Potpuno mi je jasno da u današnjem svijetu postoje oni koji seks smatraju nečim posebnim i činom koji se prakticira samo u velikoj ljubavi. Isto tako mi je jasno da postoje i oni koji seks gledaju kao potrebu za zadovoljenjem požude i ne kalkuliraju o sto drugih stvari kako bi ga prakticirali. Savršeno mi je jasno da se te dvije grupe ljudi međusobno ne razumiju. Ipak imaju kompletno drugačije poglede na identičnu stvar i ne mogu razumjeti jedni druge.

Ono što ne razumijem je što i dalje postoji velik broj onih kojima je seks potreba i prema tom principu žive, ali ne razumiju i čak osuđuju one kojima je ideja seksa identična. Seks je oduvijek bio, jest i vrlo vjerojatno će još dugo vremena biti nekakva tabu tema. Iako ne bi trebao biti. Međutim, ako odabereš jednu od dvije navedene opcije trebalo bi značiti da si savršeno ok s tim odabirom i da ga smatraš ispravnim.

Mi ˝frajeri˝ često prednjačimo u tom osuđivanju. I dalje si utvaramo da je nekako društveno prihvatljivo da muškarac mijenja puno partnerica. Čak ne toliko ona uvijek ista floskula da smo zbog toga veliki frajeri nego smo jednostavno takvi po prirodi. I to se prihvaća. Zašto se onda ne bi prihvatilo da je i žena jednostavno takva? Zašto žena ne bi zadovoljila svoje potrebe na način na koji
sama smatra da ih treba zadovoljiti?

Kad muškarac promijeni brdo partnerica onda je to ok, kad to isto žena radi onda nije ok, jer, jebiga,˝nju je prošlo pola grada˝. Prvo što to pola grada bude jedva dvoznamenkasta brojka, a drugo sve i da ju je prošlo pola grada i ego te toliko jebe da ti s tom istom ženom ne možeš biti, ne daje ti pravo osuđivati je. A uostalom uvijek imaš izbor ne biti s njom i cijeli problem riješen. Ali onda se javlja drugi problem.

Svaki muškarac bi da ga žena doslovno razvali u krevetu i da je svaki seks nezaboravno iskustvo, ali s druge strane bilo bi idealno da je ˝onu stvar˝ vidjela samo na TV-u. Ne ide to baš tako. Iako, ona priča kako su žene jedine diskriminirane po tom pitanju isto nije točna. Zasigurno puno više nego muškarci, ali i žene su spremne osuđivati muškarca zbog broja partnerica. On je odmah odvratni ženskaroš kojeg treba eliminirati iz bilo kakve ozbiljne kombinacije jer bi ga taj stavio u sve što hoda.

Moje glavno pitanje je zašto bi ženskaroši ili one ˝koje je prošlo pola grada˝ automatski trebali biti diskvalificirani od ljubavi? Znam da će se sad javiti veliki broj onih koji će mi pokušati rastumačiti kako je ljubav spajanje dviju duša koje su čiste psihički, fizički i svašta nešto. I kako ja ne razumijem što je to ljubav jer razmišljam donjom glavom i sto sličnih teorija. I svih tih sto teorija ja maksimalno prihvaćam i opako mi je drago zbog svih ljudi koji te teorije uspiju provesti i u praksi. Savršeno. Ljubav iz sapunica. Ustvari, čak i u sapunicama se dosta izmiješaju ti zaljubljeni likovi, ali ajde...

A moram se na trenutak vratiti i na onaj ego. Svi ga mi imamo izraženog u većoj ili manjoj mjeri. Muškarci i žene. I taj ego je često najveća prepreka ka prelasku preko nekih stvari. Žena s puno partnera ne valja, muškarac s puno partnerica isto tako.

Ali ako okreneš ploču na drugu stranu, ona je nakon toliko partnera odabrala tebe. Dakle, bolji si od svih ostalih. Imala je mogućnost usporediti te s nekime i realno je zaključila da si ti najbolji. Isto tako vrijedi i suprotno. Nije li to isto savršena hrana za ego? A opet, dosta onih koji ne žive takvim životom ponekad potajno maštaju kako bi to bilo, ali što ako se sazna? Što će ljudi reći? Puca ti ona stvar što će reći. Uvijek ponavljam istu mantru kako je život kratak i baš zbog toga smatram da si svaka osoba treba priuštiti u tom kratkom periodu što je moguće više užitaka bilo koje vrste. Ako je jedan od tih užitaka seks – brate, priuštiš si i njega.

Naravno, i dalje vrijedi ona kad nađeš osobu koju voliš ne može se mjeriti s nikakvim zadovoljstvima koja si seksom izvlačio prije te osobe. To postaje jedna totalno drugačija dimenzija. I s time se svrha ljubavi svejedno ispunila. U takvom odnosu ostvariš i osjetiš nešto daleko više od pukog fizičkog zadovoljstva. Ali ako si onaj koji odabire puko fizičko zadovoljstvo kao put ka sreći isto nije tragedija. Ili barem ne bi trebala biti.

Poanta je da ne mislim da je netko zbog bilo kojeg životnog odabira oštećen ili u krivu.

Ako malo više gledate sebe, a malo manje vremena trošite na osuđivanje tuđih odabira možda ćete skratiti svoj put prema sreći jer ćete biti više fokusirani na same sebe i kako doći do sreće, a manje gubiti energiju i snagu na tuđe živote koji i tako ne moraju utjecati na vaš ako to sami ne odaberete. Pa eto, odaberite svoj put i pustite druge da urade upravo isto to.

O autoru:

Volim pisanje, fotografiju, pjesmu, 'sve što vole mladi'... Svoje misli često pretočim u tekst i nadam se da će se dio tih misli svidjeti i vama koji ih čitate... 

Pratiti me možete na Facebooku i na Instagramu.