Bizarni savjeti za odgoj djece iz 19. stoljeća: Ma kakvo voće, ako baš mora, neka gricka suhi kruh

Prema udžbeniku za higijenu autora Georgea Henryja Rohea iz 1890. godine, sve probavne tegobe kod djece javljale su se 'zbog konzumiranja orašastih plodova, bombona, pita, voćnih kolača i nadasve - kiselih krastavaca'. Autor je savjetovao roditeljima da svojim mališanima izbjegavaju davati marelice, breskve, šljive, grožđice i trešnje. 

POGLEDAJTE VIDEO o odgoju djece u Danskoj:

Pokretanje videa...

01:29

Razlika u vrtićkom odgoju u Danskoj i Hrvatskoj | Video: 24sata/pixsell

Zagovarala se 'hranjiva hrana' poput kaše, kruha i krumpira, ali tu hranu nisu smjeli posluživati ​​prevruću ili prehladnu. Svu hranu trebalo je posluživati ​​samo mlaku'. Međuobroci nisu bili preporuka, no 'ako je baš prijeko potrebno, djetetu treba dopustiti da gricka komadić suhog kruha'.

'Izbjegavajte bilo što zeleno'

Značajna tema među starinskim savjetima za roditelje bilo je izbjegavanje zelene hrane. Lydia Maria Childs u svojem vodiču 'The Mothers Book' iz 1831. godine piše 'dok mu rastu zubi, djetetu se ne smije dati ništa zeleno za grickanje'.

DOSTOJANSTVO DJETETA Japanski način discipliniranja djece: Razgovor nasamo je ključ

Pye Henry Chavasse tvrdio je da dijete nikada ne bi smjelo jesti bilo što što sadrži 'žute ili zelene pigmente' ili piti zeleni čaj. Govorio je kako 'zeleni čaj ljude čini nervoznima, a mladi posebno ne bi trebali znati što je to nervoza'.

Savjetovali su roditeljima neka dobro paze i na to da im djeca u usta ne stavljaju bilo što zelene boje, a to je u to vrijeme zapravo bio dobar savjet. Naime, u 19. stoljeću arsen se koristio za bojanje različitih predmeta u duboko zelenu boju. Bojama koje u sebi sadrže arsen u zeleno se bojalo sve, od tapeta i haljina do lažnih latica cvijeća. 

Djecu su smirivali opijumom i morfijem

Poseban sirup za smirivanje su često davali djeci kojoj su rasli zubi pa su bila nemirna. Utvrđeno je da su glavna dva sastojka 'Mrs. Winslow’s Soothing Syrup' (umirujućeg sirupa gospođe Winslow) bili morfij i alkohol. Ovaj se proizvod stavljao na tržište kao sredstvo za ublažavanje boli i proljeva, a 1868. godine objavljeni su podaci da se godišnje proda čak 1,5 milijuna boca.

Živa se, također, u to doba često koristila kao kućni lijek. William Horner je u svojem priručniku 'Kućna knjiga o zdravlju i medicini' (The Home Book of Health and Medicine) iz 1834. godine živu spominjao kao lijek za bilo koju bolest, ali je ipak savjetovao čitatelje da je koriste oprezno. Živa je tada bila čest sastojak mnogih patentnih lijekova 19. stoljeća, a najčešće se koristila u kremama protiv pjegica.

I opijum se nerijetko upotrebljavao kao vrsta 'čudotvornog lijeka' koji je mogao izliječiti bilo koju bolest. Opijum se prodavao kao sredstvo protiv bolova, ali roditelji su ga davali i svojim bebama te maloj djeci kad su željeli malo tišine ili kad su bila prehlađena. 

'Pazite da ne čitaju puno'

Prema savjetima za roditelje iz 19. stoljeća, čitanje nikako nije bila dobra zabava za djecu i 'tako ne bi trebala provoditi vrijeme'. 

Mladim djevojkama i mladićima su savjetovali da budu oprezni prilikom čitanja beletristike, jer se smatralo da previše stimulira njihov nerazvijeni mozak. Ovaj savjet je prvenstveno bio usmjeren na djevojčice jer se vjerovalo da bi ih romani, zabava i opera mogli prerano uvesti u pubertet. 

Britanski liječnik Edward J. Tilt je u svojem vodiču o očuvanju zdravlja žena u kritičnim životnim razdobljima (On the Preservations of the Health of Women at Critical Periods of Life) pisao kako će 'čitanje romantičnih izmišljotina previše stimulirati mlade djevojke', brinuo se da će zbog toga tražiti romantiku u stvarnom životu.

DA BUDU SRETNA I USPJEŠNA Razvoj samopouzdanja kod djece: 'Ti si moje prvo ogledalo, voljet ću sebe kako me ti voliš'

I dječacima se savjetovalo da ograniče količinu beletristike koju čitaju, iako je bilo prihvatljivije da oni to čitaju u odnosu na djevojčice. Čak su i učiteljima savjetovali neka pripaze kad je beletristika u pitanju uz objašnjenje: 'To je korijen slabosti ljudskog uma'.

Također, savjetovalo se roditeljima da djeci ne kupuju igračke, već bi ih mališani trebali sami izrađivati kako bi ispunili slobodno vrijeme. Doduše, to je savjet s kojim bi se mnogi moderni roditelji složili jer u današnje vrijeme djeca su toliko pretrpana igračkama da se često ne znaju sama zaigrati. 

Neke od starinskih ideja za igranje bili su izrada kolača od blata i rezanje papira u obliku lutkica ili nekih detalja iz prirode. 

Što kad djeca nisu bila poslušna?

'Naravno, ako djeca ne slušaju roditelje, trebala bi biti kažnjena'. Većina literature o roditeljskim savjetima iz 19. stoljeća promovirala je tjelesno kažnjavanje. 

U knjizi 'Nekoliko prijedloga majkama o upravljanju njihovom djecom' (A Few Suggestions to Mothers on the Management of Their Children) iz 1884. godine govorilo se majkama da je 'dobro staromodno bičevanje tankom, mekom, starom kožom ili papučom i dalje najbolji način kažnjavanja - samo pazite da ih ne udarate po ušima'.

Međutim, ako neki roditelji nisu bili skloni fizičkom kažnjavanju tog tipa, savjetovalo im se da 'djecu zavežu za stolac ako se loše ponašaju' ili neka ih 'zaliju hladnom vodom - bokal vode izliven na glavu dovoljan je da ih pokori', prenosi thevintagenews.com.