Uz zasluženo osvojeni bod bili bi u sjajnoj situaciji. Ovo što nam se dogodilo ispada pravilo na velikim natjecanjima. To nas sve ljuti i što je najgore - tu nema pomoći!
Stjepan Deverić: Boli, jako boli, ali nažalost tu nema pomoći...
Jednostavno ne možeš protiv toga! Znam, teško je, ali tu nema pomoći. Brazil je pobijedio uz sudački vjetar u leđa i to jako boli. Naša je reprezentacija odigrala dobru utakmicu, držala se hrabro, ali je gurnuta u provaliju poraza sudačkom tendecioznošću.
Dobro se sjećam dok sam kao član Dinama bio reprezentativac Jugoslavije na svjetskoj smotri u Španjolskoj 1982. godine. Tada se dogodio sličan slučaj, poveli smo pogotkom Gudelja protiv domaćina Španjolske u prvoj utakmici skupine, odmah potom sudac nas je "ubio".
Danski arbitar Sorensen je jedan prekršaj Velimira Zajeca dva metra ispred kaznenog prostora prebacio u naš kazneni prostor. Smijali su se i Španjolci kada je taj prekršaj okarakterizirao kao jedanaesterac. Bili smo ogorčeni, ali i bespomoćni, baš kao i hrvatski reprezentativci sada. I tada je sudac, kao i toliko put na svjetskim prvenstvima, bio oružje domaćina.
I to nije sve. Španjolci su jedanaesterac promašili. Poveselili smo se, kad sudac dosuđuje ponavljanje izvođenja. Poslije je objašnjavao da se vratar, bio je to Dragan Pantelić, pomicao. Što nije imalo veze s istinom. U drugom pokušaju Španjolci su zabili iz jedanaesterca... Pantelić se tek sada pomicao, heh...
Dakle, termin domaćinsko suđenje kao da je nastalo na svjetskim smotrama!
I protiv toga ne možemo, nažalost. Boli, jako boli, ali momčad se mora brzo okrenuti novim izazovima, isuviše razmišljanja o nepravdi može biti destruktivno. U dvoboju protiv Brazila spoznali smo da možemo igrati protiv najvećih, najboljih. I biti konkurentni unatoč odvratnim sudačkim greškama.
Kako je igrao naš vezni red? Dobro jer ako tvrdimo da smo izgledali dobro onda je to zacijelo i djelo veze. Možda se moglo bolje, možda je netko mogao dati i više. Ali u ovakvoj utakmici svaki igrač se žrtvuje taktički i to se možda kod nekih osjetilo, kod Kovačića možda...
Luka Modrić bio je kotač momčadi koja je naprijed znala zaprijetiti, no isto se mora znati da je igrao protiv ponajboljih igrača svijeta. I koji ga znaju i mogu spriječiti. Rakitić se isto silno trudio, bio je pod stalnim grubim udarima koji nisu bili sankcionirani.
Šteta, jer bi sa zasluženo osvojenim bodom bili u sjajnoj situaciji. No, ovo što nam se dogodilo ispada svojevrsno pravilo na velikim natjecanjima. To nas sve ljuti i što je najgore - tu nema pomoći!