Zašto Vladi ponestane novca upravo na najvažnijoj stvari?
Ne ukidaju se poticaji za zapošljavanje mladih. Samo se obustavljaju. Jer je usfalilo novca. Koji se očekuje iz fondova EU. Koji je već trebao doći. Ali nije. Ali hoće
"Naš posao je da osiguramo vaš posao", Kukuriku parola
Ne ukidaju se poticaji za zapošljavanje, poručuje premijer Zoran Milanović, samo se privremeno obustavljaju. Jer je uzmanjkalo novca.
Dapače, premijer je objavio da Vlada čak želi povećati te mjere, ali trenutno nema čime.
Čeka se novac iz Europske unije, iz programa pod nazivom Garancija za mlade, ali ne zna kad će ga dobiti. Trebalo bi do lipnja, ali opet nešto šteka sa softverom. Pa možda bude na jesen. A možda ni tada.
Uglavnom, najvažnija stvar u ovoj zemlji galopirajuće nezaposlenosti stavljena je na led zbog nedostatka sredstava. Zbog 177 milijuna kuna.
Pa zar je baš na ovoj stavci trebalo uzmanjkati novca?
Tonom pravednika
Milanović je na sjednici Vlade zagrmio tonom pravednika. Naljutio se na medije koji prenose netočne informacije, mjere se ne ukidaju, već obustavljaju, a iskoristio je i priliku da podsjeti kako su se "rugali Vladi da ovom mjerom zapošljavanja mladih ruši cijenu rada" te da se pohvali kako "podaci pokazuju da je skoro 60 posto onih koji su tako zaposleni kroz državne poticaje, kasnije našlo posao".
Zvuči sjajno i nadasve optimistično. Zvuči kao da Vlada ima stvari pod kontrolom. Kontroverzne mjere pokazale su se uspješnima, samo putem mjera stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa posao je našlo 19.322 nezaposlenih, uglavnom mladih.
Oko 60 posto ih se nakon pripravništva za 1600 kuna zaposlilo za stalno.
Ali sada su te uspješne i dragocjene mjere bačene na led jer se Vlada preračunala. Što ćete, dogodi se i najboljima.
Ali opet, ne bi li u zemlji ovako pogođenoj krizom, apatijom i depresijom, upravo poticanje zapošljavanja trebao biti prioritet? Za koji ne samo da ne bi smjelo uzmanjkati novca, nego bi se on morao pronaći u proračunskim resursima, bez napetog iščekivanja pomoći iz europskih fondova, koja će - sudeći po dosadašnjim iskustvima - možda doći, a možda neće?
Za Australiju
Jer, ako se moglo naći novca za nove automobile, za skuplja policijska vozila, za odvojene i stoga skuplje izbore, za premijerov nasušno potreban te stoga neizostavan put u Australiju, za 44 državne agencije, za još gomilu stavki u proračunu koje se čine sporednima u odnosu na zapošljavanje, kako se onda nije moglo nategnuti još novca za program koji se pokazao uspješnim i za mnoge spasonosnim?
I ne radi se ovdje samo o programu za 1600 kuna.
Radi se o tome da se Hrvatska po izdvajanju sredstava za mjere zapošljavanja nalazi pri samom dnu zemalja Europske unije. Radi se o tome da su kriteriji okrenuti naglavce. Radi se o tome da je ovoj Vladi zapošljavanje mladih, kao glavni prioritet u Europskoj uniji, gotovo posve sporedna kategorija.
Stavka na kojoj se neadekvatno planiralo.
Softver je kriv za sve
I umjesto da se Milanović javno ispriča zbog toga što je Vlada pogriješila pri financiranju najvažnije stavke, on se ljuti na novinare koji pišu da se mjere poticanja zapošljavanja ukidaju, umjesto da se samo privremeno obustavljaju. Eto, novac iz EU fondova samo što nije stigao, zapravo već je trebao stići, ali je Mrsićevo ministarstvo navodno krivo ispunilo formular, pa ga je briselska birokracija vratila na doradu.
Možda im uspije iz drugog pokušaja. A dotad neka se mladi strpe. I pokažu solidarnost s Vladom koja čini sve što je u njezinoj moći da im pomogne.
Nažalost, sve to se svodi na čisto bauljanje.
Hrvatska će vjerojatno u jednom trenutku dobiti taj novac iz EU i tada će Vlada vjerojatno nastaviti provoditi mjere zapošljavanja mladih, pa čak ih i proširiti, kako je obećao premijer.
Ali to svejedno ne ublažava činjenicu da je upravo ovaj slučaj pokazao koliko malo Vlada vodi računa o najvećem hrvatskom problemu u ovom trenutku.
Ako je parola Kukuriku koalicije bila "Naš posao je da osiguramo vaš posao", onda se na ovom primjeru vidi da Vlada taj svoj posao ne obavlja baš najbolje.
