Ivica Kostelić: Bio sam dva puta u lavini i uspio sam se iskopati

Ivica Kostelić, nekadašnji svjetski sportaš i Olimpijac te sadašnji savjetnik hrvatske ženske alpske reprezentacije, ove zime pratit će tim, a ostalo vrijeme uživat će u svom omiljenom sportu. Freeride skijanje, otkrivanje novih netaknutih staza i boravak u prirodi njegov su omiljeni način života. No, da bi došao do toga, potrebno je i - penjanje sa skijama i štapovima koje objesi na ruksak.

Koja je vaša omiljena zimska aktivnost?

- Imam jedno super društvo freeridera s kojima sam se skompao i s kojima skijam te terene u okolici. Freeride nije posebno riskantan ako se ide s opremom.

Što sve spada u freeride opremu?

- Važno je imati lavinski primopredajnik i lavinski ruksak kad skijamo izvan uređenih i označenih staza. Taj ruksak ima air bag koji se napuhuje ako slučajno padneš u lavinu i opremu za traženje u lavini. Dakle to su lopatica, sonda, ono osnovno koje imaš uvijek sa sobom. Možeš još imati i nekakvu dodatnu opremu, no to je standard i bez toga ne bi smio ići skijati izvan skijaških staza. Iako se čini da je puno svega, sva ta brdska oprema je zapravo super lagana, ruksaci su to od 20 do 40 litara, u koje stane i sve ostalo što treba, kao što su rezervna odjeća, hrana i piće.

POGLEDAJTE VIDEO:

Kako dolazite do tih mjesta udaljenih od staza?

- Ako možemo koristiti žičaru, onda idemo njome, onda koristimo turno skije opet do kud možemo, a nakon toga kreće penjanje bez skija, njih i štapove zavežemo za ruksak. Ovisno kakav je teren, imaš dodatnu opremu, eventualno cepin ili dereze. Ili u rijetkim slučajevima nekakav konop ili pojas. Freeride je dosta velik pojam, neki ljudi koriste samo žičare, no ti su tereni prvi prerovani i nisu toliko atraktivni.

BRAVO, PROFESORE Ivica Kostelić prvak Mediterana na regati Palermo - Monte Carlo

Zašto je netaknuti snijeg najbolji?

- Kad govorimo o dubokom snijegu, on je najbolji kad je netaknut. Kad se preko jedne linije preskija deset ljudi, po nekom kuloaru koji je prostorno ograničen, tamo snijeg više nije dobar. Odnosno, nema tu kvalitetu kakvu je imao. I zato pokušavaš pronaći linije koje su netaknute. To je stvarno najveći gušt, skijati prvi ili među prvima u netaknutom snijegu.

Ima li tu velikog rizika?

- Tamo gdje je riskantna staza, uglavnom se penjemo. Bitno je barem djelomično poznavati teren, barem jedan od ekipe mora znati na čemu smo. Na freeride uvijek moraš ići s partnerom, osobom od povjerenja, radi sigurnosti. Jedan drugog pazimo, jer ako padne lavina i ti si sam, nitko te neće otkopati. To je osoba koja s tobom mora i trenirati, moraš ga dobro poznavati. Jer, ipak ideš na neko možda riskantno mjesto i zato vjeruješ toj osobi. Tko zna, možda će se dogoditi situacija da ćeš o toj osobi ovisiti u potpunosti. Držim se istih partnera, ne volim dovoditi ove ljude. Imam mali krug ljudi od povjerenja.

Skijate li ikad po utabanim stazama?

- Ne, osim kad idem s obitelji, tada je to druga priča. Idemo u Obertauern, a tamo idem i na freeride. To je glavni greben Alpa, prijevoj od 1600 metara i tu se uvijek iskrca velika količina snijega. Ili s juga ili sa sjevera, tamo uvijek nešto padne.

POSTAO PRVAK MEDITERANA Splićani priredili doček Ivici Kosteliću: Skijanje je kratki juriš, a jedrenje je maraton

Jeste li se ikad našli u opasnosti tijekom skijanja?

- Da, bio sam dva puta u lavini, kao dijete i kao junior, jer sam išao skijati van staze sam, no srećom sam se iskopao.

Što jedete tijekom takvih aktivnosti?

- Kad govorimo o boravku zimi na brdu, čitav dan, nema bolje hrane od špeka i češnjaka. To je hrana koja ti daje ogromnu energiju. Iako po nekim procedurama to ne bi trebala biti najzdravija hrana, no ne radi se o tome. Radi se o tome da ti mast daje najviše energije u omjeru na težinu. Kad je čovjek dugo na hladnoći, mora tijelu nekako dati veliku količinu energije. Kad sam bio na Greenlandu, trošio sam oko 8000 kalorija dnevno. Te kalorije ne možeš nadoknaditi nikakvim bananama, već moraš jest ogromnu količinu hrane koja je masna. A da bi dobio istu količinu energije iz nekih drugih izvora, na primjer iz ugljikohidrata, moraš puno više težine nositi sa sobom. To ti je jednostavna matematika, da nosiš manje težine, više energije, a to ti je mast. Tamo sam jeo ogromne količine mljevenog špeka, to mi je jedan od favorita.

Što mislite o junk foodu?

- Jedna dobra stvar, kaj ljudi uglavnom ne kuže, je da nije problem hrana, već nekretanje. Jer ti kad se krećeš i fizički radiš, a pogotovo ako se to sve događa na hladnoći, trošiš velike količine energije i pritom možeš pojesti ama baš što god hoćeš. Problem se javlja, dodaje, kad konzumiramo junk food, plus nekretanje, e to je loša kombinacija. A kad se vratim kući nakon čitavog dana na snijegu, nema mi bolje od graha sa zeljem ili neke slične visokokalorične hrane.

UOČI PREMIJERE 'TRANSATA' Ivica Kostelić i u redateljskim je vodama! 'Po prvi put sam radio sam! Janica? Ma super je ona!'

Što to znači kvalitetan doručak za aktivan dan?

- Za ujutro je super na primjer zobena kaša, ona ti daje energiju za cijeli dan, pogotovo ako je možeš ujutro pojesti toplu. I onda za dan, ako ideš na brdo, imaš energetske pločice, opet od zobi. One super održavaju energetski nivo tijela.

Kako održavate formu tijekom godine?

- Uvijek se mora biti u treningu, konstantno treba održavati fizičku spremu na neki način. Prije zimske sezone uvijek gledam da dođem fit na snijeg, osim klasičnih mojih sportova ubacim utege. Osim jedrenja volim i trčanje te biciklizam. Svi smo mi prirodno skloni kretanju, no to se danas pomalo zagubilo. Mislim da bismo se toga trebali sjetiti kad radimo s djecom.

VJEČNI AVANTURIST Kostelić snimio film o jedrenju preko oceana: 'Podrška obitelji? Supruga bi radije da sam doma'

Kako djecu naviknuti na sport i kretanje?

- Klinci su prirodno skloni kretanju, naginju ka tome, nije im to teško. Oni se vole kretati, samo ih je ovaj način života korumpirao. Smatram da im se treba puno dozvoliti, da sami istražuju, to njih zanima. Takvima ih je napravio ovaj sjedalački način, no ako je i okolina takva, klinci neće ispuniti svoje kapacitete. Još ako im svi govore pazi da se ne zmažeš, past ćeš i slično... mislim da klinci moraju i past i zmazat se. Tak da im se u nekim kontroliranim uvjetima treba pustiti na volju da se oni kreću, da se izražavaju kroz kretanje. Da su sputani što je manje moguće. Vole istraživat, gradit kućice, skloništa, penjati se po drveću. U svemu tome treba ih podržati.

Koje sportove vole vaša djeca?

- Dečki hoće samo nogomet, ali znaju i skijati, vozili su i utrke. No, svi skupa idemo stalno van u prirodu, svi vole kampiranje, to im je fora.

Koji su vam planovi za blisku budućnost?

- Imam dva filmska projekta koja bi htio napraviti ove godine, uključuju Obertauern i Hrvatsku. To puno ovisi i o tome kakve ćemo imati uvjete. Što se tiče jedrenja, nemam još konkretnih planova, no sigurno će to biti u dvoje ili solo.