Od svemira do Norveške i Čilea: Evo kako je astrofizičarka iz Kaštel Sućurca ušla u ribarstvo
Postoji mnogo čimbenika koji utječu na razinu konzumacije ribe i ribljih proizvoda. Primjerice, količina uvoza i izvoza, broj dostupnih ribogojilišta, tradicija prehrane, ali i znanstvena postignuća. A jedno od takvih postignuća dolazi nam iz Dalmacije
Iako živimo na, prema mišljenju mnogih, najljepšem dijelu Mediterana i imamo priliku gotovo neposredno uživati u gastronomskim delicijama koje Jadran pruža, čini se da Hrvati ipak ne jedu dovoljno ribe i morskih plodova.
Uprava za ribarstvo Ministarstva poljoprivrede provela je istraživanje koje je pokazalo da je u Hrvatskoj 2021. godine neto ponuda proizvoda ribarstva i akvakulture iznosila 92.391 tonu, od čega je Hrvatima bilo dostupno 88.810 tona - gotovo 10.000 tona više nego u 2020. godini. U istoj je godini prosječna potrošnja takvih proizvoda iznosila je 22,90 kilograma po stanovniku, što je 3,6 kg više u odnosu na 2020. Međutim, usporedimo li taj podatak s, primjerice, Islandom, gdje je prosječna potrošnja ribe nevjerojatnih 91,19 kg po stanovniku, ili Portugalom (57,19 kg), čini se da je i dalje jedemo malo.
Inovacija koja štedi i čuva zdravlje
Neka od odličnih rješenja za još veći rast konzumacije te širu ponudu riba i morskih proizvoda nude i domaći znanstvenici. Tako je Ana Bedalov, astrofizičarka iz Kaštel Sućurca, sa svojim stručnim timom razvila softver temeljen na umjetnoj inteligenciji, machine learningu i algoritmu neuralnih mreža koji pomaže unaprijediti rad ribogojilišta.
Riječ je o softveru za analizu slika i videosadržaja u području akvakulture, pod nazivom KARMENstudio, koji, osim što štedi vrijeme i novac, čuva zdravlje te smanjuje utjecaj štetnih elemenata na ono što jedemo, u ovom slučaju ribu.
- S obzirom na to da nikad nisam imala veze s tim, mojem timu i meni trebalo je mnogo vremena da uđemo u taj svijet ribogojilišta, ali kad smo uspjeli definirati probleme s kojima se najčešće suočavaju i prilagoditi softver da radi upravo na tim poteškoćama, omogućili smo uzgajivačima godišnju uštedu od 20 do 30% - ističe naša sugovornica.
Njihov softver analizira 30 slika po sekundi videosnimaka podmorja te pomoću algoritma dijagnosticira je li kavez oštećen, koliko foulinga, odnosno bioobrasta se stvara, kako se ribe kreću, koje su uginule i slično, na temelju čega uzgajivači mogu pravodobno reagirati i, primjerice, prati kavez samo onda kad je to stvarno potrebno. Kako nam objašnjava Bedalov, kad kavez, to jest mreža, ima previše obrasta, riba ne dobiva dovoljno otopljenoga kisika, oboli i ugiba, ali rješenje nije ni u čestom pranju jer na taj se način oslobađa bakar, kojim uzgajivači premazuju mreže ne bi li fouling sporije rastao. A kad se oslobodi, bakar može zaglaviti u škrgama lososa, što nije zdravo ni za ribu ni za ljude, ili se istaložiti ispod kaveza te tako zatrovati okolno podmorje.
Najnaprednije rješenje za analizu akvakulture u svijetu
I dok ovi i slični problemi nisu ništa novo u sektoru uzgoja riba, način na koji se ti problemi rješavaju uz Anin softver jedinstveni su u svijetu. Prije su se snimke morale ručno pregledavati, oslanjajući se na ljudsku procjenu, a onda su se počeli razvijati softveri slični Aninu, ali uz jednu iznimku - svaki je bio posebno kreiran za isključivo jednu vrstu kamera.
- Naš se algoritam, za razliku od toga, vrlo brzo prilagođava različitim vrstama kamera za podvodno snimanje te prepoznaje probleme u skoro realnom vremenu. Zato mi i imamo najbolji softver, to jest najbolje rješenje za analizu akvakulture u svijetu - ističe Bedalov, čiju su inovativnu tehnologiju prvi imali prilike isprobati Norvežani.
- Imali smo sreće s prvim suradnicima, to jest partnerima u Norveškoj, jer je njihova industrija lososa jedna od najopremljenijih u svijetu. Čileanci također imaju dobro opremljenu industriju lososa, tako da smo i s njima počeli suradnju, a nedavno su nam se samoinicijativno javila i ribogojilišta iz Španjolske i iz Grčke. Razgovarali smo i s hrvatskim ribogojilištima te, iako su skoro svi zainteresirani, postoji, nažalost, mali jaz oko opreme - kaže naša sugovornica.
Hrvatska ima mnogo potencijala
Hrvatska su ribogojilišta, kako tvrdi Bedalov, za razliku od drugih u svijetu, značajno manja po kapacitetima i nisu toliko dobro opremljena, ali to je možda i prednost. Naime, prije pet-šest godina velike svjetske kompanije iz tog sektora okrenule su se kupnji razne visokotehnološke opreme, ali gotovo svima ta se investicija izjalovila jer su prekasno shvatili da je za nju potrebno dodatno obučiti mnogo inženjera i stručnjaka, koji bi popravljali tu opremu, rukovali njome i slično.
- I sva su ta velika ribogojilišta ubrzo uvidjela da je bolje i isplativije angažirati malu lokalnu firmu inženjera koja ima male flote robota i kamera kojima znaju upravljati. Sad postoji odlična prilika za hrvatska ribogojilišta da preskoče tu jednu fazu od pet godina u kojoj se trebaju uvjeriti da se ne isplati samostalno pokretati inženjerske radionice s robotima i kamerama nego da se pokrene to malo poduzetništvo visokoobrazovanih ljudi koji su u stanju pogoniti takvu tehnologiju - kaže.
KARMENstudio nema svoju flotu kamera - za sada - i upravo je to jedan od razloga zbog kojih su na početku poslovanja prvo odlučili okrenuti se svjetskom tržištu. Međutim, Bedalov vjeruje da nas još malo dijeli od toga da i domaća ribogojilišta naprave prve velike investicije u sferi kamera i obrade snimaka.
Baš poput Lego kockica
Zanimljivo je istaknuti da je naša sugovornica tehniku automatske analize slika i snimaka prvotno primjenjivala kad je radila kao astrofizičarka, a poslije ju je "posudila" čak i suprugu znanstveniku, koji se bavi istraživanjem sluha i auditornih neurona. U želji da mu pomogne i ubrza njegov proces analize, Ana je shvatila da u znanosti koja se bavi mikroskopijom nema dobrih komercijalnih rješenja za te automatske analize slika - i upravo je zbog te spoznaje nastao njezin startup. A u vrijeme lockdowna, kad je većina znanstvenih grupa prestala raditi, Ana i njezin tim od 11 zaposlenika pronašli su novu nišu u već spomenutoj akvakulturi.
U početnoj fazi rada, kad je tek pokrenula svoj startup KARMENsolution, iz kojeg su dodatno nastali specijalizirani ogranci KARMENscience, za primjenu u znanosti, te KARMENstudio, za primjenu u akvakulturi, naša nam sugovornica ističe kako ne bi uspjela bez podrške nekih ljudi i institucija.
- Bilo je tu puno koraka u kojima je svatko uskakao koliko god je mogao. Od mojeg privatnog ulaganja, ali i pomoći, što moralne što financijske, od rodbine i prijatelja, preko nesebičnog dijeljenja iskustva u otvaranju firmi na kojemu mogu zahvaliti Marku Kovaču, pa sve do nevjerojatne fleksibilnosti RBA banke. U zadnjih nekoliko godina RBA nam je puno pomogao jer, kad je god bio neki veći problem s likvidnošću u firmi, RBA nam je u tri ili četiri navrata izašao u susret s nekim kratkoročnim kreditom. Nekad se to moralo riješiti i u dva dana, a bankarice su uvijek bile tu, nešto bismo zakrpali i išli dalje. Zahvalni smo im što su toliko vjerovali u nas - objašnjava naša sugovornica.
Za kraj, Bedalov nam govori kako ne isključuje mogućnost primjene svoje startup ideje i u drugim industrijama.
- Kad smo krenuli raditi KARMENstudio kao platformu, napravili smo je tako da ne razvijamo za jedan problem sve ispočetka nego smo svoje skripte, algoritme i procese posložili poput Lego kockica. Mi ih, naime, možemo brzo rastaviti i sastaviti za neki drugi problem, bilo da je riječ o zvijezdama i planetima, mikroskopski sitnim stanicama, ribama i mrežama ili nečem desetom - zaključuje Bedalov.
