iz Kanade, a redovito dolazi i jako puno turista iz susjednih država. Neki dan je došla grupa ljudi iz Celja koji ovamo dolaze samo kako bi se vozili kočijom. Dolaze i naši ljudi iz Splita, Dubrovnika... Ovo im je zanimljivo i kažu da se prvo dođu provozati kočijom, a tek onda idu u obilazak grada - ispričao nam je Habric.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
02:30
Ljudima je vožnja kočijom zanimljiva jer ne mogu to iskusiti bilo gdje. Posebnost obiteljske tradicije leži i u trudu koji je uložen u edukaciju te u svakodnevnu brigu o konjima.
- Naši konji su specijalno dresirani baš za ovu vrstu prometa, morali smo ići na edukaciju i polaganje ispita. Ja sam položio ispit za vožnju kočije u gradu, a konji su morali polagati ispit u Slavonskom Brodu da bi mogli uopće raditi ovakvu vrstu posla - govori Habric te dodaje kako je ispit potreban kako bi se provjerilo jesu li konji mirni u prometu.
- Konji su plahe životinje pa moraju biti dresirani za takve stvari, da se ne boje automobila, tramvaja i pucnjave petardi. Oni jesu dresirani no svaka životinja se ponekad boji - navodi Habric.
Iz tog razloga na Zrinjevcu su samo dva sata dnevno. Prije su kočijom vozili turiste po šetnici, no sad ima toliko ljudi da su se odlučili voziti po ulici kako bi izbjegli moguće opasne situacije.
- Reakcije ljudi su 90 posto pozitivne. Uvijek ima onih kojima je žao, no većina bi voljela da smo ovdje cijeli dan no mi to ne želimo, vožnje se nude otprilike od 18 do 20 sati tako da se i konji mogu odmoriti i najesti - naglašava Habric te dodaje kako ne dolaze na Zrinjevac ako je vani loše vrijeme.
Konji uživaju u vožnji i vole biti u gradu, a kad uzima opremu za izlazak ne mogu dočekati da izađu.
- Još jedan od razloga što nismo na Zrinjevcu cijeli dan je i to što konji ne žele mokriti u gradu. Pomokrili su se možda dva puta dok su bili mlađi - prisjeća se Habric te dodaje kako prepoznaje da žele ići kući kad gledaju u smjeru doma.
Ponosi se svojim konjima koji su i autohtona hrvatska vrsta, a svoje je nabavio u đakovačkoj ergeli kad su bili ždrijepci stari jednu i dvije godine, dok danas imaju oko deset godina. Ostavio im je imena koja im je dao prethodni vlasnik.
- S njima ima puno posla i troškovi održavanja su jako veliki, no ako ih se svakodnevno ne pere to se na njima odmah vidi. Imaju strašno jaku mokraću pa ako legnu u nju mora ih se oprati u što kraćem roku kako se ne bi pojavilo žutilo. Njihova dlaka je tako građena da u nju ulazi to žutilo i jako teško teško izlazi van - ističe Habric.
Konje pere svakog dana, no kaže kako ih nije problem oprati već osušiti.
- Kad ih operem oni su cijeli dan zamotani u deke jer jedino deka izvuče vlagu van. Deku se treba mijenjati dva do tri puta jer ona bude potpuno mokra. Nije problem osušiti dlaku, ali u poddlaci ostane voda i vlaga. Oni su se danas ujutro kupali u 7 sati, ja sam ga u 14 sati uspio osušiti, a još imam grijanu štalu tako da je unutra toplo. Danas postoje solariji za sušenje konja, ali jedan takav solarij dođe oko 50-60 tisuća kuna i ja si to ne mogu priuštiti. Onda stalno četkamo, koristimo sušila za kosu kako bi bili čisti - navodi Habric.
Ističe kako se misli baviti konjima dok ga god služi zdravlje jer ga rastužuje činjenica da gradska djeca ne viđaju konje često kao nekad, a nema ih ni u zoološkom vrtu. Posjeduje sedam konja koje dresira za svoje potrebe.
- Posebnu dresuru sam napravio s konjem koji se zove Oskar s kojim radim predstavu na Gornjem gradu, Tajne Griča, koja se prikazuje već osam godina. Svi moji konji nešto rade. Neki su u predstavama, neki u vožnji, neki u jahanju. Sad imamo i ponija u Maksimiru, on isto vozi baroknu kočiju, ali malu. Kod nas djeca dolaze na jahanje. To su veoma pitomi konji, s njima se radi kao s djecom. Povjerljivi su i u prometu i svugdje. Ne damo da ih svi dotiču, jako pazimo na njih i čuvamo ih - napominje Habric koji je na Zrinjevcu odjeven u kostim Djeda Božićnjaka, dok inače u vožnjama nosi baroknu odjeću i cilindar.
Njegov je otac započeo s poslom s kočijama još 1987. godine, za vrijeme Univerzijade. Tada su imali crne posavce, no budući da su oni teretni konji koji ne mogu dugo trčati, odlučili su nabaviti lipicance. Otkad je počeo raditi s konjima, gospodin Habric im na noge stavlja crvene bandaže zbog čega ljudi brinu jesu li ozlijeđeni, no riječ je samo o modnom detalju po kojima su prepoznatljivi.
- Nikad nisam imao nikakvih problema s njima. Redovito imaju veterinarske preglede i sve dozvole, redovno cijepljenje. Jednom godišnje obavezno dobivaju cjepiva protiv konjskih bolesti te im se vadi krv - navodi Habric.
Dodaje kako su to paradni konji i inače nemaju osobitih problema sa zdravljem. Straha od konkurencije nema već ističe kako bi volio kada bi bilo još kočijaša, ali i ljudi koji bi mu pomogli u radu.
- Danas bi bilo dobro biti konj. On nema da nema, ima što god hoće - zaključuje Habric te želi svima sretan Božić i Novu godinu.
Varaju i jako dobro skrivaju svoje afere: Ovi horoskopski znakovi ne znaju što je vjernost u vezi
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
