Ajatolah samopromocije i tip 'renesansnog (nad)čovjeka'

Prava američka priča. Malo tko zna proizvesti osobni brend, zapakirati ga i globalno prodati kao inteligentan, biznisu vičan Amerikanac naoružan najmoćnijim internetom današnjice: internetom. Ameri su, na kraju krajeva, patentirali koncept hodajuće samopromocije, žive dvonožne firme čije se ime razvija onako kako se razvijaju kultura i društvo, spremno upijajući trendove, ali i stvarajući nove asimilacijom i dogradnjom po putu. Tim Ferriss je upravo to. Ajatolah samopromocije, ali i onaj tip osobe za koji se prečesto koristi pojam “renesansni čovjek”, što vam u prijevodu pojednostavljenog vica s punicama znači onaj zet koji na obiteljskom ručku ne može konkretno odgovoriti na pitanje “čime se bavi u životu”. Nije ni žandar ni doktor. Pa odakle mu onda milijuni? 

A Tim Ferriss je, nakon što je prošao karijeru eksperimentalnoga kunića, investitora, govornika, internet-superstara i autora niza bestselera, nedavno iz vlastitog džepa izvadio dva milijuna dolara pa ih donirao za istraživanje ljekovitih osobina psilocibina. Za laike, to su vam one gljive od kojih ljudi “haluciniraju” - za šamane, sveta biljka koja nas veže s prirodom i paralelnim svjetovima, a za novi val mladih američkih investitora, golema prilika za rano ulaganje u razvoj učinkovitog lijeka za mnoge psihičke tegobe. Ferris je prije desetak godina proglašen jednim od najvažnijih “anđela investitora” u novom digitalnom biznisu - iako se ulaganjima ne bavi već godinama, njegovim su novcem, između ostalog, pokrenuti StumbleUpon, Evernote, Shopify i Uber. Nije svaka investicija bila zgoditak. Iako je 2013. u manje od sat vremena sakupio četvrt milijuna dolara za ulaganje u dostavljačku tvrtku Shyp, tvrtka je lani propala. Ali ne treba puno čuditi to što je Tim Ferriss prošao put od velikog imena Silicijske doline do reklamnog panoa za transformaciju imidža psihodelika na Zapadu 21. stoljeća - ako znamo da se zapravo proslavio ispitujući nekonvencionalne biokemijske metode na vlastitom tijelu.

“Četverosatno tijelo” (“The 4-Hour Body”) bila je njegova druga knjiga, objavljena 2010. Savjeti za prečice do lijepog tijela i zdravog života testirani na autorovu tijelu. Pa tko to ne želi?! U centru pažnje bila je dijeta sporih ugljikohidrata - skidanje 5 kilograma u 28 dana. Prava navlakuša. Iako se brendirala kroz novu vrstu prehrane, jer svi znamo da nova dijeta s novim imenom najbolje prodaje nove knjige, zahvat objavljenog materijala bio je puno širi: secirao se body building, otkrivalo kako brazilski oraščići podižu testosteron i očvršćuju muškarca za seksualne eskapade, pisalo o ledenim kupkama, disanju, snu, radnim navikama, masturbaciji… “Četverosatno tijelo” pustilo je pipke posvuda: voljeli su je i kritizirali od dvorana za borilačke vještine do menadžerskih ureda. Ali i kupovali: knjiga je debitirala na prvome mjestu New York Timesove liste bestselera i tamo ostala tri tjedna. Imala je dobro pripremljen teren. Ferrissovo knjiško putovanje počelo je tri godine ranije, kad je psihički i fizički slomljen od 14-satnih radnih dana u svojoj kompaniji sportskih dodataka prehrani BrainQUICKEN, odlučio otputovati na tri tjedna u Europu. Pa je nastavio putovati po Aziji i Južnoj Americi.

Radoholičar na produljenom godišnjem odmoru? Rezultat je nastanak poslovne self-help literature i priručnika za “lifestyle design”, knjige “Četverosatni radni tjedan” (“The 4-Hour Workweek”), početak literarnog putovanja popločanog strategijama za kreiranje osobnog, jedinstvenog i slobodnog životnog i poslovnog habitata. “Kako raditi da bismo živjeli a ne živjeti da bismo radili” - bila je to revolucionarna literatura za 2007. godinu, kad su blogeri, internetski biznis, rad s laptopa i mobitela krenuli u napad na konvencionalni uredski posao. Danas je to tema svakog drugog seminara/masterclassa/radionice koji iskaču u oglasima na Instagramu, ali tad je Ferriss bio pionir inovativnih savjeta o menadžmentu vremena, kontroli e-maila i outsourcingu. Ključ svega bio je “četverosatni” marketinški mamac - naivčine se na prvu navuku misleći da “4-hour” uistinu znači da će moći raditi četiri sata tjedno i kupiti kuću u San Franciscu (riječ je zapravo o simbolici za shortcut - čak ni autor ne tvrdi da je dovoljno četiri sata rada tjedno za život), a ostali dobiju pokoji korisni savjet za “dizajniranje” i automatizaciju svog poslovnog i privatnog života. Recimo, kako da se “autsorsani” Indijac brine o “svjetovnim trivijama” kao što su čestitke za godišnjice vaših ljubavnih veza, dok vam je mozak usredotočen na povećanje nula na bankovnom računu.

Rezultat: četiri godine provedene na bestseler listi The New York Timesa, više od 2 milijuna prodanih primjeraka na 40 jezika. Iako naizgled dva odvojena svijeta - knjiga o biznisu te knjiga o fitnessu i prehrani - oba su naslova vezana idejom učenja. Kad se Ferriss etablirao i profilirao kao “profesionalni diletant”, mogao je potpuno uroniti u primarni pokretač svog djelovanja: učenje ljudi kako učiti. Dekonstrukcija procesa učenja i svladavanja novih vještina u samoj je srži inovativnog self-helpa Ferrissova hodajućeg brenda: opsjednut idejom da postane nekonvencionalni učitelj, opravdao je titulu “edukacijskog aktivista” 2012., izdavanjem “Četverosatnoga kuhara” (“The 4-Hour Chef”). Protivnik je teorije Malcolma Gladwella koja kaže da je potrebno 10.000 sati za postizanje stručnosti (biti unutar 5 posto majstora) u bilo kojoj vještini - ako znaš dekonstruirati proces učenja, koristeći sve, od vježbi pamćenja do Paretova pravila (spoznaj ključnih 20 posto da bi kontrolirao ostalih 80), prečice se otvaraju same. Kako to izgleda kad se primijeni na jezik, pokazao je Ferriss, koji se školovao u Japanu i tečno govori japanski, a primjenom iste metode kojom je svladao osnove mandarinskog ili španjolskog jezika prihvatio se i speed-učenja kuhanja. Dok nas je u “Četverosatnom tijelu” pokušavao uvjeriti da je žderanje konzervirane hrane iz Walmarta super opcija, u “Četverosatnom kuharu” otkrio je čari kulinarstva, učeći prvo sebe, a onda i čitatelja kroz šareni betonski blok od knjižurine. 

“The 4-Hour Chef” velika je svaštara povezana motivom kuhanja i učenja svega i svačega, nešto kao katalog hipsterskog coola s receptima, uključujući vodiče za rezanje povrća, recenzije vatrenog oružja za lov i cjenike luksuznih teflonskih tava. Knjiga je bila No 1 na bestseler listama The New York Timesa, USA Today i Wall Street Journala, ali kako ju je objavio Amazon Publishing, Barnes & Noble, zajedno s nekim drugim velikim lancima knjižara, odlučili su je hladno bojkotirati. Ferriss je to mudro okrenuo u svoju propagandnu korist pa krenuo s nwwekonvencionalnom online promocijom. Poput, recimo, potpisivanja suradnje s BitTorentom - dijelovi knjige i izbačena poglavlja dijelili su se besplatno na torrentima, s odličnim učinkom; paket je skinut više od 300.000 puta u prvom tjednu, a zaintrigirao je ogroman komad te publike da kupi i fizičku kopiju Sve to vrijeme tim.blog je dizao posjećenost, brojio stotine milijuna klikova, razvijao aktivnu zajednicu i formirao ogromnu sljedbu. Logično je da se dogodio i podcast.

Danas, kad se čini da svaka konobarica iz prigradske birtije ima svoj podcast, valja se prisjetiti da je Ferriss svoj pokrenuo 2014. pa opet pametno iskoristio trenutak i tehnologiju: “The Tim Ferriss Show” postao je jedna od vodećih online emisija “opće prakse”. Gosti pristižu iz širokog bazena, sve od investitora i vlasnika start-upova do pop zvijezda i umjetnika - Neil Gaiman pričao je o kreativnosti, Jamie Foxx otkrivao fitness rutinu, Tony Robbins govorio je o svojim jutarnjim ritualima… Sve u skladu s idejom “dizajniranja života”: jutarnje rutine, meditacija, uspostava radnih navika, financijski menadžment i savjeti o “hakiranju” lifestylea protežu se kroz gotovo sve epizode. Upravo je kroz kompilaciju iskustva u podcastu intervjuiranih ljudi nastao materijal za dvije nove “edukacijske” knjige, dva opet temeljito drukčija bestselera samopomoći koja su u osnovi drugi napisali za Ferrissa: “Tools of Titans” (2016) i “Tribe of Mentors” (2017) pogledi su u životne navike uspješnih ljudi, sve zajedno oko 1000 stranica intervjua, savjeta, top lista i preporuka kulturnih ikona kao što je, recimo, jedan Arnold Schwarzenegger, koji je napisao predgovor za “Tools of Titans”.

Tim Ferriss je brend takvoga kapaciteta da ga nije zaobišla ni tradicionalna televizija - “The Tim Ferris Experiment” pojavio se 2013. na kabelskoj mreži HLN (u vlasništvu CNN-a), kao sinteza svih alata i tehnika koje smo pratili kroz blog i knjige - u showu koji su snimali autori Bourdainova “No Reservations”, Ferriss ima samo pet dana da uz pomoć mentora svlada neku vještinu i potom je primijeni u praksi. Prvi put u životu uhvatio se palica za bubnjeve, a primjenom svoje metode “brzog učenja” i vođen savjetima Stewarta Copelanda (bubnjar The Policea) za pet dana je nastupio pred koncertnom publikom. Nikad u životu nije učio filipinski jezik (tagalog). Uselio se kod filipinske obitelji pa za pet dana davao intervju na filipinskoj televiziji. Ferris se TV-a dočepao i prije vlastitog serijala o brzinskom učenju - krajem 2008. History Channel emitirao je dokumentarac “Trial by Fire”, u kojem Ferris u Japanu pokušava naučiti yabasume, drevnu vještinu korištenja luka i strijele na galopirajućem konju.

Prije dvije godine u svom talk showu “Fear{Less} with Tim Ferriss” radio je u osnovi isto što već radi sa svojim podcastom - samo za honorar The Audience Networka i pred studijskom publikom, razgovarajući s ikonama različitih pedigrea, od iluzionista Davida Blainea do komičara Billa Burra. I to nije sve. Godine 2005. s plesnom partnericom oborio je rekord u plesanju tanga, postavši prvi Amerikanac koji je razvalio natjecanje u Portugalu. Godinama vodi i “The Random Show”, podcast s najboljim prijateljem Kevinom Roseom, osnivačem news websitea Digg, investitorom u Twitter i Facebook i bivšim menadžerom Googlea. Ferris je 2013. objavio nekoliko tuđih audioknjiga pod etiketom Tim Ferriss Publishing, a usto aktivno promovira stoicizam, pa je tako izdao trodijelnu besplatnu digitalnu knjigu “The Tao of Seneca: Letters from a Stoic Master”. Financirao je i snimanje audioknjige Senekinih pisama. Nedavno je šokirao fanove kad je vratio avans koji je dobio za pisanje svoje nove knjige jer je od nje odustao negdje na pola puta. Ono najbolje što je istražio vezano za temu “kako reći NE” objavit će na svom blogu, a ideju za novu knjigu potražiti negdje drugdje. Kako sve to stigne? Uglavnom onda kad se ne bori sa svojim demonima.

U maničnom produktivcu krije se manični depresivac - kad je prije nekoliko godina javno otkrio da je na fakultetu ozbiljno planirao samoubojstvo, počeo se formirati i jedan drugi Tim Ferriss, koji je sve manje gledao na život kao na matematičku jednadžbu postignuća, a sve više… Pa nije da je usporio toliko da svako malo zastaje mirisati cvijeće nego sve više bira koje će cvijeće staviti pod nos. Povukao se iz investicija, zadnjih nekoliko godina više ne živi u Silicijskoj dolini, a onda je počeo ulagati u istraživanje gljiva, povezavši se s grupom sa sveučilišta Johns Hopkins, posvećenom istraživanju pozitivnih učinaka psilocibina na suzbijanje depresije i nikotinske ovisnosti. Kritičara ima manje nego followera, ali znaju biti glasni. Govore da mu je dijeta smeće, da otvoreno laže o svojim postignućima kao majstor marketinga i prodavač magle. Knjige su mu, kažu, ionako zbrzane kompilacije čovjeka koji trenutke korisnosti kombinira s potpunim lažima, a usto plaća za pozitivne recenzije na Amazonu. Jedno je sigurno: Tim Ferriss je genijalni američki trgovac koji već 15 godina prodaje ono što najbolje zna - samog sebe, ali u tom paketu mnoge zabavne i zanimljive komadiće znanja koje je poput hrčka sakupljao da bi ih prodao i podijelio.