Kristiana Vukasovića na hitni prijam KBC-a Split dovezli su 1. kolovoza kolima Hitne pomoći. Primili su ga bez svijesti, nije disao i nije imao puls. Zjenice su mu bile posve raširene i nisu reagirale
DETALJI LIJEČNIČKE DOKUMENTACIJE
Kristianu je mozak bio natečen i u bolnici je umirao 24 dana...
Ovo su detalji koji se vide iz liječničke dokumentacije. U nalazima stoji i da mu je glava bila cijanotična, a to znači da je koža poprimila plavičastu boju zbog prestanka disanja.
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:
Pokretanje videa...
01:22
Također, piše i da su u području trbuha vidljivi brojni veliki krvni podljevi. Liječnici na hitnom prijamu odmah su mladića intubirali, odnosno u njegove dišne putove uveli cijev s kojom su ga kasnije priključili na respirator te su ga oživljavali defibrilacijom i davanjem adrenalina.
Nakon petnaest minuta reanimacije liječnici su uspjeli dobiti puls koji se može opipati i mladić je nakon toga prebačen na jedinicu intenzivnog liječenja.
Istog dana kad je primljen u bolnicu, Kristijanu su napravili i hitni MSCT mozga, koji je pokazao da postoji difuzni edem mozga (oteklina na području cijelog mozga).
Nakon deset dana, odnosno 11. kolovoza, ponovno je nastupio zastoj rada srca te su tad liječnici iznova reanimirali mladića masažom srca i davanjem adrenalina. Uspjeli su ga i tad vratiti u život.
Mladić je na intenzivnoj ležao sve do 24. kolovoza. Cijelo vrijeme je bio na respiratoru i bez svijesti, a dokumentacija kaže da je bio “bez kontakta, bez refleksa i bez spontanog udaha”, odnosno potpuno ovisan o aparatima za disanje. Srce mu je iznova stalo toga posljednjeg dana u dva sata i osamnaest minuta izjutra, a ovoga puta liječnički napori i reanimacija više nisu pomogli. Nakon pola sata pokušaja da ga vrate u život liječnici su zabilježili da nije bilo reakcije njegova organizma te su proglasili smrt. Tijelo je potom prebačeno na Zavod za patologiju.
Podsjetimo, u istražnom zatvoru završio je 1. travnja zbog sumnje u podmetanje četiri požara na području Splita te je krajem srpnja nepravomoćno osuđen na osam mjeseci zatvora zbog općeopasne radnje.
- Osjećam se krivim i žao mi je što se to dogodilo. Kad biste me sad pustili na slobodu, nikad više to ne bih napravio. Obećavam kako se ništa slično neće ponoviti. U istražnom sam zatvoru četiri mjeseca i uzimam propisanu terapiju - rekao je Kristian sucu praktički moleći za milost. Ali je ostao u zatvoru.
Zbog lošeg psihofizičkog stanja tri puta je sam sebe ozlijedio i triput su ga vraćali u splitski zatvor, u kojemu se noću tresao od straha, požalio se ocu.
No same detalje o liječenju Kristiana i uzroku njegove smrti, mladićev odvjetnik i njegova obitelj nisu dobili.
- Iako sam u nekoliko navrata pismeno i usmeno od uprave splitskog zatvora zatražio medicinsku dokumentaciju o liječenju tragično preminulog Kristiana Vukasovića, do danas nisam dobio službeni odgovor. Time se onemogućava zaštita prava obitelji. Ne znam zašto ne žele dati dokumentaciju, posebno o trećoj hospitalizaciji u Svetošimunskoj bolnici. Taj treći boravak se misteriozno krije! - kazao nam je poznati splitski odvjetnik Vinko Ljubičić.
Ljubičić zastupa obitelj 18-godišnjaka. Iako službeni nalaz obdukcije još nije zaprimio, najavio je kako nema smisla više čekati te će uskoro krenuti s pravnim akcijama zbog brojnih pogrešaka sustava u ovom slučaju.
Mladiću su još kao dječaku dijagnosticirani brojni zdravstveni problemi.
Iako mu se moglo suditi po Zakonu o sudovima za mladež kao mlađem punoljetniku, što bi značilo i blažu sankciju, nitko to nije zatražio na suđenju. Nisu kontaktirali ni Centar za socijalnu skrb. Psihijatrijski je liječen kao dječak zbog piromanije, uz brojne druge ozbiljne zdravstvene probleme - ADHD, bronhijalnu astmu i metabolički sindrom.
Čak mu je HZZO početkom 2018., zbog tjelesnih i mentalnih oštećenja, utvrdio teži invaliditet uz potrebu za cjelodnevnu pomoć i njegu.
Tijekom suđenja je vještak utvrdio kako je mladić bio “bitno smanjeno ubrojiv” kad je potpaljivao požar pored svoje kuće u Sumpetru kraj Omiša. Konstatirao je i kako postoji opasnost od ponavljanja nedjela. Upravo taj nalaz vještaka je bio temelj pravnicima za njegovo držanje iza rešetaka. Kristianu je, naime, pritvor određen 1. travnja nakon uhićenja. Pet dana kasnije Županijski sud odbija žalbu njegova branitelja.
Potom mu se ponovno određuje pritvor 23. travnja nakon podizanja optužnice, pa 31. svibnja, te konačno 23. srpnja, na dan presude. Svaki put se njegov odvjetnik žalio na pritvaranje, svaki put je Viši sud potvrdio odluku da Kristian ostane u zatvoru zbog “opasnosti od ponavljanja djela”. Od većine uključenih u te odluke čuli smo posljednjih dana istu rečenicu opravdanja: “Što da smo ga pustili na slobodu te da je podmetnuo požar u kojem netko izgubi život?”.
Dok se vodila pravna bitka, Kristian je vodio bitku za preživljavanje u zatvoru na Bilicama. Mladić je bio dva puta u Bolnici za osobe lišene slobode.
Od 11. do 25. travnja te od 30. travnja do 16. svibnja. Još jednom je primljen u Svetošimunsku, međutim točan datum i trajanje hospitalizacije, kao i terapiju, institucije za sada nisu predočili odvjetniku Ljubičiću, koji je je to zatražio 22. kolovoza. Zato je Kristian u splitsku bolnicu primljen bez ikakve dokumentacije o terapiji ili povijesti bolesti. Sva tri puta mladić je primljen u bolnicu u Zagrebu te je nakon 15-ak dana boravka jednostavno vraćan u zatvor.
A o hospitalizaciji Kristiana njegov otac je doznao od uprave na Bilicama. Nakon poziva otac je odmah otišao u bolnicu, tamo je vidio hematome na sinovu trbuhu te je zato sve prijavio policiji, koja je, pak, kontaktirala dežurnu liječnicu i o svemu obavijestila DORH. No kako po mišljenju liječnika nije bilo tragova nasilja, ništa se konkretno nije poduzelo tih dana.
Nije proveden očevid u ćeliji iz koje su doveli mladića kako bi se fiksirali eventualni tragovi, ispitali svjedoci (upravo su “cimeri” tijekom noći pozvali čuvare jer je Kristianu pozlilo) niti je provedena toksikološka analiza krvi kako bi se utvrdilo je li mladić možda otrovan, odnosno je li tako počinio suicid. Posljednji put je otac sina vidio 31. srpnja u zatvoru. Mladić je tad normalno komunicirao, a ocu se nikad nije žalio na tretman drugih zatvorenika. Nije govorio da ga zlostavljaju, ali sve okolnosti su mu stvarale strašan pritisak i stres.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
