Petra radi posla ide i u mrtvačnicu: Našla sam dostojanstvo u tom činu

Možda zato što je tri i pol godine živjela u Hong Kongu, gradu čije je gospodarstvo jedno od onih koja najviše napreduju u svijetu ili možda zato što je odmalena gledala svoje radišne roditelje i pomagala im u obiteljskom obrtu, Petra Ledinski prije nekoliko godina napustila je siguran posao logopeda u školi i ušla u svijet poduzetništva, u kojem danas izrađuje personalizirani nakit. 

U mnogočemu je poduzetništvo drugačije od njezinog prijašnjeg radnog mjesta i, iako joj neke stvari nedostaju, kaže da nikad ne bi mijenjala svoju odluku, a ni ono što joj je prethodilo - preseljenje u Hong Kong.

- Nedostaje mi struktura koju sam imala na poslu, radno vrijeme i poslovni problemi koji ostaju nekako izvan doma. Kad radite od kuće, teško je odrediti granicu između poslovnih i privatnih obaveza, tu su kućanski poslovi koji se moraju obaviti, djeca sa svojim problemima i zahtjevima... Tako da posao često znam obavljati u noćnim satima, ali sve to ne predstavlja mi nikakav problem dokle god uživam u onome što radim - objašnjava nam Petra, koja se i dan danas s nostalgijom prisjeća života u Hong Kongu.

Život na Dalekom istoku

- Preselili smo se u Hong Kong jer je ondje moj suprug, inače profesionalni pilot, dobio posao. Meni je trebalo sigurno dobrih pola godine da se naviknem na njihovu klimu, ljude i kulturu, a djeci vjerojatno i manje jer su ondje odmah krenuli u školu. U Hong Kongu se rodilo i naše najmlađe dijete te, iako smo bili udaljeni gotovo 9000 kilometara od domovine, nismo se osjećali kao da smo otišli predaleko jer smo se družili s mnogim Hrvatima - opisala nam je svoje iskustvo.

To što su u ovom višemilijunskom gradu naišli na zajednicu Hrvata, nije nimalo iznenađujuće jer, kako svjedoči naša sugovornica, ondje živi vrlo mnogo stranaca, kojima je cijeli grad i prilagođen. Što se tiče domaćih ljudi, oni su vojnički orijentiran narod, nisu nimalo spontani i vrlo im je važan novac. A iako su vrlo ljubazni, među njima je istodobno vidljiva velika otuđenost. 

- Unutar obitelji zapravo su jako povezani. Rade po cijele dane, ali kada dođu doma, večera mora biti zajednička, a nakon toga slijedi druženje s djecom u parku, što zna biti čak i u 10 navečer. Međutim, na cesti, dok hodate, nema nikakve povezanosti, nitko ne gleda nikog pored sebe, jednostavno je prevelik broj ljudi i naviknuli su se samo se vezati za ljude unutar obitelji. Ako padnete na cesti, vjerujte mi da može proći sto ljudi i nitko vam neće pomoći ustati ili vas pitati kako ste - tvrdi Petra, kojoj je upravo u tom obiteljski orijentiranom gradu sinula ideja izrade nakita s trajnom uspomenom na voljene osobe, a prije svega djecu.

'Može jedna narukvica i franšiza?'

Naime, Petra se u Hong Kongu oduševila kad je otkrila nakit brenda Smallprint, na koji je moguće staviti izravan otisak prsta djeteta. Odmah je kupila narukvicu s otiscima prstiju svoje troje djece, ali nažalost, kad se vratila u Hrvatsku, taj personalizirani komad nakita joj je netragom nestao. Sa željom da naruči novu, Petra je posjetila stranicu brenda, nakon čega je kupila malo više od jedne narukvice.

- Odlučila sam kupiti franšizu - kaže kroz smijeh naša sugovornica i dodatno pojašnjava kako to nije bila brzopleta odluka nego je moralo proći nekoliko mjeseci premišljanja i vaganja prije nego što se upustila u taj pothvat.

- Smallprint je inače počeo u Velikoj Britaniji 2004. godine kao obiteljski biznis, a do danas je narastao na franšizu koja posluje u više od 20 zemalja u svijetu i ima sedamdesetak franšizera, s tim da ih u Europi ima najmanje. Od njih kupujem kompletan materijal za izradu privjesaka i gotov nakit. U ponudi imamo velik izbor narukvica, lančića, naušnica i privjesaka za ključeve, sve od kvalitetnog srebra, a svaki komad nakita na sebi može imati otisak prsta, dlana ili stopala, neki crtež ili kraću poruku - opisuje. 

Petra u poslovanju ima stalnu podršku vlasnika franšize, a s vremena na vrijeme izmjenjuje i poslovna iskustva s ostalim franšizerima u svijetu. 

Metoda uzimanja otiska prsta izravno na srebro, čime je Smallprint i počeo, zaštićen je proces za koji je potrebno proći edukaciju u Velikoj Britaniji. S obzirom na to da je Petra pokrenula Smallprint u Hrvatskoj u proljeće 2021. godine, u razdoblju najstrožih karantena, imala je online trening, koji je trajao nekoliko mjeseci. Osim izravnog uzimanja otiska na srebro, mogući su otisci prsta, dlana ili stopala koji se uzimaju posebnim priborom, kompjutorski se smanjuju i naknadno otiskuju na nakit.

Posao je vodi i u mrtvačnice

Iako su joj za sada najčešći kupci roditelji s malom djecom, ovaj je nakit moguće napraviti i s preminulim osobama. Zbog te je opcije Petra na početku svojeg poslovanja morala prevladati strah od odlaska u mrtvačnice.

- Zaista mi nije bilo jednostavno kad sam morala prvih nekoliko puta otići u mrtvačnicu i uzeti otisak preminule osobe, ali s vremenom sam se naviknula. Zapravo, pronašla sam neko dostojanstvo u tom činu i danas mi je čast biti u takvom trenutku s obitelji pokojnika, to više što znam koliko će im značiti trajna uspomena koju će nakon toga dobiti - kaže. 

Bez obzira na to čuva li nakit uspomenu na preminulu ili živuću voljenu osobu, svaki se kupac raznježi kad ugleda gotov proizvod. O tome koliko je to poseban osjećaj svjedoči činjenica da se Petra i danas sjeća trenutka u kojem je prvi put ugledala narukvicu s otiscima svoje djece.

5

Osjećaj za poduzetništvo obiteljska je crta

U ovom poslu veseli je i kad ima priliku izrađivati nakit u društvu kćeri jer je to uvelike podsjeća na vlastito djetinjstvo i vrijeme u kojem je ona jednako tako pomagala svojoj majci. 

- Moja je majka po struci profesorica kineziologije, ali je vrlo rano dala otkaz u školi, završila tečaj šivanja i otvorila obrt. Kao mala, znala sam dugo stajati uz nju, gledati je kako šiva i upijati njezinu kreativnost. I dan danas mi sašije sve što si zamislim, a ja svaki komad odjeće koji mi ne odgovara prekrojim na svoj način - objašnjava.

- Zato me izuzetno veseli kad mi kći želi pomoći u poslu i kad se zanima za to što radim, a moram istaknuti da je kreativnu crtu naslijedio i najstariji sin, koji se bavi glazbom. Najmlađi je za sada u nogometu, ali tko zna, možda i on jednog dana postane neki umjetnik. U današnje vrijeme ne postoje granice za njih, a čini se ni za nas, malo starije - poručuje ova nasmijana zagrebačka poduzetnica.