'Kroni kapitalizam u Hrvatskoj nije umro s padom Todorića i Kutle, još ga uvijek osjećamo'

Mostov saborski zastupnik Zvonimir Troskot je organizirao Okrugli „Kroni kapitalizam vs. slobodno tržište“ na kojem se raspravljalo i jesmo li zbog ortačkog kapitalizma na dnu EU prema ekonomskim pokazateljima i je li slobodno tržište rješenje da se izvučemo iz ralja korupcije, namještenih natječaja i rođačkih veza.

Gosti okruglog stola su bili konzultant Andrej Grubišić, direktor portala Arhivanalitika i ekonomski analitičar Velimir Šonje, profesorica Pravnog fakulteta Ružica Šimić Banović, direktor Emmezete Slobodan Školnik i poslovna savjetnica Diana Kobas Dešković.

Mostovo prioćenje sa zaključcima i detaljima rasprave, donosimo u nastavku.

Troskot je moderirao raspravu i govornicima postavljao pitanja vezana uz povijesni razvoj kroni kapitalizma, javnu upravu tzv. relacijski kroni kapitalizam, bankarski sektor u smislu pogodovanja bankama i poduzetništvo koje nije naslonjeno na državni aparat.

„U trenutku kada inflacija strelovito raste, kada je izvjesno da dolazi euro, kada je očit nedostatak energenata na tržištu i jasno je da svi očekuju dublju krizu, odlučili smo prvu u nizu rasprava o ekonomskim temama posvetiti pitanju suštine hrvatskog gospodarstva. Koliko nas koči kroni kapitalizam koji predstavlja bliske odnose političara i tvrtki, davanje posebnih povlastica odabranim poduzećima, državne intervencije, pa i poklanjanje cijelih državnih kompanija novostvorenim tajkunima? Kako napokon sasjeći hrvatski rođački kapitalizam, zapošljavanje preko veze ili namještanje javnih natječaja u javnoj upravi? Koliko je odgovorno društvo koje godinama glasa po principu „ti meni posao, ja tebi glas. Je li napokon došlo vrijeme za promjene?“, rekao je Troskot.

Andrej Grubišić je vezano za povezanost kroni kapitalizma s pretvorbom i privatizacijom 90-ih godina, rekao kako se ljudi kada im ponestane argumenata vrate na pretvorbu i privatizaciju kao jedini uzrok svim problemima, što ipak danas, 2022. godine, ne može uzeti kao jedini uzrok.

Velimir Šonje je istaknuo kako je po njemu kroni kapitalizam ipak rezerviran za oligarhijske sisteme tipa onog u Rusiji, a kod nas se u tu skupinu može uvrstiti Globus grupa Miroslava Kutle ili Agrokor Ivice Todorića. Ni on nije sklon staviti u isti koš kroni kapitalizam i privatizacije, jer su ih neke zemlje, poput Češke, dobro iskoristile i bolje prošle, a i kod nas je bilo pozitivnih primjera.

Slobodan Školnik pak naglašava da kroni ima dublje korijene od 90-ih, bio je prisutan i u socijalizmu i taj tradicijski mindset nije lako napustiti. S tim se složio i Šonje, dodavši da je nekada partija bila vlasnik, a mi smo u sličnom sistemu ostali do danas, jer je duboko ukorijenjen: „Država i dalje kontrolira 60 posto svih tokova u državi, privatni sektor se tu nešto snalazi koliko može, a između 50 i 75 posto BDP-a vezan je za državu.“

Troskot je postavio pitanje o moći države kao najvećeg naručitelja, najvećeg investitora i potpunog regulatora, što se ponajviše očituje u javnom sektoru i porezima.

Poduzetnica Kobas Dešković vezano za kroni kapitalizam u javnoj upravi istaknula je kako kao korisnica centraliziranih fondova iz EU surađuje s javnom upravom i vidi neefikasnost države, ali ističe da ima kompetentnih ljudi koji su jednako nezadovoljni kao i korisnici i oni su dobar kadar, koji nije došao preko veze, za razliku od onih s rođačkim vezama koje bi trebalo prije slanja na tržište rada, poslati na prekvalifikaciju. Istaknula je kako je u javnoj upravi očit jak animozitet prema „privatnicima“ na koje se gleda kao svojevrsne protivnike.  

Školnik je rekao da i vrapci znaju da je javni sektor u Hrvatskoj prenapuhan za ovako malu ekonomiju, a iako su reforme kod nas često korišten termin, bez njih neće biti ništa, a jasno je da ni jedna Vlada nema želje da se smanji javni sektor: „Radne snage nema i ja sam evo, u Emmezeti zaposlio radnike iz Nepala.“

Grubišić ističe da je osnovni problem u koncentraciji moći i pitanje je li nužno da država ima monopol nad zdravstvenim i mirovinskim sustavom, te obrazovnim sustavom, i zato je potrebno ograničiti moć države.

Kobas Dešković istaknula je kao žena mikro poduzetnica, razliku između menadžera koji upravlja tuđim kapitalom ili poduzetnika koji ulaže svoj kapital, a naglašava kako se lobira za promjene poreznog tretmana za turistički sektor koji potiče rentijerstvo, smanjuje radnu snagu: „Kao predstavnica žena poduzetnica mogu reći da je u kroni kapitalizmu biti žena dodatna diskriminacija, jer su samo dominantne skupine važne, a žene su već po defaultu isključene.“

Školnik uzvraća kako je u Emmezeti 95 posto žena menadžerica i smatra ih boljim kadrom od muškaraca, jer su lojalne, bore se i odgovorne su.

Profesorica Ružica Šimić Banović  je naglasila kako ključni ljudi koji bi trebali biti kritična masa i unositi promjene, odlaze iz Hrvatske i to zbog društvenih vrijednosti, drugačijeg života za svoju djecu, a ne zbog materijalnih razloga koji im nisu na prvom mjestu. Ona drži da su male grupe jako važne, jer se lako mobiliziraju i mogu dovesti u pitanje velike strukture koje nisu sklone promjeni.

Troskot je o temi slobodnog poduzetništva koje nije naslonjeno na državni proračun rekao kako dodaci na plaće, porezi, prirezi, doprinosi, zdravstveno, mirovinsko, parafiskalni nameti dižu cijenu rada, to otežava poslodavcu, onda radnik ne dobije adekvatnu plaću, a pitanje je mogu li poduzetnici iznijeti teret promjene društvene paradigme, ili će svi oni u jednom trenutku 'a priori' biti uvučeni u te snažne mehanizme 'dogovorne ekonomije' političkih i gospodarskih elita?

Grubišić je istaknuo kako su i sami poduzetnici za slobodno tržište ako ide njima u prilog, a poanta slobodnog tržišta je da se nikoga ni na što ne tjera, ne uvjetuje, ne prisiljava, nema povlaštenih, već onaj koji treba uslugu ili proizvod sam odabire, zbog sebe i svog benefita: „Bogatstvo ne znači da je nekome nešto oduzeto da bi se netko obogatio, a bogatstvo se kreira, a ne distribuira, dohodak se zarađuje a ne distribuira.“

Gosti su zaključili da je kroni kapitalizam jak jer vrijedi usluga za glas, a glas za sustav, tu je i relacijski kapitalizam, u koji je jednako uključen i mali čovjek i politička elita, a generalno kroni nije otišao u povijest s Todorićem i Kutlom, koji su bili predstavnici tog političkog kroni kapitalizma, a itekako su repovi kroni kapitalizma i dalje prisutni.