Zašto me ovo u Austriji podsjeća na malo ušminkani Balkan i zašto ne treba otpisivati Kurza
Dok je kompletna opozicija euforično otvarala šampanjac i već planirala raspodjelu ministarskih fotelja, ekipa iz ÖVP-a je još jednom pokazala da su u odnosu na konkurenciju - doktori politike
Ovih se dana mnogo toga izdogađalo u slavnoj alpskoj republici. Prvo su prije dva tjedna svima bila puna usta komunista, da bi svega desetak dana kasnije u javnost izašli inkriminirajući podaci o koruptivnim aktivnostima kancelara i nekolicine njegovih najbližih suradnika. Netko bi neinformiran pomislio da je riječ o Hrvatskoj, a ne o Austriji.
Kako je došlo do toga da se Sebastian Kurz kao opjevani austrijski wunderkind i novo lice političke Austrije iznenada našao u neobranom grožđu? Državno tužiteljstvo je nedavno potvrdilo da zbog sumnje u “narušavanje povjerenja u institucije”, korupciju i podmićivanje istražuje austrijskog kancelara Kurza i njegove suradnike. Sumnja se, naime, da je Kurzov tim godine 2017. zloupotrijebio novac poreznih obveznika kako bi financirao “politički motivirane i manipulirane ankete, članke i izvješća” u jednom tabloidu, čiji je cilj bio diskreditiranje Kurzovih političkih protivnika te glancanje njegova na prvi pogled besprijekornog imidža. Navodno je riječ o milijun eura mita, odnosno “plaćenih reklama”, kako se to danas zna lijepo upakirati. Iako je Sebastian Kurz cijeli tjedan tvrdio kako su te optužbe politički motivirane i da nipošto ne namjerava dati ostavku, preko noći se predomislio. Dok je opozicija pokušavala osmisliti pakleni plan kojim bi Kurza (i njegovu vladu) prisilila na ostavku te na njegovo mjesto postavila nekog svog, on ih je sve iznenadio i sam dao ostavku na mjesto kancelara s obrazloženjem da ovim potezom želi “izvući Austriju iz pat pozicije”. Istovremeno je izvukao novog džokera iz rukava te predsjedniku Alexanderu Van der Bellenu kao svog nasljednika predložio sad već bivšeg ministra vanjskih poslova Alexandera Schallenberga, inače njegova čovjeka od povjerenja.