Klinci uče iz primjera roditelja, pa neće biti pristojni i govoriti riječi poput ‘oprosti’ ako se roditelji ponašaju nepristojno, objašnjava psihoterapeut
KNJIGA DANA
Djeca ne razumiju zašto treba reći ‘molim’ ako vi to ne činite
Mrzim dječje riječi. Znate, one riječi poput ‘molim’ i ‘oprosti’. Zovem ih dječjim riječima jer ih moja sestra i ja stalno moramo koristiti, a naši roditelji nikad, prepričava u prvom licu dječju perspektivu profesor psihologije i psihoterapeut dr. Jaslin Salmon, autor knjige “Parenting: A Child’s Perspective”.
- Zašto mi uvijek kad nešto tražimo ili trebamo moramo reći ‘molim’, a kad smo zločesti moramo reći ‘oprosti’? Mama i tata rade milijun stvari koje mi ne volimo i koje nam se ne sviđaju, ali nam gotovo nikad ne kažu ‘oprosti’. I kad žele da nešto napravimo, nikad ne kažu ‘molim te’. Baš me zanima je li roditeljima jasno da mi učimo iz onoga što vidimo da oni rade, a ne iz onoga što kažu - kaže Salmon te savjetuje roditeljima da budu svjesni da djeca uče ono što doživljavaju i poput spužve upijaju ponašanja koja vide oko sebe te ih potom kopiraju.
- Roditelji se ponekad naljute i kazne nas. Katkad se sestra i ja smijemo jer nađemo nešto smiješno u tome. No tad nas roditelji još više kazne. Ponekad mi se čini da djeca nikad ne mogu pobijediti s roditeljima – govori autor i ističe kako ne razumije mnoge stvari koje roditelji rade.
- Ne volim kad je mama loše raspoložena jer mi tad ne dopušta da se igram u kadi, a to mi je baš zabavno. Jutros sam je pitao mogu li se igrati i rekla je ne. Kad sam je pitao zašto, odgovorila je kako ima puno posla i ne može biti sa mnom dok se ja igram u kadi. Odvratio sam joj kako sam već velik i da ne mora ostati sa mnom. Malo je promislila o tome i dopustila mi da se ostanem igrati sam. Sviđa mi se što me zna saslušati i dobro promisli o mojim riječima prije nego što mi nešto dopusti ili zabrani – ističe autor.
Kroz mnoge životne situacije, pisane vrlo jednostavnim jezikom, u prvom licu, Salmon približava situacije koje je doživio svaki roditelj, ali na njih u datom trenutku možda nije znao ispravno reagirati.
- Imam zeca. Ponekad me naljuti pa ga udarim. Roditelji se tad naljute na mene i kažu mi da sam zločest. Ne razumijem to. Oni mene znaju udariti pa se ne smatraju zločestima. A ako oni to rade, onda to mora biti dobar način za rješavanje problema, zar ne – pita se autor. Time pokušava objasniti roditeljima kako djeca uče od njih i često će kopirati njihova ponašanja. Djeci je nelogično da se roditelji naljute na njih ako rade nešto što su od njih vidjeli i što je njima dopušteno. Autor zato savjetuje da roditelji obrate pozornost na to.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
