I otplakali smo taj depresivni i najdulji siječanj, ali ništa se, osim na kalendaru, nije promijenilo. Kažem, vrlo vjerojatno. Čast izuzecima koji su ustrajni i koji u ovih par tjedana dvije i devetnaeste nisu prežvakali sve moguće i nemoguće izgovore.

A gdje si ti? Koji izgovor danas izvlačiš iz rukava? Nije ponedjeljak? Nije prvi u mjesecu? Nije prvi mjesec? Ne da ti se? Nemaš love?

Da, nije ponedjeljak, ali tvoje tijelo te ne pita koji dan je u tjednu niti koji je datum niti koji je mjesec u godini. Ne da ti se? Naravno da ne jer tu ti je najbolje, u zoni komfora koja te povukla u učmalost i samosažaljavanje. Nemaš love? A niti to ne možeš prodati više nikome jer popusta ima tijekom cijele godine, čak i sad kad su blagdani odavno iza nas. U međuvremenu si popio ne znam koliko kava i kupio ne znam koliko nepotrebnih stvari, potrošio i iznad svojih mogućnosti pa naravno da nemaš love za set utega ili prostirku na kojoj ćeš razbijati tu svoju zonu komfora.

Da, sigurno ti je trebalo da već u ovoj godini provedeš dan i pol na kavama umjesto da si, primjerice, pola od tog vremena proveo radeći čučnjeve, istežući se, masirajući si leđa valjkom ili velikom loptom, trenirajući nešto za čime ti tijelo žudi iako možda nisi toga svjestan jer nisi ni probao.

Pola od tog vremena je oko 18 sati u 5 tjedana nove godine, to je doslovno 3-4 sata tjedno i, još doslovnije, ono što ti je sasvim dovoljno da bi ti tvoje tijelo, ali i um, bili dugoročno zahvalni. Drugih 18 sati ti je ostalo za kave i čavrljanja, jadanja kako ti je muka na poslu. I dalje predovoljno vremena i za jedno i za drugo. A pazi, ako se posvetiš sam sebi i kreneš vježbati promijenit će se ne samo kako izgledaš i kako se osjećaš promijenit će se i tvoja potreba za kilometarskim ispijanjima kave, kao i teme za tim istim stolom u omiljenom kafiću. Ti ćeš se promijeniti jer ćeš bolje spavati i lakše se buditi, a samo si potrošio nešto novca i vremena.

Ne govorim ti ovo bezveze, i sama sam prošla i prolazim uspone i padove i ni meni se katkad ne da vježbati. Da, ni meni kojoj je to posao. I znaš što me uvijek pomakne s mjesta odnosno zvekne kao neka šamarčina? Baš taj osjećaj nakon vježbanja i rekreacije.

O kakvom god da se sportu i fizičkoj aktivnosti radi, nikad, ali nikad mi kasnije nije bilo u glavi da što mi je to trebalo i kakav je to (bio) gubitak vremena. Doslovno nikad. Vježbanje je uvijek popravilo i najgori dan, pad na ispitu, prekid veze, loše vrijeme i raspoloženje. Uvijek. Zašto? Zato što mi je tijelo nakon toga uvijek zahvalno. Ono me nagradi boljim raspoloženjem i snom, ljepšom kožom, pravilnijim držanjem...

Da, luče se razni sretni hormoni prilikom i nakon vježbanja i to je činjenica. Nisam to znala prije 15 godina nego sam sama prozvala taj osjećaj sretnim umorom. Iscrpljena, znojna, često i bolnih mišića, ali sretna. Kažu da se čovjek lako navikne na dobre stvari i da čak postane ovisan o njima... Ne znam, ako već moram biti ovisna o nečemu, vježbanje mi je nekako najdraža i najmanje štetna vrsta „ovisnosti“.

Sjećam se da je ranije sve bilo manje dostupno i da sam se baš morala dodatno truditi ne bih li zadržala motivaciju. Nije bilo toliko različitih vrsta treninga kao danas, danas kad možeš svaki mjesec ili svaki tjedan trenirati nešto drugo, na drugu glazbu ili u tišini, kod kuće, vani ili u dvorani. Nije bilo toliko različitih rekvizita i nisu bili dostupni svugdje i u svako vrijeme. A kad bih i nabavila nešto od toga, primjerice, utege, nerijetko bi mi se dogodilo da vrlo brzo postanu utezi za prašinu. Kod mene tako, kod frenda je traka za trčanje, barem tako kaže, postala sušilo za veš.

Normalno je da s vremena na vrijeme padne motivacija, pogotovo danas kad smo često preopterećeni zato je bolje danas kad imaš na izbor puno širi spektar vježbanja doslovno nadohvat ruke ili miša.

Danas si gotovo svaka osoba uz malu pomoć i savjete može sama koncipirati dragocjeno vrijeme pa tako može vježbati kod kuće ili te kućne treninge kombinirati s onima u profi okruženju. Lakše nego ikad prije moguće je pronaći razne valjke, prostirke, lopte, utege i druge rekvizite koji se lako prilagođavaju svim vrstama vježbača i što je najbolje, povoljni su. Neki od rekvizita ili, kako ih ja zovem, igračaka ili sprava za mučenje (ovisno o atmosferilijama i kako se osjećam za vrijeme vježbanja, haha!) doslovno koštaju kao pet skupljih kava ili tri telefonom naručene pizze nakon kojih se samo osjećaš još umornije, a gladan si nakon par sati.

Opet će pasti kiša ili snijeg i nećeš ići šetati ili trčati jer ti se neće dati. Radije bi gledao novu sezonu serije koju čekaš još od prošle godine, ali nikako da uloviš vremena za to.

A da svaki novi nastavak pogledaš hodajući ili vozeći bicikl? Da, moguće je. Jedna od najbitnijih stvari današnjice, popularni multitasking, moguć je iz udobnosti tvog doma, na miru i dok te nitko ne gleda kako si odjeven i/ili kako izgledaš.

A može strahovito puno, ali samo ako mu daš priliku. Sjedeći doma pred kompjuterom tvoje tijelo ne dobiva ništa i samo se prazni, a ona izreka „U zdravom tijelu, zdrav duh!“ u 21. stoljeću ne bi trebala biti izreka nego imperativ i pravilo.

Pada kiša, a ti si već u udobnosti svog doma prehodao i pretrčao tko zna koliko kilometara. Ne znam za tebe, ali meni to zvuči savršeno.

Nema mjesta izgovorima da ove godine ne kreneš na vrijeme i budeš ponosan na sebe i svoje zdravo i funkcionalno tijelo koje ćeš imati cijele godine, a ne samo preko ljeta.

Zaboravi na izgovore, samo kreni!

O autorici:

Nemam unikatno ime i prezime ali ga ne bih nikad mijenjala, ovisnica sam o smijehu, špeku,vježbanju, Tviteru i promjenama. U Italiji mi srce lupa drugačijim ritmom, a Blogledalo je moj bijeg od težeg puta koji uvijek namjerno izaberem. Klikneš na Instagram ili Fejs pa se pridružiš mom bijegu i sanjanju.