Kočijom se zadnji put vlasnik provozao prije više od 45 godina, a kaže da je ne bi prodao čak ni za novi Mercedes jer je za njega njezina vrijednost neprocjenjiva
TRADICIJSKO BLAGO
Franjo restaurirao kočiju staru 106 godina: Ne bih je mijenjao čak ni za novi Mercedes
Franjo Sinjeri (73) iz Gole prije bi dao život nego kočiju, a zadnji put ju je vozio prije više od 45 godina.
POGLEDAJTE VIDEO: Ante Lešina obnavlja oldtimere
Pokretanje videa...
02:03
- Kočiju je izradio Ivan Ujlaki, stric moje majke, koji je u ono vrijeme prije stotinu i više godina bio stolar, ali ne obični. U njemu je bila umjetnička duša, i od svakoga komada drva napravio je predmet kojemu su se svi sumještani divili - priča nadahnuto Sinjeri.
Kočiju je najprije kupio zaljubljenik u starine iz Njemačke 1972. godine i smjestio je kod Franje u radionicu. Kad je Franjo vidio kočiju, pečat i gravuru s datumom izrade, odlučio ju je otkupiti od vlasnika, koji je u ono vrijeme obilazio Prekodravlje i kupovao slike, umjetnine i stare vrijedne predmete.
Franjo je rekao da je takva kočija u ono vrijeme kad ju je kupio koštala poput nacionalnog vozila Zastave 101, koju si nije svatko mogao priuštiti.
Kočija, za razliku od automobila, ima dulju tradiciju i u njoj su se gizdali plemići, vlastela i bogataši. Ipak je kočija, prema riječima vlasnika, klasa više od današnjeg automobila prestižne marke.
Franjo Sinjeri kočijom se zadnji put provezao prije gotovo pola stoljeća. Razlog vidi u tome što današnji konji nisu istrenirani da vuku kočiju koja ima drvene kotače i željezni obruč, koji je, za razliku od današnjih kotača sa zračnicom, dosta bučan i smatra da bi se konji uplašili te bi vožnja loše završila. Ne boji se on za sebe nego za kočiju.
Lijevani predmeti na sebi imaju otisak Ljevaonice iz Berlina i serijski broj 836. Uglavnom je sve ostalo napravljeno od drva. Najveći dio od divlje trešnje, koja daje poseban ton. Tu su jasen i akacije. Premazan je bezbojnim lakom, koji se tad zvao ševak. Receptura je nestala sa starim majstorima. Kočija ima siceve od goveđe kože, koja je tako tretirana da odolijeva zubu vremena. Punjeni su sijenom i nikad ono nije mijenjano. Bila su i dva fara naprijed, ali je netko lijevi otrgnuo i od tada Franjo razmišlja gdje da nabavi drugi.
U farove, koji su sprijeda i straga imali stakla, išla je svijeća od loja koja se palila noću kako bi vozilo bilo osvijetljeno.
Na rastanku nam je kazao da takvog majstora kao što je njegov daljnji rođak Ujlaki nema. Mi bismo dodali da ni zaljubljenika u starine i zanesenjaka u stare alate, jer ih ima punu radionicu, kao što je Franjo, nema u široj okolici.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
