Sve što želiš tek ti dolazi, ali sve što trebaš već ti je došlo

I doći će ti SVE onda kada se tome budeš najmanje nadao, onda kada otključaš vlastite zaključane sobe, onda kada se izložiš svjetlosti nepoznatoga ne proklinjući ni na trenutak dojučerašnji mrak. I doći će ti sve. Onda kada poželiš želje koje će nastati u utrobi tvoga srca, a ne u košmaru tvoje glave. Želje koje će služiti ne samo tebi, već i ljudima oko tebe. Vrijedne želje, one zbog kojih ćeš otpustiti oholost i nepromišljenost, a zaposliti strpljivost i zahvalnost.

Koliko te je samo puta život uvjerio u to da ti za tvoju vlastitu sreću nije bilo potrebno ostvarenje svih želja, već onih pravih. Ali čovjek kada previše želi onda previše i griješi.

Koje li divote u onome tko naiskap okusi ono o čemu je do jučer maštao. Taj se više ne boji zbunjenosti, i taj se više ne ustručava strpljivosti. Jer dobro zna da ga ništa što mu je suđeno ne može zaobići. Jer kao što more pronalazi obalu, tako će i naše istinske želje pronaći nas, bez obzira koliko dalekom pučinom života odlučili zaploviti.

I došlo ti je SVE onda kada si zaboravio na nepovjerenje i sumnju, sjećaš li se toga dana, onda kada si bez imalo straha u brod svog života pustio i one nevjerne duše, one koji su ti šaputale da je sve o čemu sanjaš nestvarno i nemoguće. To ti je samo pokazalo koliko je šaroliko veslo ljudskih težnji i koliko različitih nijansi na njemu ima.

I došlo ti je sve. Ne preko noći, i ne odjednom, ali baš onda kada ti je najviše trebalo. I bile su to male stvari, rek’o bi čovjek puke sitnice, ali su te baš te sitnice održale na površini života onda kada si osjećao da toneš u bezdan vlastitih čežnji.

Koje li ljepote u onome koji odbija postati robom pogrešnih želja, taj će prvi osjetiti što znači živjeti život u radosti i obilju. Jer kao što jutarnja svjetlost preplavljuje u isti tren i svijet i naše vlastite oči, tako i svakoga od nas bez imalo sumnje preplavljuje sve ono bez čega ne bi mogli ni preživjeti, a kamoli – željeti više.

Izvorni tekst pročitajte ovdje.