Božidar (71) za rekord je istrčao 3600 stepenica: 'Ništa nisam vidio, bio sam kao paraliziran'

Kao dijete je bio invalid jer je rođen sa oštećenjima kralježnice i nogu. Nekoliko operacija tijekom odrastanja dovelo ga je do invalidskih kolica, a dalje je samo snagom svoje volje, ustrajnosti u vježbanju, hodanju, trčanju i sportu, uspio doći do potpunog oporavka. Danas ima 71 godinu i u srijedu navečer je postao svjetski rekorder u trčanju uz stepenice. Pretrčao je 240 katova i ukupno 3600 stepenica, u nevjerojatnih 1 sat i 27 minuta. 

Dugogodišnji atletičar Božidar Deodat Krešić iz Osijeka tako je potukao svjetski rekord postavljen u Chicagu gdje je mlađi trkač od njega prešao 208 katova/3120 stepenica u 1,37 minuta.

- Isplatio sam si posmrtnu pripomoć. Ako umrem doći će po mene. Lijes mi je osiguran, a nadam se besplatnom oglasu o smrti -rekao je u šali prije početka utrke Krešić kojega je u pothvatu pratio cijeli tim atletskih sudaca koji su mjerili vrijeme kao i kamera na glavi koja je snimala cijelu utrku. Ona je najavljena i verificirana od strane Svjetske towerruning asocijacije koja je, zbog fenomenalnog rezultata, osječkog trkača uvela među svojih sto najboljih trkača svijeta.

- Cijeli život trčim, minimalno četiri puta tjedno. Organizam mi je fit jer se i zdravo hranim, ne pušim, pazim na unos potrebnih vitamina i minerala. Kvalitetna prehrana je 50 posto treninga. Preferiram voće i povrće više od mesa. Genetika mi je sklona. Kada sam išao na pregled za srce doktori su bili iznenađeni veličinom mog srca, ne zato što je bolesno veliko nego je genetski veliko i zdravo. Navodno zbog toga mogu podnijeti sve te sportske napore - kaže Božidar koji se u natjecateljske atletske vode otisnuo sa svojih 50 godina života kada se prijavio na međunarodno prvenstvo u trčanju na pet kilometara.

NJEGOVI UNIKATNI RADOVI Hercegovački Viking: Prodajem sjekire od Austrije do Kanade

Okružen profesionalcima, on amater osvojio je prvo mjesto i postao prvak države. Do svoje 67 godine redovito je nastupao na domaćim i europskim prvenstvima.

- Uspio sam postaviti 14 državnih rekorda u svojim kategorijama. Do danas nisu oboreni. Najplodnije razdoblje mi je bilo kada sam ušao u kategoriju do 60 godina. Uspio sam se pojaviti na 30 rang lista top 10 trkača. Slijedom toga sam 2016. godine dospio na natjecanje za Guinnessovu knjigu rekorda u Budimpešti gdje sam trčao 400, 800, 3000 metara i štafetu 4x200 metara sa dečkima iz Zagreba. Pobijedio sam u svim kategorijama iako je između svake bilo samo pola sata razmaka. Pri kraju trčanja nisam gotovo ništa više vidio ni čuo; mrak mi je padao na oči, uopće nisam bio svjestan da sam prošao cilj - kaže. 

'GRAD U KOJEM SPAVAJU ANĐELI' Ljubav prema anđelima prerasla je u Muzej: Željko Prstec čuva više od 500 'svjetskih' anđela

- Liječnici su rekli da sam kolabirao. Na žalost, taj ludi Guinnessov rekord nije ušao u knjigu jer nisam imao za platiti 1500 eura, koliko je trebalo platiti suce i sve ostalo. Nisam znao da se to mora platiti. Pomalo se sramim tog rekorda zbog toga - prisjeća se Božidar dodajući kako je u to vrijeme nastupao kao član Hrvatske atletske veteranske udruge.

Iskušao se i u bacanju diska, koplja te posebne gire. Imao je uspjeha ali nije mu bilo odveć zanimljivo.

- Imao sam period zasićenja dok nisam čuo za ove luđake koji trče po stepenicama. To je izuzetno teška disciplina za srce i koljena. Ne preporučuje se ljudima moje dobi ali morao sam pokušati. Prijavio sam se prošle godine na tu utrku u Zagrepčanki. Organizator me prvo nije htio pustiti. Smatrao je da imam previše godina. No, završio sam je kao najbolji u svojoj kategoriji. To mi se svidjelo pa sam se godinu dana pripremao za ovu osječku utrku koju sam organizirao uz pomoć entuzijasta. U pripremama su mi pomogla dva najbolji trkača svijeta, iz Japana i Francuske, koji su mi davali savjete. Trčanje uz stepenice zapravo nema veze sa trčanjem, bolje se može opisati kao skakutanje. Francuz mi je otkrio tehniku koja ne umara. Trebalo mi je mjesec dana da ju savladam. Zbog nje sam sačuvao koljena - kaže Božidar dodajući kako je za ovaj sport iznimno važno biti i psihički i fizički istreniran.

- Prije 15 godina me je trkač iz Bugarske naučio kako se tijekom trčanja spojiti sa svojom psihom i postići fizički maksimum - dodaje ovaj vitalni 71-godišnjak.

Utrka je započela u 21 sat. Održala se u neboderu od 14 katova u kojem Božidar inače živi, na 13. katu. Unutra je bila sparina i zrak je bio težak no, svi su Božidarovi susjedi otvorili vrata svojih stanova kako bi on imao dovoljno kisika za izdržati utrku. To ga je ganulo. Pravila su nalagala da mu svaki uspon na jednom mora trajati 6,30 minuta, jer to je ritam trčanja.

- Trčao sam od podruma do samog kraja. Sa vrha sam se spuštao liftom, ali sam i u njemu trčao na mjestu kako se mišići ne bi opustili i ohladili. Ritam srca bio mi je oko 180. Ništa nisam vidio ni osjetio; stavio sam se u svoj film i samo gledao stepenice i noge. Kada sam se 15-ti puta popeo na zadnji kat,  htio sam ići još jedan krug ali u sljedećem koraku koljena i noge posve otkazali. Bio sam kao paraliziran. Da me nisu pridržali, pao bih. Nakon par minuta, kada se krvotok oporavio, bilo mi je bolje. Doveo sam se do toga da tijelo više ne može - opisuje Božidar ovu ludu utrku sa samim sobom koju je okončao rekordom. Mišići nogu oporavljaju se od uspona na 3600 stepenica. 

Dokumentacija o utrci i video snimak poslani su u svjetsku organizaciju Tower running World association.

- Priznali su mi rekord i nagradili me. Moju udrugu Tower Running Croatia association uvrstili su u dio asocijacije, ušao sam među 15 članova predsjedništva te u elitni klub 100 trkača svijeta i kao takvome će me pozivati na svjetske utrke i sponzorirati me. To me iznimno raduje jer znam da ću im kao vremešni trkač biti atraktivan za promidžbu ovog sporta - kaže oduševljeni Božidar ističući da u svijetu sporta ima samo 3 posto sportaša koji imaju 70 godina.

IMA KUPCE IZ CIJELOG SVIJETA Zagrepčanin izrađuje unikatne noževe: Za jedan mi trebaju i tri dana, a kupuju ih najviše žene

Božidar inače ima troje djece i dvoje unučadi ali se nitko od njih ne bavi aktivno sportom. Prošle godine je organizirao utrku neboderskih trkača nazvanu Osječanka 250 na kojoj su nastupili uglavnom mlađi sportaši pa je shvatio da je on u tom sportu raritet.