Napredne tehnike za analizu svitaka s Mrtvog mora i istočnjačkih papirusa otkrivaju živopisne tajne o svakodnevnom životu u drevnom svijetu
NEVIDLJIVE RUKE
Analizom rukopisa na svicima otkrivene multikulturalne tajne te višejezičnost drevnog svijeta
Prije otprilike 2100 godina, judejski pisar vješto je okretao olovku kako bi utapkao posljednje poteze crne tinte na komad pergamenta.
POGLEDAJTE VIDEO: Noina Arka
Pokretanje videa...
01:00
Njegovo djelo, prijepis biblijske Knjige proroka Izaije iz Staroga zavjeta, uskoro će biti dovršen u obliku svitka dugog sedam metara. No, je li dovršavao svoj ili tuđi posao?
Premda su svitci s Mrtvog mora otkriveni prije više od 70 godina, sofisticirane računalne tehnike sada otkrivaju nevidljive ruke koje su napisale poznate tekstove, a profesor Mladen Popović sa Sveučilišta u Groningenu misli da zna odgovor.
- Moja je jednostavna ideja bila upotrijebiti paleografiju, njihov rukopis - rekao je.
Paleografija je znanstveno proučavanje drevnih rukopisnih tekstova. Cilj paleografa je identificirati mjesto i vrijeme pisanja. Tekstovi dolaze na pergamentu, ali također i na keramici, metalu, tkanini, pa čak i u obliku grafita koji su otkriveni na zidovima Pompeja.
Pokreti mišića
- Način na koji vi pišete, način na koji ja pišem, vrlo je specifičan za osobu. To su vaši pokreti mišića i vrlo su individualni - kaže prof. Popović.
Radeći sa stručnjakom za umjetnu inteligenciju (AI) prof. Lambertom Schomakerom i drugim članovima tima u sklopu projekta HandsandBible koji se financira iz programa Obzor, razvio je nove računalne metode strojnog učenja za digitalnu analizu drevnog rukopisa.
- Ljepota tehnologije koju sada imamo je u tome što možete izraditi visoko spektralne slike i spustiti se na razinu piksela, a zatim napraviti razne vrste izračuna koje možete svesti na kretanje. Preko njihovog rukopisa možemo se, takoreći, rukovati s njima - kaže prof. Popović.
Istraživači su proveli jako puno sati mukotrpno prateći hebrejska slova kako bi naučili računalni model što je tinta, a što nije. Rezultati su bili 3D modeli tekstova rukopisa koji uključuju više od 5000 dimenzija izračuna.
Izaijin svitak
U laboratoriju u Nizozemskoj, Maruf Dhali, jedan od članova tima, bio je zbunjen rezultatima koje je davao računalni model.
Pokazao je da se, otprilike na pola teksta Izaijinog svitka, rukopis dovoljno promijenio da ukazuje da je pisanje preuzeo drugi pisar. Premda statistički značajno, vizualno je to bilo jedva vidljivo.
Istraživači su razmatrali druge mogućnosti. Je li možda promijenio pisaljku? Ili je možda prestao pisati i opet se prihvatio pisanja puno kasnije?
- Oni jako slično pišu, no najvjerojatnije objašnjenje je da zapravo postoje dva različita pisara. Jedan je pisar toliko dobar u oponašanju drugoga da se to, golim ljudskim okom, zapravo ne može vidjeti - rekao je prof. Popović.
Dok su znanstvenici ranije raspravljali o tome postoji li više pisaca Izaijinog svitka, ovo je bio prvi čvrsti dokaz da su ga napisala dva pisara.
Može li umjetna inteligencija pogriješiti? Manje vjerojatno, smatra prof. Popović.
- Ljudski paleograf, stručnjak, u puno je većoj mjeri crna kutija. Zapravo ne znamo što se događa u našim glavama. Naravno, imamo ovo stručno znanje, ali ne možemo objasniti sva naša paleografska razmišljanja - rekao je.
Upotrebom uvježbanog računala, kaže on, paleografi su izazvani da bolje objasne opažanja koja provode vizualnom provjerom.
Vremenski stroj
Sposobnost proučavanja rukopisa pojedinih pisara i njihovog povezivanja s različitim djelima otvara potpuno novi način za istraživače da sagledaju tekstove te da shvate njihovu kulturu pisara.
Na primjer, postoje dokazi da su neki pisari svitaka s Mrtvog mora tek učili pisati. Otkriven je pisar koji je pisao i hebrejske rukopise i aramejske (drevni jezik koji je bio lingua franca Bliskog istoka prije 2000 – 3000 godina), dajući istraživačima nove uvide u njihove jezične sposobnosti.
- Drugi je primjer kako mi gledamo na te pisare, postoji li i kod njih neka individualnost ili prostor za manevriranje? - kaže prof. Popović i dodaje: 'Vidimo da tu ima varijacija, tako da oni nisu bili samo ropski roboti koji su kopirali ono što im je rečeno da kopiraju.'
Ovim paleografskim pristupom, ti svici čak djeluju poput svojevrsnog vremeplova.
- Možemo vidjeti mali dio onoga što je bila kulturna evolucija koja je postala Biblija. To je ista vrsta pisarske kulture. Način na koji ovdje pišu bio je i način na koji su to radili dva do tri stoljeća prije - objasnio je.
Antički pisci
Profesorica Maria Chiara Scappaticcio također je upotrebljavala tekstove kako bi otkrila nove pojedinosti iz života drevnih ljudi.
Potječući iz doba kada je Rim kontrolirao Egipat između 30. godine prije nove ere i 641. godine nove ere, ona i njezin tim putovali su od Berkeleya do Berlina kako bi katalogizirali fragmentarne svitke papirusa koji sadrže latinicu, u sklopu projekta PLATINUM koji se financira iz programa Obzor.
Pročešljavali su papiruse koristeći tehnike poput ultraljubičaste fotografije. Na taj su način mogli otkriti nove tekstove, ali i bolje razumjeti značenje postojećih.
Fragmenti otkrivaju mnogo o svakodnevnom životu običnih ljudi, smatra prof. Scappaticcio.
Tim je radio na 'dokumentima između privatnih ljudi koji su posuđivali stvari, pismima između vojnika koji su tražili nove cipele itd.', rekla je.
Antički multikulturalizam
No, tekstovi su timu također pružili priliku da bolje shvati živote rimskih Egipćana i kako se njihov identitet miješao s rimskom kulturom tog vremena.
- Multikulturalizam i višejezičnost ključne su riječi naše stvarnosti. Bilo je to zapravo gotovo isto razmišljanje o antici, s nužnim napomenama zbog kronološke udaljenosti - kaže prof. Scappaticcio.
Istraživači su pronašli tekstove Eneide, latinskog epskog stiha koji je napisao Vergilije u kojem se veliča utemeljenje Rima, a koji se upotrebljavao u nastavi lokalnog jezika.
- U perifernim područjima Carstva, latinski je bio jezik moći. Rim je nametnuo svoju moć, a književnost je bila jedan od instrumenata kojim se to moglo učiniti - kaže ona.
Kroz svoje istraživanje, njezin je tim čak uspio otkriti prvi tekst koji prikazuje arapski transkribiran kao latinski, kao i književno djelo Seneke Starijeg (oca poznatijeg rimskog filozofa istog imena) za koje se smatralo da je potpuno izgubljeno.
Tim je u ovoj novoj studiji prikupio izniman broj tekstova.
- Godine 2023. objavit ćemo korpus od otprilike 1500 latinskih tekstova na papirusima -rekla je prof. Scappaticcio.
Prethodna zbirka, iz 1958. godine, sadržavala je svega 300 tekstova. Cilj je omogućiti širem krugu znanstvenika pristup latinskim djelima koja su napisana i koja su cirkulirala s rubova Rimskog Carstva.
- Nadam se da će to biti polazišna točka, upotreba ovog korpusa kao alata za istraživanje rimskog orijentalizma. Bilo je to otvoreno društvo i mnogo je aspekata protjecalo iz jedne kulture u drugu. Nije se toliko razlikovalo od današnjeg - rekla je.
Istraživanja u ovom članku financira Europsko istraživačko vijeće EU-a (ERC). Članak je izvorno objavljen u časopisu Horizon, časopisu za istraživanje i inovacije EU-a.
Više informacija o projektima programa Obzor možete pronaći na poveznicama u nastavku.
Autor: Ethan Bilby
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
