Nekada su roditelji bili uvjereni da djeci ne treba pokazivati ljubav, vješalo ih se u kavezima kroz prozor, na zrak, bio je običaj mlatiti dijete i odgajati ga ulijevanjem straha u kosti...
BEBE SU HRANILI ŠPEKOM
12 bizarnih odgojnih metoda koje su obilježile stoljeće: 'Ne grlite i ne ljubite svoju djecu'
Možda vam se čini čudnim da bi netko djetetu od 6 mjeseci dao da jede slaninu, ili ga poticao da hoda, jer danas znamo zašto to nije dobro. No, i najčudniji oblici roditeljskog odgoja nekad su bili opće prihvaćeni i slijedilo ih puno ljudi, pa se zapravo činilo da je riječ o posve normalnim stvarima. Nerijetko su iza toga stajali i neki kvaziznanstvenici ili pogrešna vjerovanja, pa se činilo da u svemu tome ima i nekih temelja, piše portal Life Hacker.
POGLEDAJTE VIDEO odgoj djece u Danskoj:
Pokretanje videa...
01:29
Koliko god vam se vaši roditelji činili normalnima i modernima, velika je vjerojatnost da ste na svojoj koži doživjeli neke od najluđih ili najgorih roditeljskih pogrešaka. Provjerite: Donosimo 12 vrlo raširenih stilova roditeljstva koji su neko vrijeme bilo općeprihvaćeni u prošlom stoljeću, a danas znamo da su bili potpuni promašaj:
1. Izbjegavanje pokazivanja ljubavi i nježnosti prema djetetu
John Watson bio je prvi američki 'pop stručnjak' za roditeljstvo te gorljivi zagovornik biheviorizma, Objavljivao je vrlo popularne članke o razvoju i odgoju djece tijekom 1920-ih godina. U svojoj knjizi Psychological Care of the Infant and Child, Watson piše:
- Neka vaše ponašanje (prema djetetu, op. a.) uvijek bude objektivno i ljubazno, ali čvrsto. Nikada ih ne grlite i ne ljubite, nikada im ne dopustite da vam sjede u krilu. Ako morate, poljubite ih u čelo kad vam požele laku noć. Rukujte se s njima ujutro. Pomilujte ih po glavi ako su iznimno dobro obavili težak zadatak'.
Da budemo pošteni prema Watsonu, većina ostalih njegovih savjeta o roditeljstvu barem je donekle kompatibilna s prihvaćenim idejama o odgoju djece, ali očito je da je podcjenjivao ljubav, nježnost i privrženost.
Danas znamo da istraživanja pokazuju snažnu vezu između roditeljske ljubavi i uspjeha u svim aspektima života.
2. Inzistiranje na pravilnom držanju
Roditelji i stručnjaci 20-ih godina prošlog stoljeća su doista pretjerivali u poticanju dobrog držanja djeteta. Loše držanje smatralo se znakom moralne pokvarenosti, pa su se roditelji trudili tjerati djecu da stoje uspravno. Branili su igranje nekih igara, upisivali djecu na tečajeve držanja i stavljali im proteze koje su istezale leđa. Držanje se nekad čak uzimalo u obzir prilikom upisa na koledž.
3. Kavezi za bebe
Godine 1922. Emma Read podnijela je patentnu prijavu za 'prijenosni kavez za bebe'. U to se vrijeme svježi zrak smatrao ključnim za zdravlje djece - što je možda i razumljivo s obzirom na učestalost tuberkuloze - a kavezi za bebe dizajnirani su tako da su gradska djeca mogla biti na svježem zraku do mile volje, obješena u kavezu kroz prozor! Kavezi su postali prilično popularni, osobito u Londonu, no trend nije trajao dugo. Poremetilo ga je padanje bombi iz zraka tijekom Drugog svjetskog rata, pa porast broja automobila koji su zagađivali zrak, tako da je praksa ubrzo izumrla.
4. Tjelesno kažnjavanje
Još uvijek vjeruju oni da je u redu lupiti dijete 'po guzi', no praksa tjelesnog kažnjavanja dosegla je vrhunac 1930-ih godina. Bilo je to deset godina prije nego što je dr. Benjamin Spock u iznimno utjecajnoj knjizi The Common Sense Book of Baby and Child Care mlako savjetovao roditeljima da ipak malo rjeđe mlate svoju djecu. Tad je bilo gotovo općeprihvaćeno mišljenje bilo da je loše ne tući djecu. Od tada je u više navrata dokazano da je svako fizičko nasilje štetno za razvoj djeteta te ne funkcionira dobro kao sredstvo discipliniranja.
5. Navikavanje na 'kahlicu' odmah poslije rođenja
Bila je to moda 1930-ih godina: Davne 1932. godine američka vlada objavila je zdravstvenu knjižicu za njegu dojenčadi, koja je savjetovala majkama da počnu s uvježbavanjem sjedenja djeteta na toaletu samo nekoliko dana nakon rođenja. Navodno je učenje trebalo završiti nakon što dijete navrši osam mjeseci. Stara škola učenja na kahlicu imala je za cilj držati dojenčad na strogom rasporedu, ponavljanjem i upotrebom laksativa i čepića. Srećom, izum jednokratnih pelena sve je olakšao, pa prosječno dijete sada nauči pitati kad treba na toalet između druge i treće godine.
6. Gledanje na mokrenje u krevet kao na mentalnu bolest
Kao što je bihevioristička škola psihologije dovela do roditeljstva bez ljubavi i pretjeranog naglaska na raspored za bebe, Freudove psihoanalitičke teorije dovele su do masovnog društvenog nerazumijevanja mokrenja u krevet.
'Mokri li vaše dijete u krevet?' bilo je standardno pitanje u dječjim psihološkim procjenama, a smatralo se da bi odgovor mogao ukazivati na sociopatiju, sklonost nasilju i druge mentalne bolesti. Ali nije. Postoji određena korelacija između akutnog stresa i mokrenja u krevet kod djece, ali općenito se ne čini da će osobe koje mokre u krevet imati više problema u ponašanju nego njihovi vršnjaci sa suhim plahtama.
7. Hranjenje beba čvrstom hranom i kavom
Prevladavajući društveni trend u roditeljstvu 1960-ih temeljio se na otvorenom stilu dječjeg gurua, dr. Benjamina Spocka, no postojala je i popularna protustruja, kao što je primjer autoritarnog roditeljstva, koje je zagovarao pedijatar Walter W. Sackett, Jr.
U svojoj knjizi 'Bringing Up Baby' iz 1962. godine, Sackett savjetuje roditelje da ne hrane gladne, uplakane bebe i da ne dopuste bebama da vjeruju da 'imaju pravo na svu ljubav nauštrb dublje ljubavi koja je postojala između njegovih roditelja prije nego što su rođeni'. Štoviše, ustvrdio je kako, ako potomke budemo učili da očekuju da će im sve biti osigurano na zahtjev, moramo priznati mogućnost da sijemo sjeme socijalizma! No, najčudnije u svemu tome bio je pristup hrani: Sackett potiče roditelje da djecu brzo odviknu od majčinog mlijeka, tako što će ih hraniti žitaricama dva dana nakon rođenja, a zatim prijeći na slaninu i jaja do trećeg mjeseca starosti. Kad dijete napuni šest mjeseci, dotad bi već svako jutro trebalo piti kavu, tvrdio je.
8. Spavanje beba na trbuhu
Dr. Benjamin Spock učinio je mnogo dobrog za bebe i roditelje, ali jedna stvar koju je učinio bila je izuzetno loša: Spock je bio među prvim stručnjacima koji su bebama preporučili spavanje na trbuhu. Spockovo razmišljanje bilo je da ako beba koja spava na leđima povrati, mogla bi se ugušiti. Istina, ali spavanje na leđima također smanjuje vjerojatnost da će dojenčad umrijeti od sindroma iznenadne smrti dojenčadi. U vrijeme kad je on objavio svoju knjigu još se nije znalo ništa o tom sindromu.
9. Odbacivanje zaštite i sigurnosti
Stariji ljudi vole pričati o tome kako ih je to što su rasli 60-ih i 70-ih godina očeličilo. Hvale se kako je bilo zabavno voziti bicikl bez kacige, ili se spuštati niz snježnu planinu na dasci, no to uopće nije bilo zabavno. Ogroman broj djece ozlijedio se upravo vozeći bicikl, ili spuštajući se niz padinu. Nošenje kaciga i sigurnosnih pojaseva tako je jednostavno, a u velikoj mjeri smanjuje rizik od teških trauma.
10. Utjerivanje straha u kosti
Lako je zauzeti stav da su današnja djeca previše zaštićena, ali to se čini puno boljim od filozofije koja je vladala tijekom 1980-ih, kad se strah često koristio da bi se djecu umirilo i održalo nadzor nad njima. Umjesto rasprave utemeljene na argumentima o opasnosti upotrebe droga, djeci se govorilo: 'Droga će vam spržiti mozak', na primjer. Ako imate seks, umrijet ćete od AIDS-a. Ako pijete i vozite, umrijet ćete u prometnoj nesreći. Ako se drogirate, umrijet ćete od predoziranja... Ne postoji način da se doista utvrdi je li sve to 'palilo', no u mnogo slučajeva sigurno je izazivalo suprotan učinak.
11. Odgoj malih Einsteina
Tijekom 90-ih godina zavladalo je vjerovanje da je dovoljno dijete posjesti pred edukativne emisije na TV-u, ili mu ubaciti neki edukativan DVD, pa da se razvija njegova inteligencije. U međuvremenu se pokazalo da to, ne samo da ne razvija inteligenciju djeteta, nego vodi i tome da se poremeti razvoj jezika kod djeteta. Zbog toga su stručnjaci danas stava da dijete mlađe od 2 godine ne bi smjelo sjediti pred ekranima.
12. Helikopter roditelji
To su roditelji moderni u današnje vrijeme, kojima je normalno da se upliću baš u sve aspekte djetetovog života, čime sprječavaju učenja samostalnosti. Za djecu helikopter roditelja specifično je da imaju više emocionalnih problema i problema sa samoregulacijom u odnosu na druge vršnjake.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
