Silvio Hrnčir (37) akademski je kipar. Izrađuje nakit, ali njegova strast odvela ga je u drugom smjeru. Izrađuje noževe, a za samo jedan treba mu do četiri dana
IMA KUPCE IZ CIJELOG SVIJETA
Zagrepčanin izrađuje unikatne noževe: Za jedan mi trebaju i tri dana, a kupuju ih najviše žene
Akademski je kipar, izrađuje nakit i dio je stalnog postava Lapidariuma, 'ozbiljnog' mjesta za autorski nakit, no u zadnje ga se vrijeme najčešće može naći pokraj peći i uz nakovanj, s čekićem u ruci.
POGLEDAJTE VIDEO: 'Cijena je visoka, ali to su noževi za cijeli život'
Pokretanje videa...
01:20
Silvio Hrnčir (37) iz hobija je počeo izrađivati noževe, a sad mu je to postao biznis. Ima narudžbe iz cijelog svijeta, a oni koji, primjerice, naruče nož danas, mogu mu se nadati krajem rujna. Tolika je potražnja, ali ima nešto i u izradi.
- Treba mi barem tri-četiri dana za jedan nož. Mnogo je tu posla, nije da naručim negdje oblikovanog pa ga samo naoštrim i stavim držak. Ja noževe kujem, pa brusim, onda idu na kaljenje i na kraju na oštrenje. Mnogo je posla, ne laganog, ali i veliki gušt - objašnjava nam ovaj umjetnik.
Preko puta mirogojskih arkada smještena je radionica u kojoj kuje unikatne noževe. Dvije male prostorije izgledaju kao da su iz nekog prošlog vremena. Tu je peć, koju je sam napravio, nakovanj, brusilica, neizostavni čekić...
- Tu se osjećam najugodnije. Uživam radeći te noževe, iako me puno zaokupljaju jer sam perfekcionist - kaže Hrnčir.
Njegova je to oaza u kojoj ima sve. S plemenitim tekućinama ponudio nas je s vrata, izbor je dosta dobar, a kad treba ima se štošta i za 'narezat'. U tim situacijama rajčicu reže 'bez diranja', njegovi noževi bez problema izrežu ga na ploške. A sve je počelo - katanom.
- Ma još kao klinac bio sam fasciniran katanama. Kad smo se igrali drugi bi kao imali mačeve, a ja bih mahao katanom. Tako sam izradio i ovu svoju - pokazuje nam Silvio taj lijepi komad koji je napravio.
S velikim poštovanjem objašnjava kako se u Japanu katane rade barem šest mjeseci, neke i puno dulje, kako imaju po dvije tisuće slojeva čelika, a jednu u tom procesu izrađuje i po pet, šest majstora. Takvih kapaciteta ipak nema pa se bacio na noževe.
- Obiteljski prijatelj mi je Karlo Ban koji se time bavi cijeli život, on mi je i mentor i puno mi je pomogao. Prije sam dosta eksperimentirao s čelikom, a on se svaki drugačije ponaša pri obradi i onda, zapravo, moraš ispočetka učiti kako na njemu raditi. Sad mi iz Japana dolazi plavi čelik. Inače, prvi sam nož napravio od turpije, još ga čuvam - rekao je Hrnčir.
Iz fascinacije Japanom dolazi i ime njegovog brenda noževa, SHAATO. Prva dva slova su mu inicijali, dok ‘aato’ na japanskom znači umjetnost. Pokazuje nam pločicu koja izgleda malo veća i deblja od onih na kojima nam na kućnim vratima piše prezime. Iz toga kroz obradu nakon nekoliko dana napravi prekrasan nož. Navukao je kožnu pregaču, stavio masku na lice i uši i stavio tu pločicu u 'peć'. Kad se užarila, izvadio ju je i stavio na nakovanj te ritmično čekićem počeo oblikovati.
- Prije toga samo je malo izrežem, odnosno stanjim na onom dijelu na kojem će biti drška. Zagrijavam taj komad čelika na više od tisuću stupnjeva i počinjem s grubim oblikovanjem, da dobije konture kako će na kraju izgledati - objašnjava nam.
Kad završi s kovanjem, kreće 'normalizacija', odnosno zagrijavanje i hlađenje po nekoliko puta, pa ide na kaljenje, to se vrši u vodi ili ulju, na vrućini od 60 stupnjeva. Nakon toga ide 'popuštanje' noža, odnosno opet u peć na 150 stupnjeva, ovisno o obliku noža, kako bi iz krtog prešao u žilavo. Za kraj ide brušenje i oštrenje.
- Zbog drugačijeg kuta oštrenja, japanski su noževi puno oštriji od europskih ili zapadnjačkih. Japanski se bruse pod kutem od 12 do 15 stupnjeva, a ovi ostali od 25 do 35 - govori nam dok svojim nožem reže papir kao da ni ne postoji, prošao je bez ikakvog otpora. Sam izrađuje i drške, a voli iskoristiti sve što može, pa tako i komad drveta iz dvorišta. Izrađuje i posebne drvene korice.
- Drške radim s uzorcima, a volim močvarni hrast jer se lijepo obrađuje, a otporno je na vodu i vlagu. Dobar su orah i karipska jatoba, koje je jako tvrdo drvo - dodao je Hrnčir.
Ovisno o vrsti čelika, centimetar oštrice naplaćuje 100 ili 130 kuna. Cijena je visoka, ali je i kvaliteta, to je nož za cijeli život.
- Ipak je to ručni rad iz vrhunskog materijala. Zbog toga se s njim mora znati koristiti. ne smije se prati vrućom vodom, ići u suđericu ili ga držati s drugim noževima. Ako se reže nešto kiselo, poput limuna, odmah se mora prebrisati jer čelik odmah pocrni. ne smije ga se nikad ostaviti mokrog - dodao je Hrnčir.
Još jedna njegova posebnost je i novčić koji ide uz nož. I to ima svoje razloge.
- Nekad su kraljevi darovali noževe i tako najavljivali rat, pa se noževi u tradiciji ne daruju. No zato je tu kovanica, koju onda onaj koji je dobio nož vraća darivatelju i tako ga otkupljuje - dodao je Hrnčir.
Kupaca ne manjka, javljaju mu se iz cijelog svijeta. Zasad u liniji ima šest noževa, a popularni su i među kuharima.
- Jesu, imaju ih, ali rijetko ih oni direktno kupuju, uglavnom njihove žene ili djevojke uzimaju pa ih njima daju kad je neka prigoda - kaže Silvio.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
