Zoran Milanović je na sastanku s braniteljima pokazao svu raskoš svog diplomatskog, političkog i retoričkog (anti)talenta. Na to smo već navikli, ali opet se postavlja pitanje što će o tim izjavama misliti njegovi birači.
Zoran Trump: Još gore ako je Milanović znao da ga snimaju
Što je gore: da Zoran Milanović nije znao da ga branitelji snimaju, pa da je na prekjučerašnjem sastanku izgovorio sve ono što je skandaliziralo domaću i javnost u regiji ili da je znao da ga se snima, kao što je to jučer izjavio, pa svejedno sve to izrekao?
U prvom slučaju, ako je znao da će sadržaj sastanka ići u javnost, pokazao bi da ne i dalje odustaje od (kvazi)desničarske kampanje koju je vodio i prije godinu dana. Ruka na srcu, tvrda retorika, prijetnje susjedima, ulagivanje braniteljima...
U drugom slučaju, ako je mislio da govori u povjerenju, njegove kontroverzne rečenice otkrivaju da SDP, lijeva koalicija, ali i birači lijevog centra imaju problema sa svojim liderom.
Pojavila se, naravno, i treća opcija: branitelji tvrde da je Milanović zapravo snimao sastanak i da su snimku u javnost pustili njegovi ljudi.
A od svega toga najgora je činjenica da ono što je Milanović u utorak izrekao pred Josipom Klemmom i Dražimirom Jukićem, a dan kasnije to objavio Jutarnji list, nikoga zapravo nije previše iznenadilo.
Propao u diplomaciji
To je predsjednik SDP-a kakvog znamo već godinama i mnoge od stavova koji su se mogli čuti na spornoj snimci ponavljao je ili provodio godinama. Istim stilom, na istom tragu.
Na tragu dodvoravanja braniteljima i političkoj desnici, stilom koji bi trebao zabrinuti sve njegove birače, glasače, suradnike i stranačke članove. Je li to čovjek za koga bi glasali, kojeg bi birali i kojeg bi slijedili?
Milanović je već jednom priznao da je "propao u diplomaciji", što se lijepo vidi iz svega prekjučer izrečenog. No sada se na temelju izrečenog može postaviti pitanje je li propao i u politici.
Jer, Milanović u razgovoru nediplomatski za Srbiju koristi termin "balkanska čaršija" i "šaka jada", a za Bosnu i Hercegovinu "big shit". Srbiji je prijetio blokadom pregovora, a prijeti im i osnivanjem specijalnog suda "s kojim ćemo proganjati iz čiste obijesti, počinitelje zločina na, recimo, Kosovu".
Tvrdi da će srpske vlasti čekati "do trenutka kad su, zvuči grubo, ranjeni", pa da ih pritisne da odustanu od progona hrvatskih branitelja. Kaže da će i njegova vlast na srbijanske radikalne stavove uzvratiti "radikalno".
Opet se, kao i na nedavnoj premijerskoj debati, nekoliko puta u stilu Franje Tuđmana pohvalio da on "gospodara izvan Hrvatske nema". Ponudio je svojim braniteljskim sugovornicima da im Tomu Medveda ostavi za ministra branitelja.
Fućka mu se za pozdrav
A navukao se i na raspravu o pozdravu "Za dom spremni". Požalio se Klemmu i kolegama da je "morao neki dan na televiziji reći da je čovjek koji je odgojio njegovu mater bio ustaša i da je bio njegov deda", dodavši pritom kako mu se "fućka" za taj pozdrav koji je podijelio hrvatsko društvo.
"Govorim samo o tome što je predsjednik Tuđman rekao o tom pozdravu", podsjetio je branitelje Milanović, "ja ne mogu nikoga natjerati da misli kao ja".
Osim što može educirati javnost da se radi o ustaškom, zabranjenom i štetnom pozdravu. Ali njemu se, eto, baš "fućka" za to.
Je li to bila predizborna poruka njegovim biračima koji na tragu filoustaške revolucije traže da se suzbije sve slobodnije korištenje ustaškog pozdrava? Ili je to bilo još jedno dodvoravanje desnici u funkciji lidera Narodne koalicije?
Dakle, je li gore da je Milanović sve to izgovorio znajući da ga se snima, pa se ulagivao braniteljima i desnici, ili je mogao slobodno izražavati svoje stavove, vjerujući da ga se ne snima?
U svakom slučaju, to bi trebalo biti problematično, i to na više razina.
A opet, sve se to čini nekako uobičajeno.
Zoran Trump
Nakon što je snimka izašla u javnost, Milanović je poručio kako je znao da ga se snima. Ako ćemo mu vjerovati na riječ, onda je razvidno da nije iskoristio priliku ponoviti ono što je svojedobno Mesić napravio alkarskom vodstvu, navlačeći ih na tanak led kako bi ih javno posramio i dezavuirao, već je javno demonstrirao svu raskoš svog diplomatskog, političkog i retoričkog (anti)talenta.
Umjesto da ponizi bivše šatoraše, on im se javno dodvoravao.
S druge strane, ako nije znao da ga se snima i sada tek nastoji ublažiti štetu, onda nije samo pokazao da je politički diletant, već se njegove izjave više ne mogu pripisati taktiziranju u kampanji, već prihvatiti kao iskreni i autentični stav lidera SDP-a.
Stav koji zvuči kao da ga je iznio Donald Trump.
Birtijaški vokabular, spuštanje na retoričku razinu šatoraša, ulagivanje desnici, huliganske prijetnje, lakonsko prelaženje preko osjetljivih tema, dodvoravanje šatorašima, nediplomatsko izražavanje, nepolitički govor... Pa čak i nezamisliv i apsolutno neprihvatljiv ispad u vezi Plenkovićeve obitelji.
Milanovićem stil je, dakle, baš kao i sadržaj, suspektan svima onima koji u šefu SDP-a vide uzdanicu moderne, urbane, pristojne, bundesligaške Hrvatske. Svima koji u njemu vide kontrapunkt šatorašima i stožerašima, uglađenog diplomata zapadnjačkog tipa koji se bori za neke civilizacijske vrijednosti i koji se ne spušta na razinu "balkanske čaršije".
Ali opet, to je lider kojeg je SDP pet puta birao za svog predsjednika i to je političar koji biračima liberalne ljevice poručuje kako naprosto moraju glasati za njega jer, eto, "nemaju alternative".
A njemu se, eto, živo "fućka".
Tomislava Klauškog pratite i na Facebooku