Pokazalo se da trenutačne tehnologije autonomne vožnje još uvijek imaju brojne mrtve kutove, ali tehnologije automatizirane vožnje postojano napreduju uz obećanje smanjenja prometnih nesreća
Autonomna vožnja izlazi iz sfere filmske znanstvene fantastike
Običan je dan u sjevernonjemačkom gradu Hamburgu, gdje se bezbrojni automobili kreću ulicama, a pješaci prelaze na raskrižjima. Usred sve te gužve, jedno vozilo vozi bez vozačevih ruku na upravljaču i nogu na papučicama.
Ovo nije neka riskantna vratolomija, nego završni testovi tehnologije osmišljene projektom L3Pilot kojega financira Europska unija. U njemu su istraživači razvili i isprobali elektroniku za autonomnu vožnju na gradskim cestama i autocestama.
Stvarnost na cestama
„Vrlo je važno testirati automatizirana vozila u stvarnim uvjetima”, rekla je Aria Etemad, koordinatorica projekta L3Pilot i istraživačica za njemačkog proizvođača automobila Volkswagen. „Nije dovoljno samo ih pustiti da se voze u umjetnim okruženjima. Moramo vidjeti mogu li se nositi sa složenom i neurednom stvarnošću na cestama.”
Posljednjih je godina bilo dosta pompe oko autonomne vožnje. Američke tehnološke tvrtke kao što su Google i Uber uložile su milijarde u istraživanje, sljedeći znanstveno-fantastičnu viziju automobila koji prevozi ljude bez ljudskih vozača.
Ti su snovi povremeno bili prekinuti jer se pokazalo da je automatizirane automobile složenije dizajnirati no što se prije mislilo. Povremeno je bilo čak i tragičnih drama, poput smrti Amerikanke 2018. nakon što ju je udario autonomni testni automobil tvrtke Uber.
Unatoč tome, istraživači kao što je Etemad stvarno napreduju izvan svjetla reflektora. U sljedećih će se nekoliko godina na cestama diljem Europe vjerojatno pojaviti sve više vozila sa sve većim stupnjevima autonomije.
Nadamo se da će takvi automobili pomoći EU-u u postizanju cilja smanjenja smrtnih slučajeva u prometu na nultu stopu do 2050. s 19 900 od prošle godine. Brojke za 2021. godinu bilježe povećanje od 6 % u odnosu na 2020. godinu.
Kad bi 30 % vozila na autocestama koristilo tehnologije automatizirane vožnje, prometne bi se nesreće smanjile za gotovo 15 %, predviđa L3Pilot. Nadalje, automatizirani automobili obećavaju smanjenje prometnih gužvi (čineći cestovni prijevoz učinkovitijim) i smanjujući stresa vozača.
„Trebamo malo više vremena”, rekao je Etemad, koji sada koordinira prateći EU projekt pod nazivom Hi-Drive. „No, u bliskoj budućnosti sve će više automobila imati tehnologiju automatizirane vožnje.”
Prebacivanje u višu brzinu
Cijeli proces bit će evolucijski, s različitim razinama automatizacije u različitim modelima automobila u različitim fazama.
Postoji šest razina autonomije automobila u okviru zajedničkog rangiranja industrije. Nulta razina je standardni automobil bez automatizacije, dok peta razina predstavlja potpunu automatizaciju, odnosno vozilo koje može samostalno voziti u svim mogućim uvjetima.
Prva i druga razina već su stvarnost, s tim da prva sadrži prilagodljivi tempomat, a druga je proširena na pomoć u prometnim gužvama, prema Etemadu.
Neki postojeći automobili već sami upravljaju i koče, na primjer u relativno jednostavnim prometnim uvjetima poput autoceste ili u slučaju zastoja na cestama.
U određenim slučajevima, vozači čak mogu maknuti ruke s upravljača ili noge s papučica još uvijek zadržavajući potpunu kontrolu (no moraju u svakom trenutku biti spremni za preuzimanje upravljanja). Podaci koji dolaze od senzora i kamera ugrađenih u automobil unose se u softverski sustav koji često upotrebljava umjetnu inteligenciju za donošenje odluka o vožnji.
Proizvođači automobila sada pokušavaju proširiti autonomiju na treću razinu.
„To je kao druga razina, ali na trećoj razini vozač može obavljati sporedne aktivnosti”, rekao je Etemad. „Mogao bi, na primjer, pogledati video. Tek kada sustav to zatraži, vozač bi trebao preuzeti upravljanje.”
Signali korisnika
David Ertl iz Europskog ureda Međunarodne automobilističke federacije (FIA) kaže da sami vozači daju podatke o svom entuzijazmu i skepticizmu o cijelom ovom pothvatu, što dodatno povećava uloge ovog istraživanja.
„Potencijalno bi mogle postojati jasne koristi za korisnike automobila, poput poboljšane sigurnosti na cestama”, rekao je. „No, i dalje nisu sigurni koliko je automatizirana vožnja zaista sigurna.”
FIA je bila partner u projektima L3Pilot i Hi-Drive, zastupajući interese vozača.
Sigurnost i povjerenje u konačnici će ovisiti ne samo o tehnologiji, već i o pružanju vozačima dovoljno informacija o automatiziranim funkcijama. Ispiti za vozačku dozvolu u budućnosti bi trebali uključivati obuku o automatiziranoj vožnji, kaže Ertl.
Prijelaz s druge razine na treću velik je korak. Automatizirani sustavi moraju biti dovoljno sigurni kako bi omogućili vozačima da svoju pozornost usmjere negdje drugdje.
Testovi projekta L3Pilot uključivali su ukupno 750 osoba koje su djelovale ili kao vozači koji su nadgledali operacije ili kao putnici u sedam zemalja uključujući Njemačku, Italiju i Švedsku, prema Etemadu.
U eksperimentima je automobil vozio sam dok je obučeni vozač sjedio za upravljačem i preuzimao upravljanje kad god je to bilo potrebno, rekao je.
Mrtvi kutovi
Pokazalo se da trenutačne tehnologije autonomne vožnje još uvijek imaju brojne mrtve kutove.
Na primjer, kada se automatizirani automobil približio nekim radovima na cesti, nije mogao shvatiti što treba učiniti i prebaci je upravljanje na vozača. Niz izazova poput ovog sada se rješava u projektu Hi-Drive, koji traje do sredine 2025. godine.
„Surađujemo s vlasnicima infrastrukture kako bismo znali gdje su radovi na cesti i kako izgledaju”, rekao je Etemad. „Te se informacije prenose u vozilo, što mu omogućuje da se ono bolje pripremi za njih.”
Ovakve neočekivane situacije na cesti među glavnim su preprekama razvoju autonomnih automobila.
„Zbog toga mnogi proizvođači oklijevaju staviti ove sustave na tržište”, rekao je Etemad. „Morate razmišljati o svim mogućim situacijama koje vaš automobil treba odraditi. A to nije jednostavno.”
Veće ambicije
Za još više razine autonomije bit će potrebno više strpljenja.
„Četvrta razina mogla bi stići na tržište kao robotski taksi ili autobus”, rekao je Etemad. „Vrlo su autonomni, no brzine pri kojima rade su niske, a relacije na kojima voze dobro su definirane. Prilično sam siguran da ćemo ih prije kraja ovog desetljeća vidjeti na gradskim cestama.”
Što je s petom razinom koja uključuje autonomnu vožnju svugdje, od malih ruralnih cesta i autocesta do gradskih središta? Može li to biti pusti san kojem je suđeno da ostane u području znanstvene fantastike?
Etemad misli da je upravo tako. Kaže da bi ti troškovi u bliskoj budućnosti bili previsoki i za tehnologiju automobila i za potrebnu infrastrukturu kao što su senzori koji mogu informirati vozilo što se događa na cesti.
„To jednostavno nije priuštivo”, rekao je Etemad. „S našim trenutačnim znanjem i tehnologijom, trebali bismo se usredotočiti na treću i četvrtu razinu jer u njima leži pravi potencijal.”
Istraživanja u ovom članku financira EU. Ovaj je materijal izvorno objavljen u časopisu Horizon, časopisu za istraživanje i inovacije EU-a.
4. EUROPSKA KONFERENCIJA O POVEZANOJ I AUTOMATIZIRANOJ VOŽNJI (EUCAD2023)
Od 3. do 4. svibnja 2023. u Bruxellesu će se održati 4. europska konferencija o povezanoj i automatiziranoj vožnji (EUCAD2023).
Konferencija je dio ambicije Europske komisije da naš prometni sustav učini pametnijim, sigurnijim, održivijim i otpornijim, upotrebom automatizacije i digitalizacije u skladu s našim europskim klimatskim ciljevima.
EUCAD2023 okupit će političke čelnike iz Europske komisije i država članica s europskim i međunarodnim visokim predstavnicima industrije, akademske zajednice i tijela nadležnih za ceste kako bi raspravili jesu li naša društva spremna za implementaciju pametnih, uključivih i održivih rješenja mobilnosti.
Istraživanja u ovom članku financira EU. Ovaj je materijal izvorno objavljen u časopisu Horizon, časopisu za istraživanje i inovacije EU-a.
Više informacija
Ako želite znati više, slijedite poveznice u nastavku.