"A što je Željka Markić, državni neprijatelj?", upitao je Zoran Milanović na RTL-u. Ne, Markić je neprijatelj svega onoga na čemu je Milanović nedavno dobio izbore, neprijatelj ljudskih i manjinskih prava, pa i Ustava.
Nakon prvih europskih izbora 2013. godine Zoran Milanović okomio se na iznenađenje tih izbora Ružu Tomašić koja je u kampanji izjavljivala da je "Hrvatska zemlja za Hrvate, svi ostali su gosti".
"Ruža Tomašić je elementarna nepogoda i njezine izjave su društveno zlo. Ona je i gora od elementarne nepogode. Onaj tko građane ove zemlje naziva "gostima" je upravo to. Ja ću se svim silama boriti protiv toga, ne silom, već političkim putem", poručio je tadašnji premijer.
Bila je to snažna, možda i brutalna izjava, ali i postavljena politička platforma za obranu ljudskih prava, za ravnopravnost i jednakost svih građana u Republici Hrvatskoj.
Sinoć, u intervjuu za RTL televiziju, predsjednik Republike Zoran Milanović branio je svoju savjetnicu za obrazovanje Jadranku Žarković Pečenković zbog njezine povezanosti sa Željkom Markić i pritom poručio: "Tko je Željka Markić, državni neprijatelj?".
Zvučalo je kao da ju brani.
Društveno zlo
Neobično za osobu koja je Ružu Tomašić proglasio "društvenim zlom", a onda Željku Markić, aktivisticu koja je ovom društvu nanijela mnogo više zla, gotovo pa amnestirao.
Tomašić je verbalno diskriminirala one koji nisu etnički Hrvati. Markić je operativno diskriminirala sve koji nisu heteroseksualni, klerikalni, konzervativni Hrvati.
I možda Željka Markić za Milanovića nije "državni neprijatelj", ali se zato deklarirala kao neprijatelj svega onoga na čemu je Milanović gradio kampanju za predsjednika države, kao i svega onoga na čemu je skupljao glasove.
Ljudska prava postala su novo bojno polje moderne liberalne ljevice, kao i bojno polje za opstanak liberalne demokracije, otvorenog društva i zaštitu od radkalizma, ekstremizma, klerikalizma...
A Željka Markić je neprijatelj takvog društva.
I njezina prijateljica savjetuje (navodno) liberalnog predsjednika države.
Neprijatelj ljudskih prava
Željka Markić neprijatelj je ljudskih prava, istospolnih parova, istospolnih udomitelja, liberala, progresivaca, ljevičara.
Ona je inicirala diskriminatorski referendum o braku, ona je poručila da bi djecu radije dala u dom, nego na usvajanje istospolnim parovima, ona je tražila da se povuče Zakon o životnom partnerstvu, ona je povezana s konzervativnim organizacijama koje zatiru ljudska prava u modernim društvima.
Ona je neprijatelj manjina, seksualnih, ali i nacionalnih, kojima je referendumskom inicijativom udruge "U ime obitelji" željela oduzeti pravo glasa u Hrvatskom saboru.
Mnogi su Željku Markić optuživali da je neprijatelj Ustava RH, odnosno članka 3. koji garantira zaštitu prava čovjeka, nacionalnu ravnopravnost i ravnopravnost spolova.
Markić je bila neprijatelj nekih medija i novinara, kao i udruga s kojima se natjecala na proračunski novac.
Neprijatelj države
I možda Željka Markić za predsjednika Republike nije "državni neprijatelj", ali je svojim aktivnostima iskazala neprijateljstvo prema onim stvarima koje čine modernu državu. Državu na čijem čelu sjedi Zoran Milanović.
Nije problem ako Milanović brani svoj izbor savjetnice za obrazovanje, neovisno o tome kojim je kanalima došla do Pantovčaka. Ali problematično je ako u tom kontekstu relativizira ulogu Željke Markić.
Naime, ako ona nije neprijatelj države, a onda je sigurno neprijatelj Milanovićevih birača i glasača, bivše Milanovićeve stranke (pa i nekih Milanovićevih savjetnika), stranaka koje su podržavale Milanovića, udruga i pojedinaca koji su stali uz njega na izborima.
Ili možemo to postaviti ovako: jadna je država kojoj će Željka Markić biti prijateljica.
I teško da bi Milanovićev birački korpus u takvoj državi htio živjeti.
Oni bi radije zalagali za to da njihova država bude "neprijatelj" svemu onome što Željka Markić zastupa.
Svatko ljubi koga voli
Međutim, Milanović to tako ne vidi.
Predsjednik koji je dobio izbore na ljudskim pravima, nema problem s osobom koja želi ograničiti ljudska prava u ovoj državi.
Predsjednik koji je pobijedio pod parolom "Svatko ljubi koga voli" nema problem s osobom koja misli da oni koji slobodno ljube ne mogu biti u istoj kategoriji s onima koji ljube po njezinim kriterijima.
Ruža Tomašić je bila "društveno zlo i elementarna nepogoda".
Željka Markić je nešto još gore.
Tomašić je verbalno kontaminirala politiku i društvo. Markić aktivno i direktno radi protiv dijelova ovakvog društva, protiv ljudskih prava, na operativnoj razini ugrožava ustavna prava i slobode hrvatskih građana.
Ali Milanović misli da ona nije "državni neprijatelj".
