Ljubitelji self-help literature, u utorak će, u okviru Festivala svjetske književnosti još jednom moći uživati u druženju s argentinskim gestalt psihoterapeutom i autorom, Jorgeom Bucayom (70)
Danas nije problem u partneru već u potrazi za onim idealnim
Ovoga puta Jorge Bucay dolazi u sklopu sedmog Festivala svjetske književnosti, koji u Zagrebu traje od 8. - 14. 9. 2019. Popularni Argentinac u utorak će predstaviti i svoju novu knjigu 'Klasične priče da se bolje upoznaš', u kojoj čitatelje na novi način vraća u svijet bajki – od Odisejevih pustolovina, Ružnog pačića, Crvenkapice i Trnoružice, pa sve do Pinocchija i Male sirene – kako bi kroz njih došli do skrivenih kutaka svoje osobnosti.
Svi koji žele mogu doći na predstavljanje knjige i na ugodan razgovor s autorom, u utorak, u Velikoj dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda, s početkom u 21 sat.
Jorge Bucay kao autor poznat je upravo po toplini, jednostavnom jeziku i pričama s kojima se svatko može poistovjetiti, što pokazuje i činjenica da su mu knjige prevedene na 24 svjetska jezika, a gostovanja uvijek okupe po nekoliko stotina posjetitelja. Tako je bilo i u Zagrebu, kad je u svibnju 2012. predstavio knjigu '20 koraka prema naprijed' i publiku oduševio neposrednošću i duhovitošću.
- Sve što sam proživio učinilo me onim što sam danas, a tako je i sa svim ljudima – govori Bucay koji je odrastao u siromašnoj obitelji u radničkoj četvrti Buenos Airesa. Zarađuje od 13 godine i, “blago” rečeno, često je mijenjao profesije. Bio je trgovački putnik koji je prodavao čarape, knjige, sportsku odjeću i osiguranja. Vozio je taksi. Radio je i kao skladištar, pa glumac i klaun na dječjim zabavama, te radijski voditelj, sve dok nije diplomirao na sveučilištu u Buenos Airesu i specijalizirao psihijatriju, a zatim Gestalt terapiju.
Zainteresirali su ga međuljudski odnosi i način rješavanja obrazaca ponašanja koji nas priječe da ostvarimo svoj puni potencijal.
Kao psihijatar i psihoterapeut isprva je radio u klinikama i ordinacijama, a onda je započeo s držanjem predavanja u knjižnicama, školama i kazalištima, sve dok nije dobio vlastitu emisiju na argentinskom radiju i televiziji.
Posljednjih godina intenzivno se posvetio pisanju, a jedna od najpoznatijih knjiga koju potpisuje je 'Voljeti se otvorenih očiju'. U njoj progovara o tome zašto je ljubav danas toliko drugačija nego u vrijeme naših djedova i baka i zašto imamo toliko problema s ostvarivanjem stabilnih i duljih veza te pomaže u tome da u ljubavnom odnosu prestanemo tražiti odgovore na ono što nam nedostaje.
Zaljubljeni se klanjaju nesavršenom Bogu, a ne pitaju se zašto. Dobro, zapitaju se na sekundu, ali zapravo ne žele znati, a problemi nastaju kad zaborave da je veza poput krhkog stola s tri noge koje se zovu ljubav, povjerenje i privlačnost. Važno je napomenuti da privlačnost nema pamćenje. Mora postojati u sadašnjosti jer se ne sjećate koliko ste partneru bili privlačni prije dvije godine, govori Jorge Bucay o jednoj od omiljenih tema - ljubavi.
- Nisam siguran da su naši djedovi i bake, čijim vezama se klanjamo, bili zadovoljniji od današnjih parova. No sreća prije nije bila bitna. Oni su radili što je društvo od njih zahtijevalo i po današnjim standardima prerano preminuli. Rano su se vjenčali i imali djecu, trošili se na poslovima i nastojali učiniti što su bolje mogli za druge... Mislili su da je to dovoljno, kazao je tada Bucay, objašnjavajući zašto je danas brakova sve manje, a rastava sve više.
Kako kaže, problem nije u pogrešnom odabiru partnera, nego u vječnoj potrazi za idealnim.
- Ljudi traže spasitelja ili sredstvo kojim će zadovoljiti potrebe, a trebali bi pridonositi ili zajednički graditi. Ne prave razliku između strasti i ljubavi, a to nisu iste stvari. Strast i zaljubljenost slabog su vijeka trajanja jer su to po prirodi kratkotrajne emocije. Za uspješnu vezu treba voljeti jer samo tako možemo sazrijevati što je neophodno kako bi dvoje ljudi bili sretni – kaže Bucay koji je na pitanje o mijenjanjima partnera citirao slavnu meksičku spisateljicu i novinarku Ángeles Mastrettu.
“Kada su žene živjele 45 godina, bio im je dovoljan samo jedan suprug, ali danas kad žive 80, potrebna su nam najmanje dva.”
- To što ona kaže je smiješno, pametno i istinito. Unatoč tome, moji roditelji su bili skupa 71 godinu i uvjeren sam da im je i to bilo premalo – rekao je Bucay koji smatra da se danas previše trči za nevažnim stvarima u životu, a pritom se zapostavljaju bitne.
Kaže da su ljubav i sloboda najvažnije stvari za koje se treba boriti. Na pitanje ima li nade za ljubav u ovom našem današnjem ubrzanom svijetu, odgovara protupitanje.
- Postoji li išta drugo osim ljubavi što nas može spasiti u ovom našem kaotičnom i ubrzanom svijetu? – kaže autor koji smatra da je zdrav pristup ljubavi samo ako smo iskreni, spremni prihvatiti rizik da ćemo možda i patiti, voljni prihvatiti razlike i sposobni graditi vezu. Autor ne savjetuje parovima raskid veze. Ipak, tu i tamo se nađu ljudi kojima ne može pomoći pronaći put.
- Traže od mene da im pomognem u rastavi pa to i učinim – rekao je autor koji ponekad od parova s kojima radi traži da mu napišu što im se svidjelo jedno kod drugoga. Na prijašnjem predavanju je rekao da ga obavezno muževi zovu noću jer ne znaju što će napisati.
- Za početak, odi spavati, odbrusim mu – rekao je Argentinac i poručio da nikad ne treba paničariti jer za sve ima lijeka.
- Ljubav i sloboda dvije su najvažnije stvari za koje se treba boriti, smatra slavni psihoterapeut, koji publiku potiče na razmišljanje i svojim naslovima 'Put suza', 'Put sreće', 'Put susreta' i 'Put samoovisnosti' te još jednim hitom: 'Ispričat ću ti priču'. Priča je u svim knjigama glavni alat kojim čitatelja smjesti u vrijeme i situaciju iz koje treba učiti i u kojoj može prepoznati ono što kod sebe treba mijenjati, razvijati ili istražiti.
U Hrvatskoj je dosta pažnje izazvala i njegova knjiga 'O roditeljima i djeci', u kojoj progovara o tome kako postaviti zdrave temelje na kojima ce dijete izrasti u zdravu osobu. Jedno od poglavlja, ono o tome koliko se roditelj treba žrtvovati u tom odnosu, kaže kako djeca ne žele i ne trebaju da se roditelji žrtvuju za njih, niti žele nositi takav teret na leđima.